Razlika između inačica stranice »Povijest Azerbajdžana«

U 8. stoljeću p.n.e. polunomadski [[Kimerijci]] i [[Skiti]] naselili su područje kraljevstva [[Manejci|Manejaca]]. [[Asirci]] su također imali civilizaciju koja je imala procvat na području zapadno od jezera [[Urmija (jezero)|Urmije]], u stoljećima prije stvaranja Medije i Kavkaske Albanije. Većina starih dokumenata i natpisa korištenih u povijesnim analizama ovog područja dolazi od Asiraca i [[Urartu|kraljevstva Urartu]]. Većina zapadnih učenjaka koji se bave poviješću Azerbajdžana, referira se na grčke, arapske, perzijske, armenske i rimske izvore.
 
Iz vremena [[paleolitik]]a, na području Azerbajdžana, nalazimo tragove u Aveidagu, Taglaru, Damjiliyu, Daš Salahliju i ostalim područjima. Rezbareni crtežucrteži urezani su na stijenama u [[Nacionalni park Gobustan|Gobustanu]], južno od [[Baku]]a, a predstavljenina njima su predstavljeni prizori lova, ribolova, rada i plesa,. aDatiraju datirani suse u razdoblje [[mezolitik]]a.
 
[[Datoteka:Median_Empire.jpg|mini|desno|200px|Medijsko Carstvo]]
Za Kavkaske Albance se smatra da su najstariji stanovnici Azerbajdžana. Rani osvajači, uključujući i Skite, pojavili su se u 9. stoljeću p.n.e. Južni Kavkaz su osvojili [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenidi]] oko 550. godine p.n.e. Za vrijeme tog razdoblja, Azerbajdžanom se širi [[zoroastrizam]]. AhemenidiAhemenide je porazio [[Aleksandar Veliki]] 330. godine p.n.e. Nakon pada [[Seleukovići|Seleukovića]] u [[Perzija|Perziji]] 247. godine p.n.e., [[Armensko Kraljevstvo (stari vijek)|Armensko kraljevstvo]] uspostavlja kontrolu nad dijelovima modernog Azerbajdžana, izmešuizmeđu 190. godine p.n.e. i [[428.]] godine naše ere. To Armensko kraljevstvo, kojim je vladala dinastija [[Arsakidi (Armenija)|Arasakida]] bila je ogranak istoimene dinastije u [[Partsko Carstvo|Partskom Carstvu]]. Pod Partskim Carstvom Azerbajdžan se nalazio dugo stoljeća. Kavkaski Albanci osnovali su svoje kraljevstvo u 1. stoljeću p.n.e. , koje je u velikoj mjeri bilo nezavisno, doduše kao vazalna država, sve dok Partsko Carstvo nisu svrgnuli [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidi]] i učinili Kakvasku Albaniju provincijom [[252.]] godine. Vladar Kavkaske Albanije, kralju Urnair, službeno je prihvatio [[kršćanstvo]] kao državnu religiju u 4. stoljeću, a Albanija će ostati kršćanska država sve do 8. stoljeća. Kavkaska Albanija zadržala je svoju monarhiju sve dok je bila u potpunosti podređena Sasanidskoj Perziji. Sasanidska kontrola završila je njihovim porazom od [[islam|muslimana]] [[Arapi|Arapa]] [[642.]] godine, pa je cijelo carstvo, uključujući i Azerbajdžan, osvojen u njihovom pohodu na Perziju.
 
Sukcesivne migracije i naseljavanja euroazijskih i centralnoazijskih nomada su se nastavila, a provlače kroz povijest Kavkaza od Sasanidskog Carstva do pojave Azerskih Turaka u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Među iranskim nomadima koji su upadali u Azerbajdžan bili su [[Skiti]], [[Alani]] i [[Kimerijci]]. Altajski nomadi, poput [[Hazari|Hazara]] i [[Huni|Huna]], upali su tijekom Hunske i Hazarske ere. Zidovi i utvrde Darbanda izgrađeni su tijekom Sasanidske ere kako bi blokirali nomade koji su dolazili sa sjevernog Kavkaza. Međutim, takva naselja nisu bila stalnog tipa.
 
== Antika ==
=== Vladavina [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenida]] i [[Seleukovići|Seleukovića]] ===
Nakon rušenja Medijskog Carstva, u Azerbajdžan provaljuje perzijski veliki kralj [[Kir Veliki]] iz dinastije Ahemenida (6. stoljeće p.n.e). Ovo najranije perzijsko carstvo imalo je snažan utjecaj na lokalno stanovništvo. Širi se religija [[zoroastrizam]], kao i različiti kulturni perzijski utjecaji. Većina stanovništva Kavkaske ALbanije postalu su štovatelji vatre, što bi mogao biti znak njihove vjere u zoroastrizam, jer štovnog boga te vjere, [[Ahura Mazda|Ahuru Mazdu]] predstavlja simbol vatre. Ovo carstvo je trajalo više od 250 godina, a kasnije ga je osvojio [[Aleksandar Veliki]], što je dovelo do porasta [[helenizam|helenističke kulture]] diljem Perzijskog carstva. Nakon smrti Aleksanda Velikog, područjem Kavkaza vlada grčka dinastija Seleukovića, sve do 3. stoljeća p.n.e., kada kavkaska plemena uspostavljaju nezavisno carstvo, po prvi puta od invazije Medijaca.
 
=== Kavkaska Albanija, Partsko Carstvo i Sasanidska osvajanja ===
Albansko kraljevstvo je nastojalo okupiti narode s izraženim kavkaskim identitetom u veliko carstvo. Međutim, u 2. ili 1. stoljeću p.n.e., Armenci su znatno smanjili albanska područja osvajanjem područja Karabakha i Utika, koja su bila naseljena raznim albanskim plemenima poput [[Udini|Udina]], [[Gargarini|Gargarina]] i Kaspijcima. Do tog vremena, granica Armenije i Kavkaske Albanije bila je na rijeci [[Kura (rijeka)|Kuri]].
 
[[Datoteka:Qobustan_inscription.jpg|mini|desno|200px|Natpis na stijeni u Gobustanu]]
Područje je postalo poprište ratova kada su Rimljani i Parti širili svoja područja djelovanja. Velik dio Albanije se nakratko našao pod dominacijom rimskih legija [[Pompej Veliki|Pompeja Velikog]]. Parti su kontrolirali jug Albanije. Do danas je očuvan isklesan natpis na jednoj stijeni, za koji se vjeruje da je najstariji očuvani istočno-rimski natpis, a nalazi se u [[Gobustan]]u, jugozapadno od Bakua. Zapis je ostavila XII '"Zgromljena legija" ''(Legio XII Fulminata)'', u vrijeme cara [[Domicijan]]a. Postupno, Kavkaska Albanija dolazi pod kontrolu Parta.
 
Nakon podjele Albanije između Perzije i [[Bizant]]a [[387.]] godine, albanski kraljevi vratili su kontrolu nad provincijama Uti i Artsakh, jer su ih Sasanidski kraljevi nagradili zbog njihove odanosti Perziji.
 
Srednjevjekovni armenski povjesničari, kao što su Movses Khorenatsi i Movses Kaghankatvatsi pišu da su se Albanci preobratili na [[kršćanstvo]] u [[4. stoljeće|4. stoljeću]], ponajviše naporima [[Grgur Prosvjetitelj|Grgura Prosvjetitelja]]. Albanski kralj Urnair prihvatio je kršćanstvo, a krstio ga je sam Grgur. Proglasio je kršćanstvo kao službenu religiju svog kraljevstva. No, kršćanstvo se širili Albanijom postupno. Mnogi su ostali štovatelji zoroastrizma, sve do perzijskih osvajanja.
 
== Azerbajdžanska Demokratska Republika ==
649

uređivanja