Josip II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m bend -> sastav |
|||
Redak 1:
{{Monarh
|
|
|
| titula = [[Popis ugarskih vladara|Ugarski]] i [[Hrvatski kraljevi|hrvatski kralj]]<br>[[Popis austrijskih vladara|Austrijski nadvojvoda]] i [[Popis čeških vladara|Češki kralj]]
| vladavina = [[29. studenog]] [[1780.]] - [[20. veljače]] [[1790]].
|
|
| nasljednik = [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]]
|
| titula1 = [[Popis rimsko-njemačkih kraljeva i careva|Car Svetog Rimskog Carstva]]
|
| krunidba1 = [[3. travnja]] [[1764.]]<br>[[Frankfurt na Majni|Frankfurt]], [[Njemačka]]
| prethodnik1 = [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo I.]]
| nasljednik1 = [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]]
|
| titula2 =
| vladavina2 =
|
| prethodnik2 =
| nasljednik2 =
| regent2 =
| titula3 =
| vladavina3 =
| krunidba3 =
| prethodnik3 =
| nasljednik3 =
| regent3 =
| nasljeđe = -
| supruga =
| supruge = [[Isabella od Parme]]<br>[[Marija Josipa Bavarska|Marija Josipa]]
| suprug =
| supruzi =
| djeca = [[Nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska (1762. – 1770.)|Marija Terezija]]<br>Marija Kristina
| puno ime = Josef Benedikt August Johann Anton Michael Adam
| posthumno ime =
| dinastija = [[Habsburg]]
| vladarska himna =
| otac = [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo Stjepan Lotarinški]]
| majka = [[Marija Terezija]]
| datum rođenja = [[13. ožujka]] [[1741.]]
| mjesto rođenja = [[Beč]], [[Austrija]]
| datum smrti = [[20. veljače]] [[1790.]]
| mjesto smrti = [[Beč]], [[Austrija]]
| mjesto pokopa = [[Imperijalna kripta]], [[Beč]]
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[katolicizam]]
}}
'''Josef Benedikt August Johann Anton Michael Adam''' ([[Schönbrunn]], [[Beč]], [[13. ožujka]] [[1741.]] - [[Beč]], [[20. veljače]] [[1790.]]), [[rimsko-njemački car]], [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|ugarsko-hrvatski]] i [[Češka (povijesna pokrajina)|češki]] kralj od [[1780.]] do [[1790.]] Josip II. bio je sin [[Marija Terezija|Marije Terezije]] i njezin suvladar od [[1765.]], kada je preminuo njegov otac [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo Stjepan Lotarinški]].
Zapamćen je kao [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećeni apsolutist]] i neuspješni reformator koji je pokušao postići previše različitih stvari u vrlo kratkom vremenu. Također je bio značajni mecena umjetnosti: on je bio vladar kojem su se nastojao svidjeti npr. [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozart]], [[ Ludwig van Beethoven|Beethoven]] i [[Antonio Salieri|Salieri]] (čak je dobio kolokvijalni naziv "Kralj Glazbe").
Prema nenjemačkim narodima, Josip II. je provodio opsežan program germanizacije.
==Životopis do dolaska na vlast==
Bio je sin cara [[Franjo I., njemačko-rimski car|Franje Stjepana Lotarinškog]] i kraljice [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]], rođen u palači [[Schönbrunn]] [[13. ožujka]] [[1741.]] godine. Nakon što mu otac umire [[1765.]], Josip II. (kao najstariji sin) postaje njegov nasljednik i [[Popis rimsko-njemačkih kraljeva i careva|car Svetog Rimskog Carstva]], a [[austrijske nasljedne zemlje]], [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] s [[Hrvatska|Hrvatskom]], te [[Češka|Češku]], nasljeđuje [[1780.]] godine, iako je još od [[1765.]] godine bio majčin suvladar. Premda je nekoliko majčinih reformi inicirano s njegove strane, znalo se da je njegova majka glavna, tako da Josip kao suvladar nije imao previše ovlasti i autoriteta.
==Vladavina==
Po dolasku na vlast, [[1780.]] godine, Josip II. je počeo s brojnim i radikalnim reformama. Kao i njegova majka, držao se načela [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećenog apsolutizma]]<ref>Derek Beale, ''Joseph 11: Against the World, 1780-1790,'' Cambridge University Press, 2009</ref>, provodeći svoju vladavinu uz stav da vladar treba činiti dobro narodu čak i kada to narod neće, te bez obzira što narod ne doživljava da je "dobro" baš ono što vladar dobrim smatra. Makar se za ulogu vladara dugo i temeljito pripremao, nije naučio na razborit način poštivati mišljenje svojih podanika - ni onih najvišeg obrazovanja i društvanog statusa, a pogotovo ne onih sa dna socijalne ljestvice. Njegove reforme bile su izrazito radikalne i nepopularne u svim socijalnim slojevima, te su mu donijele velik broj političkih oponenata, što je na koncu rezultiralo povlačenjem gotovo svih reformi.
Makar je od 1780. godine ''de facto'' vladao Ugarskom i Hrvatskom, pravna je valjanost te vlasti bila ozbiljno dovođena u pitanje, jer se nikada nije okrunio [[Kruna sv. Stjepana|krunom sv. Stjepana]] (što bi bilo analogno situaciji da demokratski izabrani predsjednik odbije dati prisegu; ili češćoj situaciji kada mušarac koji ''de facto'' živi sa ženom odbija s njom službeno sklopiti brak). Njegovo odbijanje krunidbe zapravo je bilo u skladu s njegovim reformama i ideji stvaranja jedinstvenog naroda; također i sa Josipovim slabo uglađenim karakterom.
[[Datoteka:Pompeo Batoni 002.jpg|thumb|250px|left|[[Pompeo Batoni]]: ''Car Josip II. i veliki vojvoda Leopold od Toskane'' ([[1769.]])]]
Josip II. je aktivno radio na [[Germanizacija|germaniziranju]] nenjemačkih naroda u Monarhiji. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se odbio kruniti [[Kruna sv. Stjepana|krunom sv. Stjepana]], smatrajući kako jedinstveni narod ne bi trebao praviti razlike vezane uz određene obrede koji se tiču samo jednog od sastavnih naroda te cjeline. Taj mu je potez donio veliku nepopularnost među Mađarima i probudio je mađarski [[nacionalizam]].
Već [[1781.]] godine donosi [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama|Patent o vjerskoj toleranciji]] koji je, po prvi puta, omogućio pravu slobodu vjerovanja (bilo je u katoličkim zemljama Monarhije i do tada [[Judaizam|židova]] i [[Protestantizam|protestanata]], ali njihov status pravno nije bio zaštićen) i dao je puno veća pravima svim nekatoličkim vjerama; osobito je time bio popravljen status [[Judaizam|židova]], čiji je pravni status čak i u to toba bio mizeran. Iste godine donosi i [[Patent o ukidanju kmetstva]] kojim u cijelom austrijskom dijelu Monarhije ukida kmetstvo. Sličan zakon biti će u [[kolovoz]]u [[1785.]] donesen i za područje [[Ugarska|Ugarske]], a tako je postao važeći i za Hrvatsku (iako će u Hrvatskoj kmetstvo službeno biti ukinuto tek [[25. travnja]] [[1848.]] od strane [[Josip Jelačić|bana Josipa Jelačića]]). Ukidanjem kmetstva zamjerio se plemićima koji su mo do tada pružali potporu<ref>McKay, Hill, Buckler, Ebrey, Beck, ''A History of World Societies'' p.551</ref>; a nije osobito usrećio seljake koji su sada umjesto u radu i poljoprivrednim plodovima porez morali plaćati novcem - do kojega je glavnina seljaka nespretnih u trgovanju teško dolazila. Uz to su seljaci bili vrlo nezadovoljni uvođenjem opće vojne obveze (ranije se seljake uzimalo u vojsku, u principu, ako su oni dragovoljno htjeli stupiti u plaćenu vojnu službu). Na gospodarskom se planu držao načela [[fiziokratizam|fiziokratizma]] [[François Quesnay|Françoisa Quesnayja]], a kako bi se pokazao kao bolji vladar sam je često znao dolaziti kod seljaka i pomagati prilikom obrade zemlje.
Za njegove vladavine, u Monarhiji je [[Cenzura|cenzura]] mnogo manje upotrebljavana nego za vrijeme vladavine njegovih prethodnika na prijestolju.
Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve, te su na njegovom dvoru razrađene politike odnosa države sa Crkvom u kojem se sagledavalo Crkvu kao resor državnog aparata, a svećenstvo kao državne službenike. Katolička teologija je ideje na kojima su te politike počivala osudila - pod imenom [[jozefinizam]] - kao nepravovjerne (valja imati na umu da su Josip II. i njegovi dvorani bili katolici i naveliko se bavili crkvenim poslovima; pa je sasvim legitimno razmatrati jesu li u svojem katoličanstvu bili pravovjerni). Ukinuo je velik broj samostana diljem Monarhije; novac od (ras)prodaje samostanskih zemljišnih posjeda bi iskoristio za, npr., podizanje državnih škola i državnih zdravstvenih ustanova - koje su zamijenile crkvene institucije što su ih vodili ti samostani; potom je trebalo povećati poreze da bi se financirale državne škole (slično će se činiti i kasnije, nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]). Takvim je mjerama oduzeo Crkvi dotadašnju ulogu u obrazovanju (vjeronauk se i nadalje uredno podučavao); među ostalim, ukinuo je 1783. godine [[Collegium Croaticum Viennense|Hrvatski kolegij u Beču]] i [[Pavlini|pavlinsko sveučilište u Lepoglavi]]. Ovi potezi lišili su ga potpore svećenstva, tako da je Josip II. u posljednjim godinama vladavine ostao bez ičije potpore u ključnim trenutcima.
==Germanizacija==
Državna politika zasnivala mu se na stvaranju jedinstvenog naroda i provođenju sustavne [[germanizacija|germanizacije]]. Provođenje germanizacije imalo je (za one narode kojima je nametnuta) negativan učinak što se na koncu pokazalo poraznim za cara Josipa II. i dovelo u pitanje stabilnost države i mir među narodima koje je obuhvaćala. Svim je činovnicima dao rok od 3 godine da nauče govoriti [[njemački jezik]].<ref> {{cite news | first = Martin | last = Votruba | title = Emperor Joseph II, The Law on the German Language in Administration. 18 May 1784. | publisher = University of Pittsburgh | url = http://www.pitt.edu/~votruba/sstopics/slovaklawsonlanguage/Austrian_Law_on_the_German_Langauge_in_Hungary_1784.pdf | work = Slovak Studies Program}}</ref> Provođenje ove reforme također se nije pokazalo uspješnim te je Josipu donijelo više neprijatelja nego saveznika posebno u Ugarskoj, Hrvatskoj i Nizozemskoj.
==Prema kraju vladavine: povlačenje većine reformi==
U posljednjim godinama svoje vladavine, Josip ulazi u [[Dubički rat]], manji sukob Monarhije i [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] održan u sklopu [[Rusko-turski rat 1787.-1792.|Rusko-turskog rata]] [[1787.]] - [[1792.]] Car nije imao previše uspjeha u tom ratu, zbog čega i jest potražio potporu onih koji su mu nekoć bili odani (plemstvo, Mađari, Crkva). No, naišao je ja odbijanje, odnosno na osvetu jer je svojim reformama pogoršao unutardržavno stanje. Kada je uvidio da mu nitko ne želi pomoći, Josip II. je "kupio" pomoć obećavši kako će povući sve svoje reforme - tada je stigla i pomoć. Josip II., veliki reformator, tako je morao povući sve svoje reforme, izuzev Patenta o vjerskoj toleranciji i Patenta o ukidanju kmetstva. Provodeći većinu vremena na bojištu u Dubičkom ratu, Josip II. se razbolio, te po povratku u Beč umro od posljedica bolesti [[20. veljače]] [[1790.]] godine. Car tako nije doživio kraj rata kojeg je započeo (kao ni [[Franjo Josip I.]] stotinjak godina kasnije), a ovaj je završen već sljedeće godine, [[Svištovski mir|Svištovskim mirom]] iz [[1791.]], kojega je potpisao Josipov brat, [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]].
U dvama brakovima, s princezama [[Isabella od Parme|Izabelom Marijom od Bourbon-Parme]] (ženidbeni savez) i [[Marija Josipa Bavarska|Marijom Josipom od Bavarske]] (nakon smrti prve supruge, Josip II. se više nije želio ženiti, ali je iz političkih razloga morao stupiti u drugi brak),<ref>Hopkins, p 63</ref> imao je samo dvije kćeri koje su umrle još kao djevojčice.<ref>Beales, p 70</ref> Naslijedio ga je njegov brat, [[Leopold II., njemačko-rimski car|Leopold II.]], koji je, povukavši ostatak bratovih reformi, vladao od [[1790.]] do [[1792.]] godine.
== Izvori ==
{{izvori}}
{{Redoslijed|
|prethodnik=[[Marija Terezija Austrijska|Marija Terezija]] [[1717.]] - [[1740.]]
|gl_članak_funkcija=[[Hrvatski kraljevi|Hrvatsko-ugarski kralj]] (1780.-1790.)
|nasljednik=[[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] ([[1790.]] - [[1792.]])
}}
{{redoslijed|
|prethodnik = [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franjo I.]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|rimsko-njemački car]]
|nasljednik=[[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]]
}}
{{klasicizam i prosvjetiteljstvo}}
{{austrijski nadvojvode}}
[[Kategorija:Carevi Svetog Rimskog Carstva]]
[[Kategorija:Habsburgovci]]
[[Kategorija:Hrvatski vladari]]
[[Kategorija:Mađarski vladari]]
[[Kategorija:Češki vladari]]
| |||