Joseph Louis Gay-Lussac: razlika između inačica

'''Joseph Louis Gay-Lussac''' ([[Saint-Leonard-de-Noblat]], [[6. prosinca]] [[1778]]. - [[Pariz]], [[9. svibnja]] [[1850]].), [[Francuska|francuski]] [[fizičar]] i [[kemičar]]. Asistent [[Claude Louis Berthollet|C. Bertholleta]]; od 1809. [[profesor]] kemije na Politehničkoj školi u Parizu; od 1808. do 1832. profesor fizike na [[Sorbona|Sorbonnei]], od 1832. profesor opće kemije na ''Jardin des Plantes''. Proslavio se već u 24. godini radom ''Istraživanja o širenju plinova i para'' ([[Francuski jezik|fr]]. ''Recherches sur la dilatation des gaz et des vapeurs'', 1802.), kojim je proširio zapažanja [[Jacques Charles|J. Charlesa]] ([[Charlesov zakon]]) o toplinskom rastezanju plinova ([[Gay-Lussacov zakon]]). Godine 1804. dizao se [[balon]]om do 7 000 [[metar]]a proučavajući sastav [[zrak]]a i promjene [[Zemljino magnetsko polje|Zemaljskoga magnetizma]]. Zajedno s [[Alexander von Humboldt|A. von Humboldtom]] 1805. postavio zakon o volumnim proporcijama kod reakcija među [[plin]]ovima. S Louis Jacques Thénardom 1808. izdvojio [[natrij]] i [[kalij]] i upotrijebio ih za [[Oksidacija|redukciju]] [[Bor (element)|borne]] [[kiseline]] u bor (1809.). Istraživao [[vrenje]] ili fermentaciju (1810.) i [[jod]] (1814.), otkrio dicijan i [[Cijanovodična kiselina|cijanovodičnu kiselinu]] (1815.). Usavršio je postupke čišćenja [[kovina]], a 1835. uveo u postrojenja za proizvodnju [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]], [[toranj]] za (''Gay-Lussacov toranj'') ponovno iskorištavanje [[Dušikovi oksidi|dušikovih oksida]]. <ref> '''Gay-Lussac, Louis Joseph''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21451] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Njegovo ime nalazi se na listi [[Lista sa 72 imena na Eiffelovom tornju|72 znanstvenika]] ugraviranih na [[Eiffelov toranj|Eifellofom tornju]].