Bono: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Rock pjevači uz pomoć dodatka HotCat
m ispravak
Redak 55:
== Karijera ==
 
Godine 1976. Paul se javio na oglas [[Larry Mullen mlađi|Larryja Mullena, Jr.-a]] koji je tražio članove za osnivanje bendasastava i sa njim, Daveom Evansom (kasnije poznatiji kao [[The Edge]]), Adamom Claytonom i Dickom Evansom (Daveov brat) osnovao bendsastav “Feedback” (kasnije [[U2]]). U početku. Bono je bio zagrijan za svirku [[Rolling Stones|Rolling Stonesa]] i [[The Beach Boys|The Beach Boysa]], bio je umoran od dugih gitarističkih solo dionica. No, problem je bio to što je bandsastav vrlo loše svirao tuđe pjesme, pa su odlučili svirati svoje. [[1976]]. su počeli slušati [[The Ramones]], [[The Clash]], [[David Bowie|Davida Bowija]], [[Patty Smith]] i [[Tom Verlaine|Toma Verlainea]], pokušavajući utjecaj ovih umjetnika ugraditi u svoju glazbu. Grupa je ime „Feedback“ koristila nekoliko mjeseci, kada su se nazvali „The Hype“, ali tada ih napušta Dick Evans, brat [[The Edge|The Edgea]] i preostala četvorka postaje [[U2]]. U početku je Bono pjevao, pisao tekstove i svirao gitaru, zajedno sa [[The Edge|The Edgeom]], samo s za razliku od njega Bono nije znao dobro svirati. O tome je rekao:
{{citat3|središte|''Bio sam tako loš gitarist, da su me jednog dana slomili zahtjevom da umjesto sviranja gitare, samo pjevam. Probao sam pjevati i prije, ali nije išlo. Sjećam se dana kad sam shvatio da mogu pjevati: "znači, tako to ide."''|Bono}}
A o pjevanju kaže:
Redak 61:
Dalje se držao samo povremenog sviranja ritam gitare i usne harmonike. S vremenom, Bono je izrastao u izvrstan [[pjevanje|vokal]] i [[tekstopisac|tekstopisca]], najviše političkih, religioznih i humanih tema, koje je stvarao putujući po latinskoj Americi ([[Nikaragva]]) i svjedočeći ljudskim patnjama u ratnim sukobima, te Africi gdje je iz prve ruke upoznao bolesti i glad. Sve je to kasnije utjecalo na njegove buduće radove: [[Bullet the Blue Sky]], [[Mothers of Disappeared]], [[Please]] i druge. Također je bio vrlo otvoren socijalnim i političkim pitanjima u vlastitoj zemlji, govoreći o njima vrlo kritički, navlačeći bijes političke elite i ekstremnih struja.
[[Datoteka:U2 21081983 01 800b.jpg|mini|280px|Bono na Kalvøya festivalu u Norveškoj, 21. kolovoza 1983.]]
Događaj koji će kasnije uvelike obilježiti Bonov rad bio je pokušaj otmice bandasastava, zbog živog, antiterorističkog govora prije pjesme [[Sunday Bloody Sunday]]. Ta je pjesma iskorištena kao ilustracija tragedije u mjestu [[Enniskillen]], gdje je [[IRA]] [[8. studenog]] [[1987.]] bombaškim napadom ubila 11, a ranila 63 osobe. Tada im je bilo savjetovano da sekvencu govora prije izvođenja pjesme [[Sunday Bloody Sunday]] izbace iz filma [[Rattle and Hum]], ali su to oni odbili učiniti, unatoč ozbiljnim prijetnjama.
 
Tekstovi pa i glazba [[U2]] se dramatično mijenjaju [[1991.]] godine albumom [[Achtung Baby]], u to vrijeme zvuk i tekstovi su bili potpuno nekarakteristični za [[U2]], a danas su antologijski. S tim albumom postaju više osobni, ali i dalje prateći aktualna politička zbivanja. Nakon spomenutog albuma Bono se kao autor seli u eksperimentalne faze, kojih je rezultat album [[Zooropa]] ([[1993.]]) proizašao iz [[ZOO TV]] turneje, da bi se u narednih petnaestak godina vraćao prepoznatljivim tekstualnim i glazbenim izričajima: himničnost i melodičnost prepoznatljiva za [[U2]]. Karakteristika koja Bona prati cijelu karijeru i jedan od razloga velike popularnosti, je interakcija sa publikom, bilo da pojedince zove na pozornicu radi zajedničkog sviranja i plesa, bilo da sam odlazi među publiku.<ref>{{cite book