Manastir Pakra: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 33:
Osim crkve i konaka, na jednom blagom uzvišenju sagrađena je 1761. grobljanska kapela Sv. Nikole – jednobrodna građevina s polucilindričnim svodom, polukružnim svetištem, pjevnicama i kriptom gdje su pokapani monasi.
=== Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice ===
Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice koja je dovršena 1765. je barokna jednobrodna građevina, sagrađena od klesanog kamena s manjom količinom sadre i cigle.<ref>Dušan Kašić, ''Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji'', Beograd, 1996., 198, 199.</ref>
Na zapadni zid građevi dozidan je znevonik 1769. godine, tako da je osnova s apsidom i zvonikom dobila oblik križa.
Crkva je u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta teško stradala. Godine 1780. i 1887., je u oba slučaja u nevremenu potpuno uništen limeni krov crkve, što je za posljedicu imalo stvaranje nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta i njihovo razarajuće djelovanje na drveni inventar crkve, posebno na ikonostas same crkve.<ref>Edo Anušić, Ana Dumbović, ''Manastir Pakra'', Ikonostas crkve Vavedenja Presvete Bogorodice – Elaborat o zatečenom stanju i provedenim istraživanjima na drvenom inventaru crkve uz prijedlog konzervatorsko-restauratorskih radova, arhiv HRZ-a, 12.</ref>
Unutarnjim dijelom crkve Vavedenja Presvete Bogorodice dominira veliki ikonostas, podignut 1779. godine. On odvajaj glavni brod od svetišta. Visok je oko 10 metara, ima 72 ikone, raspoređene u pet redova s dodanim pjevnicama i tronovima s obje strane.
U najnižem redu ikonostasa su prizori iz Starog zavjeta, zatim šest prijestolnih ikona s carskim dverima. U sljedećem redu niže se dvanaest Kristovih i Bogorodičinih praznika s
tajnom večerom u sredini. Slijedi ikona Deisis usred dvanaest apostolskih ikona. Iznad toga je velika ikona Sv. Trojice usred proročkih ikona, a na vrhu u sredini stoji Raspeće, te sa strane Bogorodica i sv. Jovan.
Dvije bogato ukrašene trokutaste skupine kartuša od po šest ikona, koje prikazuju Kristove muke, zatvaraju s obje strane vrh ikonostasa i dopiru do samog svoda crkve.
Ikone su oslikane u tehnici tempere na dosta tankom sloju tutkalno-kredne osnove, a pripisuju se novosadskom umjetniku Vasiliju Ostojiću.<ref> ANĐELA HORVAT, RADMILA MATEJČIĆ, KRUNO PRIJATELJ, ''Barok u Hrvatskoj'', Zagreb, 1982., 176.</ref>
== Izvori ==
| |||