Razlika između inačica stranice »Povijest Azerbajdžana«

 
Sukcesivne migracije i naseljavanja euroazijskih i centralnoazijskih nomada su se nastavila, a provlače kroz povijest Kavkaza od Sasanidskog Carstva do pojave Azerskih Turaka u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Među iranskim nomadima koji su upadali u Azerbajdžan bili su [[Skiti]], [[Alani]] i [[Kimerijci]]. Altajski nomadi, poput [[Hazari|Hazara]] i [[Huni|Huna]], upali su tijekom Hunske i Hazarske ere. Zidovi i utvrde Darbanda izgrađeni su tijekom Sasanidske ere kako bi blokirali nomade koji su dolazili sa sjevernog Kavkaza. Međutim, takva naselja nisu bila stalnog tipa.
 
== Srednji vijek ==
Kad su stupili u kakvasku regiju, muslimanski Arapi porazili su Sasanide i Bizantijce. Arapi su učinili Kavkasku Albaniju vazalnom državom [[667.]] godine, iako su kršćani predvođeni knezom [[Dževanšir]] pružali otpor godinama. U 9. i 10. stoljeću Arapi naseljavaju područje između rijeka [[Kura]] i [[Aran]]. To su bili Arapi iz [[Basra|Basre]] i Kufe, a naselili su područje koje su autohtoni narodi napustili.
 
=== Seldžuci i države sljednice ===
Seldžučko razdoblje azerbajdžanske povijesti možda je i značajnije od arapskog osvajanja, jer je pomoglo oblikovati etno-lingvističku nacionalnost modernih azerskih Turaka.
 
Nakon pada [[Abasidski kalifat|Abasidskog kalifata]], teritorij Azerbajdžana bio je pod utjecajem brojnih dinastija poput iranskih [[Salaridi|Salarida]], [[Sadžidi|Sadžida]], [[Šedadidi|Šedadida]], [[Ravadidi|Ravadida]] i [[Bujidsko Carstvo|Bujida]]. Međutim, početkom 11. stoljeća teritorij polako osvajaju [[Oguzi|Oguz Turci]], pleme iz Centralne Azije. Prvi od tih turkijskih dinastija bijahu [[Gaznavidsko Carstvo|Gaznavidi]] iz sjevernog [[Afganistan]]a, koji su zauzeli dio Azerbajdžana [[1030.]] godine. Zatim su uslijedili Seldžuci, zapadni ogranak Oguza, koji su pokorili cijeli Iran i Kavkaz i vršili napade na Irak, gdje su svrgnuli Bujide u Bagdadu [[1055.]] godine. Seldžuci tako postaju vladari ogromnog carstva, koje je uključivalo cijeli Iran i Azerbajdžan, sve do kraja 12. stoljeća. Tijekom vladavine Seldžuka, utjecajni seldžučki vezir [[Nizam al-Mulk]] uveo je brojne birokratske i obrazovne reforme. Njegova smrt [[1092.]] godine bila je početak kraja nekad dobro organizirane seldžučke države, a stanje se dodatno pogoršalo nakon smrti sultana [[Ahmad Sandžar|Ahmada Sandžara]] [[1153.]] godine.
 
Lokalno, seldžučkim posjedima vladali su [[Atabeg|Atabezi]], koji su bili sultanovi tehnički vazali. Naziv atabeg bio je uobičajen tijekom seldžučke vladavine na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]], s početkom u [[12. stoljeće|12. stoljeću]]. Pod njihovom vlašću, od kraja 12. do početka 13. stoljeća, Azerbajdžan je važno kulturno središte turkijskih ljudi. Palače atabegova Eldeniza i Širvanšaha ugostile su mnoge značajne ljude toga doba, od kojih su mnogi bili izvrsni muslimanski obrtnici i znanstvenici. Najpoznatiji od tih atabegova bješe [[Šamsadin Ildeniz]].
 
Pod Seldžucima, velik napredak postignut je u različitim znanostima i filozofiji od Iranaca, kao što su [[Bahmanjar]], Khatib Tabrizi, [[Šihabudin Suhravardi]] i drugi. Perzijski pjesnici poput [[Nizami Gendževi|Nizamija Gendževija]] i [[Hakani Širvani|Hakanija Širvanija]], koji su živjeli na ovom području, u svojim djelima sažimaju svu oplemenjenu perzijsku književnost. Pored toga, ova regija doživljava procvat izgradnje jedinstvene arhitekture, koju utjelovljuju bedemi, džamije, škole, mauzoleji, mostovi [[Baku]]a, [[Gäncä|Gänce]] i Abšerona, koji su izgrađeni u 12. stoljeću. Godine [[1225.]] [[Džalaledin Menguberdi]] i [[Horezmijsko Carstvo]] okončavaju vladavinu atabegova.
 
== Antika ==
649

uređivanja