Rijeka: razlika između inačica

'''Rijeka''' ([[talijanski]] i [[mađarski]]: ''Fiume'', [[njemački]]: ''Sankt Veit am Flaum'', [[slovenski]]: ''Reka'', [[čakavski]]: ''Rika'', ''Reka'') najveća je hrvatska [[luka]], treći po veličini grad u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] te administrativno središte [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranske županije]]. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka – [[Kastav]], [[Viškovo]], [[Grobnik]], [[Kostrena]], [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Kraljevica]], [[Klana]]) ima 191.641 stanovnika. Mađarska vlada je vlada još u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] zbog idealnog zemljopisnog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvila Rijeku u jednu od najvećih europskih [[luka]] i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnijih financijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa, pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

Rijeka se nalazi na zapadu [[Hrvatska|Hrvatske]], 131 km jugozapadno od glavnog grada [[Zagreb]]a, na sjevernoj obali [[Riječki zaljev|Riječkog zaljeva]] (14° 26' istočne zemljopisne dužine 45° 21' sjeverne zemljopisne širine), kao dijela većeg [[Kvarnerski zaljev|Kvarnerskog zaljeva]] [[Jadransko more|Jadranskog mora]], koje se kao veliki zaljev [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]] najdublje uvuklo u [[Europa|europsko]] kopno. [[Riječki zaljev]], koji je preko ''[[Vela vrata|Velih]]'' (između [[Istra|Istre]] i otoka [[Cres]]a), ''[[Srednja vrata|Srednjih]]'' (između [[Cres]]a i otoka [[Krk (otok)|Krk]]a) i ''[[Mala vrata|Malih vrata]]'' (između Krka i kopna) spojen s Kvarnerskim zaljevom, je dovoljno je dubok (oko 60 m) za uplovljavanje najvećih brodova, što je Rijeci omogućilo da postane važna morska [[luka]].

Grad Rijeka leži na ušću rijeke [[Rječina|Rječine]] u mikroregiji [[Vinodol]]a [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]]. U Rijeci započinju dva važna kopnena [[promet]]na pravca. Prvi iskorištava činjenicu kakoda se Rijeka nalazi u području u kojem su [[Dinaridi|Dinaridi]] najuži iznosi (pedesetak kilometara), što omogućuje lakše povezivanje obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] i [[Panonska nizina|panonske]] unutrašnjosti, dok je drugim Rijeka preko [[Postojna|Postojnskih]] vrata povezana s [[Alpe|istočnoalpskim]] prostorom.

Prema Kepenovoj klasifikaciji klima, Rijeka ima umjereno toplu vlažnu klimu (tip Cf). Prosječna temperatura zraka u gradu iznosi 13,8 °C, srednje [[siječanj]]ska temperatura je 5,6 °C, dok srednja temperatura u srpnju iznosi 23,3 °C. Godišnje u 86 dana s padalinama ukupno padne 1529mm1529 mm padalina. Na količinu padalina i njihovu godišnju raspodjelu izravno utječu jesenje i proljetne ciklone nastale u [[Genovski zaljev|genovskom zaljevu]]. Tijekom zime u Rijeci vrlo rijetko padne snijeg, no zadnji veći je pao je [[2010.]] Uz [[Senj|senjsku]], na [[Jadransko more|Jadranu]] je poznata i riječka [[bura]], hladan i suh [[vjetar]] sjeveroistočnog smjera, čija brzina na mahove dostiže i [[tropska oluja|orkan]]ske vrijednosti (160 km/h), a najčešće nastaje u hladnijem dijelu godine prelijevanjem hladnog zraka iz [[Panonska nizina|Panonske nizine]] preko [[Dinaridi|Dinarida]].

|Zastava grada Rijeke plava je sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasovana na gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke donijelo je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola.<ref>http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=7851 (pristupljeno 19. srpnja 2013.)</ref>

|''Povijesna zastava grada Rijeke karmin-zlatno-kobalt plava'', u uporabi od 1848.- do 1947.

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|kralj i car Svetog Rimskog carstva Leopold I.]] 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvije plave trake koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je inačica grba bez krune i natpisa "INDEFICIENTER" budući da su oni odbijeni mišljenjem ministarstvaMinistarstva Upraveuprave iz 1998. <br>

Iako se u širem području grada mogu pronaći tragovi naselja iz [[paleolit]]a i [[neolit]]a, najranijim naseljima na današnjem području grada se smatraju se [[Kelti|keltska]] ''Tarsatika'' na Trsatskom brdu i naselje ''Tarsata'' [[Iliri|ilirskog plemena]] [[Liburni|Liburna]], u prirodnoj luci na obali.

U doba rimskog cara [[August|Cezara Oktavijana]], naselje se pomiče bliže moru, na desnu obalu ušća rijeke [[Rječina|Rječine]] u [[Kvarnerski zaljev]], na mjesto na kojem se nalazi današnji Stari grad. Iz tog razdoblja datiraju brojni arheološki nalazi - temelji rimskih bedema, zidovi zgrada, ostatci [[rimske terme|termi]] i rimskih vrata.

Poslije pada [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]], u 5. stoljeću, grad je bio pod vlašću država [[Ostrogoti|Ostrogota]], [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]], [[Langobardi|Lombarda]], [[Franci|Franaka]], [[Hrvati|Hrvata]] i [[Mađari|Mađara]]. Nakon 4. stoljeća [[sveti Vid|sv. Vid]] postaje [[svetac zaštitnik]] grada, pa se današnja Rijeka spominje pod imenom - ''Terra Fluminis sancti Sancti Viti'' ili na njemačkom - ''Sankt Veit am Pflaumb''. U srednjem vijeku Rijeka ima hrvatsko ime - Rika Svetog Vida.

U 14. stoljeću Rijeka je posjed Devínska gospodeDevinaca, knezova [[Frankopani|Krčkih - Frankopana]], obitelji Valze, a od [[1466|1466.]] godine je u posjedu je [[Habsburška dinastija|Habsburgovaca]], kao dio Kranjske (današnje centralne Slovenije).

U 16. stoljeću u gradu djeluje glagoljska tiskarnica. Zbog razvijene trgovine [[željezo]]m, [[ulje]]m, [[drvo]]m, [[vuna|vunom]], [[stoka|stokom]] i [[koža|kožom]], Rijeka doživljava trgovinski procvat. Dolaskom [[jezuiti|isusovaca]] u Rijeku unaprijedio se kulturni i prosvjetni život grada. Godine [[1627.]] osnovana je Isusovačka gimnazija, i tajšto se događaj smatra početkomzačetkom rada [[sveučilišteSveučilište u Rijeci|sveučilištaSveučilišta u Rijeci]].

U 17. stoljeću uslijed čestih [[Osmanlije|turskih]] provala i dugotrajnih sukoba [[uskoci|uskoka]] s [[Mletačka republika|Mlečanima]] prestaje zlatno doba riječke trgovine. Nakon [[Veliki turski rat|Velikog turskog rata]] prestaju turske provale i počinje novo jačanje Rijeke kao važnog trgovačkog središta, pa je [[1719.]] austrijski car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]] proglasio Rijeku slobodnom lukom. Ojačala [[Ugarska]] uskoro počinje iskazivati pretenzije prema Rijeci kao svom izlazu na more. U 18. stoljeću se ispod [[Trsat]]a javlja se novo naselje - današnji [[Sušak]]. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće Rijeka je neko vrijeme bila pod francuskom upravom u sklopu [[Ilirske provincije|Ilirskih provincija]]. Od Francuza je oslobođena 1813. godine.

Grad je 1848. godine imenovanjem bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] za guvernera Rijeke izravno pripojen [[Hrvatska|Banskoj Hrvatskoj]], kao nagrada za represijusuzbijanje anti-Habsburgskihprotuhabsburških pobuna u centralnojsrednjoj Europi. Carska odluka nije primljena pozitivno sa strane tadašnje gradske elite, te je Hrvatskohrvatsko-mađarska borba za Rijeku unutar Monarhije završena 1868. kada je dodatkom na [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarsku nagodbu]], tzv. ''Riječkom krpicom'', Rijeka kao ''corpus separatum'', tj. izdvojeno tijelo, došla pod izravnu upravu mađarske vlade. Rijeka je 1870. godine u potpunosti pripojena Mađarskoj. [[Mađarska]] ubrzano razvija Rijeku u svoj najveći pomorsko-lučki centar, te se razvija određeno suparništvo između dvije najveće luke u [[Austro-Ugarska|Monarhiji]], Rijeke pod mađarskom, i [[Trst]]a, koji je bio pod austrijskom upravom.

Osim luke, 19. stoljeće doba je doba velike gradnje u gradu.: U graduizgrađena je izgrađena Tvornica papira - Hartera (1821.), osnovana je Narodna čitaonica (1850.), u rad je puštena prva plinara (1852.), na [[Mlaka|Mlaci]] je utemeljena rafinerija nafte (1882.), a iste godine Rijeka dobiva modernu kanalizaciju. Razvitak luke, širenje međunarodne trgovine i spajanje grada željezničkom prugom s [[Pivka|Pivkom]] i [[Karlovac|Karlovcem]] (1873.) doprinio je brzom porastu broja stanovnika s 21.000 (1880.) na 50.000 (1910.). Godine 1885. izgrađena je nova zgrada riječkog općinskog kazališta, koje danas nosi ime [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca]]. Godine 1891. je izgrađena je zgrada željezničkog kolodvora koju je projektirao glavni inženjer Ugarskih državnih željeznica [[Ferenz Pfaff]]. Godine 1896. dovršena je izgradnja gradskog vodovoda i nove Guvernerove palače koju je projektirao Mađarskimađarski arhitekt [[Alajos Hauszmann]]. Od 1899. Rijekom vozi [[Tramvajski promet u Rijeci|električni tramvaj]].

<center><gallery perrow="6">

Datoteka:PPMHP Rijeka 1 70208.jpg|Atrij [[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerove palačapalače]] u Rijeci sagrađene [[1897]]. godine.

</Gallerygallery></center>

Nakon raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u listopadu 1918., Rijeku okupira vojska [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] i Hrvatskihrvatski Sabor unilateralno anektira grad. To je dovelo do strašnih narodnih pobuna i stanovnici grada organiziraju plebiscit kojim mole saveznike da oslobode Rijeku od okupacije te ju pripoje Italiji. Već mijesec dana kasnije u Rijeku stižu pod međunarodnim mandatom vojska [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]]., [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]], F[[Francuska|rancuske]] i [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]], koje su u gradu morale ostati do utvrđivanja statusa grada tijekom 1919. na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji]].

Talijanska strana je strana svoju želju za pripajanje Rijeke [[Italija|Italiji]] opravdavala činjenicom da su [[Talijani]] daleko najbrojnija etnička zajednica u gradu (kao i na široj teritoriji [[Corpus separatum|Corpus Separatuma]]), dok je hrvatska, odnosno jugoslavenska strana pripajanje grada u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca]] opravdavala činjenicom da Hrvati čine većinu u općinama oko grada, kao i u općini [[Sušak]].

Kada je krajem kolovoza s [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariške mirovne konferencije]] stigla zapovijed da se talijanske postrojbe moraju povući iz Rijeke, manja skupina talijanskih časnika zamolila je pjesnika i pustolova [[Gabriele d'Annunzio|Gabrielea D'Annunzia]] da stane na njihovo čelo i da njihove jedinice povede na Rijeku. Dana [[10. rujna]] [[1919.]] [[Mirovni sporazum u Saint-Germain-en-Laye (1919.)|Sporazumom u Saint-Germainu]] prestala je postojati [[Austro-Ugarska]], dok su se pregovori o budućem statusu Rijeke trebali nastaviti. Dan poslije, D'Annunzio je sa službenicima krenuo iz [[Ronchi]]ja, mjesta 80 km sjeverozapadno od Rijeke. Kada je krenuo, predvodio je kolonu od 200 ljudi, a kada je [[12. rujna]] stigao pred grad, iza njega je bilo 2.500''2500 vojnika - dizerteradezertera talijanske vojske''.

Zapovjednik talijanskih garnizona u Rijeci, general Pittaluga, dobio je zapovijed vlade u Rimu da zaustavi D'Annunzijev pohod na grad. General se izvan grada našao licem u lice s D'Annunzijem i njegovim [[arditi|arditima]] s gomilom [[tenk]]ova i oklopnih vozila. Kad im je naredio da se vrate natrag, D'Annunzio je otkopčao kaput, pokazao niz medalja koje je dobio u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] i rekao da je sve što treba napraviti kako bi ga spriječili jest narediti svojim trupama da ga ubiju. Pitaluga je reagirao oklijevajući i ubrzo je kapitulirao. D'Annunzio je potom ušao u grad i prisilio britanske, francuske i američke trupe na povlačenje. [[Kraljevina Italija|Italija]] je uskoro započela blokadu Rijeke zahtjevajućizahtijevajući od pobunjenika predaju. Vidjevši da talijanska vlada ne želi ići protiv dogovora u Parizu i anektirati Rijeku, u kolovozu 1920. godine D'Annunzio proglašava [[Talijanska uprava za Kvarner|Talijansku upravu za Kvarner]] s jedinstvenim ustavom ([[Kvarnerska Povelja|Kvarnerska povelja]]) koji je bio jedinstveni spoj [[Anarho-sindikalizam|anarho-sindakalističkih]], [[Socijalizam|socijalističkih]], [[fašizam|protofašističkih]] i [[demokracija|demokratskih]] [[republika|republikanskih]] ideja.

Vlada u [[Rim]]u je osudila je D'Annunzijev čin i ogradila se od njegovognjegova režima, ali nije ništa učinila da ga ukloni s vlasti. Povratak na premijersku funkciju talijanskog liberala [[Giovanni Giolitti|Giovannija Giolittij]]a u lipnju 1920. doveo je do zaoštravanja D'Annunzijevih stavova. Još u [[siječanj|siječnju]] iste godine [[Georges Clemenceau]], [[Francuska|francuski]] predsjednik vlade, rekao je [[Ante Trumbić|Anti Trumbiću]] i [[Nikola Pašić|Nikoli Pašiću]] da se odreknu Rijeke inačejer će inače [[Londonski ugovor]] biti proveden u cijelosti. Delegacija [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] je uz znatnu potporu [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]] uspijevala je odoljeti pritiscima do kraja godine, ali je [[12. studenoga]] pristala na potpisivanje [[Rapallski ugovor|Rapallskog ugovora]] s [[Kraljevina Italija|Italijom]], po kojemu je Rijeka trebala postati neovisna država – [[Slobodna Država Rijeka]].

Rapallskim ugovorom su Kraljevina Italija i Kraljevina SHS priznale su 'potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka i obavezuju se da će to vječno poštivati'. Tim aktom stvorena je [[Slobodna Država Rijeka]] koja će de facto postojati jednu, a de iure četiri godine. Novostvorenu državu odmah priznaju sve svjetske sile uključujući&nbsp;SAD,&nbsp;Francusku&nbsp;i&nbsp;Veliku Britaniju.

Svejedno, u gradu su u slijedećim godinama u neprekidnom sukobu skupine [[Riječki autonomaši|Autonomašaautonomaša]] i [[Riječki talijanski iredentizam|Talijanašatalijanaša]]. Godine 1921. održavaju se prvi parlamentarni izbori na kojima se suprotstavljaju autonomaši i nacionalni pro-talijanski blok. Autonomna stranka, (uz podršku i većine glasova riječkih Hrvata) dobijadobiva 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) tek 3443 glasova. Predsjednik Vlade postaje šef Autonomne stranke&nbsp;[[Riccardo Zanella]].

Godine 1922. lokalni fašisti izvode puč, a legalna Vlada, predsjednik i 3000 njemu najvjernijih građana bježe u Kraljevicu. Sedam mjeseci kasnijeposlije u [[Italija|Italiji]] fašisti izvode puč.

Period diplomatskih trzavica na relaciji [[Kraljevina Italija]] – [[Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] završio je [[27. siječnja]] [[1924.]] potpisivanjem [[Rimski ugovori (1924.)|Rimskog sporazuma]] kojim je Rijeka pripala [[Kraljevina Italija|Italiji]], a [[Sušak]] [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca]], sa zajedničkom upravom nad lukom. Vlada Slobodne Države Rijeke i [[Liga naroda|Liga Naroda]] taj čin smatraju međunarodno pravnomeđunarodnopravno ništavnim, te vlada nastavlja djelovati u izgnanstvu, prvo iz Beograda a onda iz Pariza.

Formalna talijanska aneksija Rijeke [[16. ožujka]] [[1924.]] označila je dvadesetogodišnje razdoblje fašističke vlasti i politiku prisilne [[talijanizacija|talijanizacije]] hrvatskog stanovništva. Svejedno, Rijeka je uz susjednu [[Istra|Istru]], bila među prvim mjestima kojikoja su sudjelovalisudjelovala u vojnom otporu fašizmu (''vidi: ''[[Arditi del popolo]] i ''[[Labinska republika|Labinska Republika]] iz 1921 .''), dok je u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] bila i dio [[antifašizam|antifašističke]] fronte.

Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine uslijedila je dvadesetomjesečna [[Treći Reich|njemačka]] vojna okupacija. Tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]], grad je teško oštećen u brojnim anglo-američkim bombardiranjima. Najteža razaranja grad podnosi u serijinizu napada u studenome 1944. (najmanje 125 žrtava) i u veljači 1945. (200 mrtvih i 300 ranjenih) <ref>KAKO JE POTOPLJEN KIEBITZ?, Slavko Suzić, Susacka Revija 54/55, 2007, see [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=54-55&C=8]</ref>. Lučku infrastrukturu su infrastrukturu prilikom povlačenja uništili Nijemci. Grad su oslobodile jedinice [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske armije]] [[3. svibnja]] [[1945|1945.]] godine.

Prema opširnoj zajedničkoj studiji "Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939. -1947.)" ("''Vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni'' (1943-1947)"), [[Rim|rimskog]] Društva za riječke studije (''Società di Studi Fiumana - Roma'') i [[Zagreb|zagrebačkog]] Hrvatskog instituta za povijest, objavljenoj u [[rujan|rujnu]] [[2006.]], u razdoblju nakon oslobađanja Rijeke od [[3. svibnja]] [[1945]]. do kraja [[1947]]. godine, u Rijeci je ubijeno oko 650 [[Talijani|Talijana]].<ref name="Studija">[http://www.archivi.beniculturali.it/DGA-free/Sussidi/Sussidi_12.pdf Società di Studi Fiumana - Roma - Hrvatski Institut za Povijest - Zagreb,''Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1943-1947)'',''Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947 .)'', Rome 2002 ISBN 88-7125-239-X. Tablica ubijenima od 2. svibnja 1945. do 31. prosinca 1947.: "Statistički podaci", stranice 206 i 207].</ref>

Razdoblje za vrijeme i neposredno nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] obilježeno je velikim promjenama u etničkoj strukturi stanovništva grada. Tako je između [[lipanj|lipnja]] [[1940.]] i [[svibanj|svibnja]] [[1945.]] broj stanovnika Rijeke opao za oko 15.000, no kako je došlo do povratka oko 3.000 ljudi, uslijed povratka iz zarobljeništva ili iz vojne službe u Italiji i drugdje, stanovništvo Rijeke se smanjilo za 22 posto, što se naposljetku odrazilo na [[Talijani|talijansku]] nazočnost u gradu, koja je smanjena za barem 7.000 osoba.<ref name="Studija2"> [http://www.archivi.beniculturali.it/DGA-free/Sussidi/Sussidi_12.pdf Società di Studi Fiumana - Roma - Hrvatski Institut za Povijest - Zagreb,''Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1943. - 1947.)'',''Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939. - 1947 .)'', Rome 2002 ISBN 88-7125-239-X. "Projekt, izvori i teritorij", stranica 39.]</ref> U razdoblju između [[1946.]] i [[1950.]], prema procjenama Ustanove za pomoć izbjeglicama u Italiji, grad je napustilo više od 25.000 Talijana,<ref name="Studija2"/> dok je u različitim i ne pobliže označenim godinama prije [[1943.]] i nakon [[1950.]] otišlo još otprilike 6.000 ljudi. Do kraja pedesetih godina sveukupnasveukupan brojkaće izgnanikabroj ćeizgnanika porasti na 41.000.<ref name="Studija2"/>

Poslije završetka [[Drugi svjetski rat|rata]], prema zaključcima [[Mirovna konferencija u Parizu 1946.|Mirovne konferencije u Parizu]] [[1946.]] godine, a koja je dovela do potpisivanja Pariških mirovih ugovora u [[veljača|veljači]] [[1947.]], Rijeka je dodijeljena državi [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Godine [[1948.]] gradovi Rijeka i Sušak su ujedinjeni su<ref>[[Željko Bartulović]], Sušak 1919. – 1947.: Državnopravni položaj grada, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Adamić, Posebno izdanje Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, 2004., ISBN 953-7134-02-04 (Državni arhiv), str. 325)</ref> u jedinstveni grad Rijeku, koji opet se opet počinje razvijati.

Nakon obnove, Rijeka je preuzela funkciju glavne luke [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], dok se u industrijskoj proizvodnji obnavljaju industrijske grane važne za Rijeku: brodogradnja, proizvodnja papira, brodskih uređaja i motora, potom kemijska (rafinerija nafte, koksara) i tekstilna industrija. Paralelno s industrijskim razvojem, Rijeka je postala središte šire regije. Povećao se i broj stanovnika grada, pa se od početka [[1960-ih]] grade nove gradske četvrti. Na obližnjem otoku [[Krk (otok)|Krku]] [[1970.]] godine otvara se [[ Zračna luka Rijeka|riječka zračna luka]]. A tri godine poslije, [[1973.]] godine, Rijeka dobiva [[sveučilište]].

Na prvim demokratskim [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|izborima]] u Hrvatskoj [[1990.]] godine pobjeđuje [[HDZ]] predvođen dr. [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]], potom se [[30. svibnja]] konstituira višestranački [[Hrvatski sabor|Sabor]]. Ubrzo je započela [[Balvan-revolucija]] dijela [[Srbi|Srba]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], potaknuta iz [[Srbija|Srbije]] i od [[Velika Srbija|velikosrpskih]] krugova u [[JNA]].<ref>http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/08/17/0105006.html</ref> HDZ je bila politička snaga koju JNA nije željela prihvatiti.<ref name="Marijan">[[Davor Marijan]], Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990. – 1992. godine {{Hrčak|id=/27445}} (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)</ref>

Za vrijeme trajnog zasjedanja [[Sabor]]a, njegovog šestog dana [[25. lipnja]] 1991. godine donijetadonesena je Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti kojom je Hrvatska proglašena samostalnom državom. Istoga je dana današnja [[Slovenija]] na temelju plebiscita proglasila neovisnost od [[SFRJ]].

To je bio razlog za pokretanje otvorene agresije JNA, i uslijedilite su uslijedili pokreti [[tenk]]ova iz slovenskih i hrvatskih vojarni na zapadne slovenske granice i početkapočetak [[Rat u Sloveniji|rata u Sloveniji]], a ubrzo i početkapočetak [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] i [[Srbija|srbijanskih]] napada na [[Hrvatsko Podunavlje|istočnu Slavoniju]], [[Vinkovci|Vinkovce]], [[Banovina|Banovinu]], [[Josipdol]], [[Otočac]] i druge hrvatske krajeve. Za vrijeme rata u Sloveniji provedena je djelomična mobilizacija JNA u Kninskom i Riječkom korpusu, na području s većim postotkom srpskog stanovništva u sjevernoj Dalmaciji i dijelu Like. Za snage s područja 5. vojne oblasti postoji naredba Komande Riječkom korpusu od 2. srpnja da mobilizira dva bataljuna na području Like. Bataljune je trebalo mobilizirati iz 236. proleterske motorizirane brigade i 35. partizanske divizije čija su zapovjedništva bila u Gospiću.<ref name="Marijan"/>

U Rijeci je formiran Štab za obranu, postavljaju se fizičke blokade oko riječkih vojarni, uz neprekidno motrenje pripadnika [[Teritorijalna obrana|teritorijalne obrane]]. Dana [[8. travnja]] formirala se pri [[MUP]]-u [[Specijalna jedinica policije Rijeka "Ajkule"|specijalna jedinica policije nazvana "Ajkule"]], a [[2. srpnja]] [[1991.]] [[111. brigada HV]]. U prvih osam mjeseci 1991. godine riječki je MUP zabilježio 255 odjava boravišta »ugroženih« koji su iselili iz Rijeke. U Rijeku početkom kolovoza 1991. pristiže prvih 1000 [[prognanik]]a, a [[Treća Vlada Republike Hrvatske|Vlada nacionalnog jedinstva]] u kolovozu donosi odluku o proglašenju stanja ratne opasnosti i da se ide na formiranjeformiranju kriznih štabova. Početkom rujna osniva se Krizni štab Općine Rijeka i krizni štabovi u sve 52 mjesne zajednice, sa [[Slavko Linić|Slavkom Linićem]] na čelu, koji je bio i glavni pregovarač s 13. korpusom JNA, tj. njegovim zapovjednikom generalom Marijanom Čadom.<ref name="Ogurlić">http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=28592863285D2863285A285828592858286328632863285A2858285828582858285B28632863286328582863L [[Dragan Ogurlić]], Novi list, FELJTON: 15.OBLJETNICA RIJEČKE 111. BRIGADE, Datum objave: 10.6.2006. (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)</ref> Sjeverni dio Istre i Hrvatskog primorja bilo je područje 13. korpusa sa sjedištem u Rijeci.<ref name="Marijan"/>

Riječki korpus JNA pokrivao je [[Gorski kotar]] i najveći dio [[Lika|Like]], te se od njega očekivala odlučujuća podrška u presijecanju Hrvatske.<ref>[[Mirko Valentić]], Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. Velikosrpski projekti od ideje do realizacije, Zagreb, 2010., Hrvatski institut za povijest, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, ISBN 978-953-6659-51-57 (podružnica), ISBN 978-953-7439-23-1, str. 93 (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)</ref> Napadnu operaciju Komande 5. vojne oblasti na području Like i južnog Korduna trebao je provesti Riječki korpus obranom vojarni u Rijeci i Delnicama, a potom probojem pravcem Rijeka – Delnice – Vrbovsko – Slunj – Plitvice. S obzirom na to da je Komanda Riječkog korpusa s glavninom postrojbi u Istri i Gorskom kotaru bila okružena i odsječena od ostatka korpusa, operacija nije provedena.<ref name="Marijan"/>

Hrvatske su snage u Rijeci ubrzo bile brojne i opremljene, dok je situacija u Lici bila vrlo teška za malobrojne branitelje. Na području Gospića 6. srpnja 1991. napadnuti su iz zasjede pripadnici [[ZNG]]-a kojom prilikom su dvojica poginula, ai dvojica su ranjena,<ref name="Marijan"/> a od 1. rujna Gospić je bio svakodnevno žestoko granatiran, odbijeni su prvi napadi na grad, te 5. rujna u pomoć dolaze i prvi riječki gardisti. S druge strane, postojala je opasnost da se padom Otočca kroz Drenov Klanac preko [[Žuta Lokva|Žute Lokve]] raspolovi hrvatski teritorij na tom mjestu. Donesena je ključna odluka za daljnji tijek rata na ovom području, a to je da se 111. brigada premjesti na ličku bojišnicu i da se Rijeka i [[Hrvatsko primorje|Primorje]] brane u [[Lika|Lici]].<ref name="Ogurlić"/> Ubrzo je u Rijeci ustrojena i [[128. brigada]] [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]].

Dana 17. rujna brodovi mornarice JNA pojavili su se u riječkom akvatoriju i 6. listopada potpuno blokirali riječku luku, a Hrvatska neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize [[8. listopada]] 1991. godine [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|raskida sve državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ]]. Riječka luka bila je nekoliko puta blokirana od strane mornarice JNA, topovske cijevi iz vojarni (s Trsata i Katarine) bile su uperene u industrijska postrojenja, komunalne objekte i prometnice, a građani su odlazili u skloništa – jer bilo je to vrijeme zračnih uzbuna i općih opasnosti.<ref>http://www.rijeka.hr/IzlozbaRijekaU

Jedinice [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] su početkom [[prosinac|prosinca]] napustile su Rijeku i time je započeo proces [[demilitarizacija|demilitarizacije]] grada.<ref name="HisRi"> [http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=945 Grad Rijeka]</ref> Godine [[2005.]] Grad Rijeka preuzeo je prostor bivše vojarne "Trsat", čime je postao gotovo u potpunosti demilitariziran grad.<ref Name="HisRi"> [http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=945 Grad Rijeka]</ref>

* Prvi [[torpedo]] izrađen je u Rijeci. Projektirali i izradili su ga [[Ivan Vukić|Ivan Luppis]], pomorski kapetan, te [[Robert Whitehead]], engleski inženjer.<ref>[http://www.torpedo150rijeka.org/I-konferencija/povijest.asp torpedo]</ref>

* U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna. Učinio je to [[Peter Salcher|dr. Peter Salcher]].

* Riječki kirurg [[Anton Grossich]] prvi je [[1907.]] u struci uveo primjenu jodne tinkture u pripremi za operativne zahvate.<ref>Neurological stamp, Antonio Grossich (1849-1926), Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry 2000;69:301;</ref>

* Prvo komunalno groblje u Europi izgrađeno je u Rijeci, na Kalvariji.<ref>[http://www.nemzetisegek.hu/repertorium/2008/02/belivek_7-11.pdf nemzetisegek.hu]</ref>

* Prve novine tiskane na talijanskom jeziku (uključujući Italiju) «Notizie del giorno» tiskane su u Rijeci.

* Prva država koja je priznala Lenjinovu boljševičku Rusiju bila je D'Annunzijeva [[Talijanska uprava za Kvarner]].<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac406.nsf/AllWebDocs/Grad_fasisticke_ceznje matica.hr]</ref>

* Prva međunarodna nogometna utakmica u Hrvatskoj igrala se u Rijeci [[1905]]. između lokalnog kluba Atletico Fiumano i kluba s broda SS Slavonia, kompanije Cunard Line, koji je plovio na liniji Rijeka - [[New York]].<ref>http://www.rijeka.hr/fgs.axd?id=12357</ref><ref>http://www.rijekadanas.com/u-rijeci-su-nastali-scudetto-i-torpedo</ref>

* [[Predsjednik SAD-a|Američki predsjednik]] [[Woodrow Wilson]] je [[1919.]] predložio Rijeku za sjedište [[Liga naroda|Lige naroda]] – preteče [[UN|Ujedinjenih naroda]].

* Riječani koji su rođeni 1913. i koji su doživjeli 1991. promijenili su 6 država: [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]], [[Slobodna Država Rijeka|Slobodnu Državu Rijeka]], [[Kraljevina Italija|Kraljevinu Italiju]], [[Treći Reich|Treći Reich (Njemačku)]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslaviju]], [[Hrvatska|Republiku Hrvatsku]].

* U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, Riječani su "ravnopravno" koristili 4 jezika – [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[talijanski jezik|talijanski]], [[mađarski jezik|mađarski]] i [[njemački jezik]].

* ''Komunistička partija Slobodne Države Rijeke'' osnovana [[1921.]] godine bila je među najmanjim članicama III. Internacionale (150 članova). Manje su bile npr. komunističke stranke Palestine i TurkestanaTurkmenistana. Glavni tajnik („generalni sekretar”) je bio [[Arpad Šimon]] (mađ.je Simon Árpád).

* Osim većinski hrvatskog stanovništva, Rijeku danas naseljavaju i pripadnici jedne narodne zajednice ([[Talijani]]) i 10 nacionalnih manjina - [[Srbi]], [[Albanci]], [[Bošnjaci (narod)|Bošnjaci]], [[Česi]], [[Mađari]], [[Crnogorci]], [[Romi]], [[Slovaci]] i [[Slovenci]]. Na temelju povijesnih činjenica, Talijani imaju posebni status [[Autohtonost|autohtone]] zajednice. Iako bi međunarodni ugovori bi zahtijevali da Rijeka također garantira dvojezična prava i vizuelnuvizualnu dvojezičnost, grad Rijeka ih ne poštuje iste. Autohtonost je trenutno upisana u Statutu grada Rijeke iz 2006. godine u članku 14. koji jedino glasi:

* [[Rječina]] je od 1924. -do 1941. bila državna granica – zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna ([[Sušak]]) [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevini SHS]].

* U prošlom stoljeću u Rijeci je djelovalo 57 konzulata, od čega 20 konzulata u razdoblju uoči [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]].

* [[János Kádár]], dugogodišňjidugogodišnji vođa mađarske komunističke partije i prvi čovjek socijalističke Mađarske je rođen u Rijeci [[1912]]. godine, kao i njegov nepobjediv protivnik te poznati mađarski disident [[Miklós Vásárhelyi]].

[[Datoteka:Krimeja.jpg|mini|280px|[[Krimeja]] — pogled na jugoistok prema [[Tower Centar Rijeka|Tower centru]].]]

*'''Gradsko vijeće''' je predstavničko tijelo građana grada Rijeke i tijelo lokalne samouprave koje donosi akte u okviru djelokruga Grada Rijeke. Gradsko vijeće ima 33 člana koji se biraju na izborima. Zastupljenost autohtone talijanske i srpskisrpske nacionalne manjine u Gradskom se vijeću osigurava biranjem po jednog člana iz reda obje zajednice. Gradsko vijeće ima predsjednika i dva potpredsjednika, od kojih se jedan bira iz reda pripadnika nacionalnih manjina. Gradsko vijeće je to koje među ostalim donosi "Statut Grada Rijeke", donsidonosi gradski proračun, nadzire ukupno materijalno i financijsko poslovanje Grada, utvrđuje programe razvoja pojedinih djelatnosti, donosi dokumente prostornog uređenja Grada Rijeke, bira i smjenjuje gradonačelnika i njegove zamjenike, kao i članove poglavarstva. Mandat članova Gradskog vijeća izabranih na redovnim izborima traje četiri godine.

*'''PoglavarstvoGradska uprava''' Grada Rijeke svojevrsna je svojevrsna "gradska vlada", koja obavlja izvršne poslove lokalne samouprave i poslove državne uprave koje su mu povjerene zakonom. PredsjednikČelnik poglavarstvagradske uprave je riječki gradonačelnk. Za svoj rad Poglavastvouprava je odgovornoodgovorna Gradskom vijeću i broji devet čalnova.

*'''Mjesni odbor''' je oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o pitanjima od njihova svakodnevnog i neposrednog interesa, poput saniranja oštećenja na ulicama ili trotoarimapločnicima, uređenje dečjihdječjih igrališta ili parkova, uklanjanje komunalnog ili divljeg otpada. Grad Rijeka je podijeljen u 34 mjesna odbora.

Prema popisu iz 2001. uži prostor grada Rijeke ima 144&nbsp;.043 stanovnika., Odod toga ječega 75&nbsp;.532 ženažene i 68&nbsp;.511 muškaraca.<ref>http://www.rijeka.hr/RijeckoSocijalnoOkruzenje?dm=2 (pristupljeno 6. kolovoza 2013.)</ref> Prosječna starost stanovništva je 41,2 godine. Prema vjeroispovijedi 76 % stanovnika se izjašnjava se katolicima, 3,8 % muslimanima, 7 % agnosticima te 5 % kao ateistiateistima.

Prema popisu iz 2011. godine uži prostor grada Rijeke ima 128&nbsp;.624 stanovnika., Odod toga ječega 67&nbsp;.673 ženažene i 60&nbsp;.951 muškaracamuškarca.<ref>http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup08.html Stanovištvo prema starosti i spolu po naseljima, Popis 2011.], Državni zavod za statistiku (pristupljeno 6. kolovoza 2013.)</ref>

UTijekom 2010. godinigodine u Rijeci je ukupno rođeno 1087 djece. Stopa nataliteta iznosi 7,55, a stopa mortaliteta 11,09.

Hrvatsko državljanstvo ima 127&nbsp;.352 stanovnika, hrvatsko i drugo 3823, strano 1102, bez državljanstva je 65, a nepoznato 105.

Prema vjerivjeroispovijedi u Rijeci je 92&nbsp;.559 katolika, 8939 pravoslavaca, 341 protestanataprotestant, 5820 islamske vjeroispovijedimuslimana, 12 židova, ostali536 kršćaniostalih 536kršćana, istočne religije 168, ostalepripadnika religijeistočnih religija, pokreti158 ipripadnika svjetonazoriostalih 158religija, agnosticipokreta i skepticisvjetonazora, 2146, nisuagnostika vjernicii skeptika, 11&nbsp;.890 osoba koje nisu vjernici, ne5786 izjašnjavajuosoba koje se 5786nisu izjasnile, nepoznatoa za 269 osoba taj je podatak nepoznat.<ref>http://www.rijeka.hr/StatistickeZanimljivostiO (pristupljeno 6. kolovoza 2013.)</ref>

¹ Prema popisu iz 2001. na bivšem području općine Rijeka koja obuhvaća gradove Rijeku, Kastav, Bakar, Kraljevicu i općine Viškovo, Čavle, Klana, Kostrena i Jelenje živjelo je 191 .666 stanovnika.<br>

'''Izvor:''' Izdanje Državnoga zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-. do 1991. godine.