Povijest Azerbajdžana: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 23:
Sukcesivne migracije i naseljavanja euroazijskih i centralnoazijskih nomada su se nastavila, a provlače kroz povijest Kavkaza od Sasanidskog Carstva do pojave Azerskih Turaka u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Među iranskim nomadima koji su upadali u Azerbajdžan bili su [[Skiti]], [[Alani]] i [[Kimerijci]]. Altajski nomadi, poput [[Hazari|Hazara]] i [[Huni|Huna]], upali su tijekom Hunske i Hazarske ere. Zidovi i utvrde Darbanda izgrađeni su tijekom Sasanidske ere kako bi blokirali nomade koji su dolazili sa sjevernog Kavkaza. Međutim, takva naselja nisu bila stalnog tipa.
== Antika ==▼
=== Vladavina [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenida]] i [[Seleukovići|Seleukovića]] ===▼
Nakon rušenja Medijskog Carstva, u Azerbajdžan provaljuje perzijski veliki kralj [[Kir Veliki]] iz dinastije Ahemenida (6. stoljeće p.n.e). Ovo najranije perzijsko carstvo imalo je snažan utjecaj na lokalno stanovništvo. Širi se religija [[zoroastrizam]], kao i različiti kulturni perzijski utjecaji. Većina stanovništva Kavkaske ALbanije postalu su štovatelji vatre, što bi mogao biti znak njihove vjere u zoroastrizam, jer štovnog boga te vjere, [[Ahura Mazda|Ahuru Mazdu]] predstavlja simbol vatre. Ovo carstvo je trajalo više od 250 godina, a kasnije ga je osvojio [[Aleksandar Veliki]], što je dovelo do porasta [[helenizam|helenističke kulture]] diljem Perzijskog carstva. Nakon smrti Aleksanda Velikog, područjem Kavkaza vlada grčka dinastija Seleukovića, sve do 3. stoljeća p.n.e., kada kavkaska plemena uspostavljaju nezavisno carstvo, po prvi puta od invazije Medijaca.▼
=== Kavkaska Albanija, Partsko Carstvo i Sasanidska osvajanja ===▼
Albansko kraljevstvo je nastojalo okupiti narode s izraženim kavkaskim identitetom u veliko carstvo. Međutim, u 2. ili 1. stoljeću p.n.e., Armenci su znatno smanjili albanska područja osvajanjem područja Karabakha i Utika, koja su bila naseljena raznim albanskim plemenima poput [[Udini|Udina]], [[Gargarini|Gargarina]] i Kaspijcima. Do tog vremena, granica Armenije i Kavkaske Albanije bila je na rijeci [[Kura (rijeka)|Kuri]].▼
[[Datoteka:Qobustan_inscription.jpg|mini|desno|200px|Natpis na stijeni u Gobustanu]]▼
Područje je postalo poprište ratova kada su Rimljani i Parti širili svoja područja djelovanja. Velik dio Albanije se nakratko našao pod dominacijom rimskih legija [[Pompej Veliki|Pompeja Velikog]]. Parti su kontrolirali jug Albanije. Do danas je očuvan isklesan natpis na jednoj stijeni, za koji se vjeruje da je najstariji očuvani istočno-rimski natpis, a nalazi se u [[Gobustan]]u, jugozapadno od Bakua. Zapis je ostavila XII '"Zgromljena legija" ''(Legio XII Fulminata)'', u vrijeme cara [[Domicijan]]a. Postupno, Kavkaska Albanija dolazi pod kontrolu Parta.▼
Nakon podjele Albanije između Perzije i [[Bizant]]a [[387.]] godine, albanski kraljevi vratili su kontrolu nad provincijama Uti i Artsakh, jer su ih Sasanidski kraljevi nagradili zbog njihove odanosti Perziji.▼
Srednjevjekovni armenski povjesničari, kao što su Movses Khorenatsi i Movses Kaghankatvatsi pišu da su se Albanci preobratili na [[kršćanstvo]] u [[4. stoljeće|4. stoljeću]], ponajviše naporima [[Grgur Prosvjetitelj|Grgura Prosvjetitelja]]. Albanski kralj Urnair prihvatio je kršćanstvo, a krstio ga je sam Grgur. Proglasio je kršćanstvo kao službenu religiju svog kraljevstva. No, kršćanstvo se širili Albanijom postupno. Mnogi su ostali štovatelji zoroastrizma, sve do perzijskih osvajanja.▼
== Srednji vijek ==
Line 33 ⟶ 47:
Lokalno, seldžučkim posjedima vladali su [[Atabeg|Atabezi]], koji su bili sultanovi tehnički vazali. Naziv atabeg bio je uobičajen tijekom seldžučke vladavine na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]], s početkom u [[12. stoljeće|12. stoljeću]]. Pod njihovom vlašću, od kraja 12. do početka 13. stoljeća, Azerbajdžan je važno kulturno središte turkijskih ljudi. Palače atabegova Eldeniza i Širvanšaha ugostile su mnoge značajne ljude toga doba, od kojih su mnogi bili izvrsni muslimanski obrtnici i znanstvenici. Najpoznatiji od tih atabegova bješe [[Šamsadin Ildeniz]].
==== Idliguzidi ====
Ildiguzidi ([[Perzijski jezik|perz.]] ایلدگزیان - ''Ildegozidi''; [[Azerski jezik|azer.]] ''Eldəgəzlər''), poznati i kao [[atabeg]]ovi [[Azarbajdžan (Iran)|Azarbajdžana]] ([[Perzijski jezik|perz.]] اتابکان آذربایجان - ''Atābakān-e Āḏarbāyjān''; [[Azerski jezik|azer.]] ''Azərbaycan Atabəylər Dövləti''), bili su pripadnici lokalne dinastije [[Kumani|kumanskog]] ([[Turkijski narodi|turkijskog]]) podrijetla. Kao [[Seldžuci|seldžučki]] vazali od [[1135.]] do [[1225.]] godine vladali su područjima koja obuhvaćaju današnji sjeverozapad [[Iran]]a (regija [[Azarbajdžan (Iran)|Azarbajdžana]]), gotovo čitav [[Azerbajdžan]] i [[Armenija|Armeniju]], te manje dijelove [[Turska|Turske]] i [[Irak]]a. Njihova dinastija imenovana je prema osnivaču [[Šamsudin Ildiguz|Šamsudinu Ildiguzu]] čija je moć rasla proporcionalno s decentralizacijom odnosno opadanjem snage [[Seldžuci|Seldžuka]]. Godine [[1209.]] Ildiguzidi šire politički utjecaj i na [[Ahmadili|ahmadilsku]] [[Maraga|Maragu]] čime dosežu svoj vrhunac, no petnaestak godina kasnije dinastija se gasi pod navalom [[Gruzi|Gruza]] i [[Horezmijci|Horezmijca]].
Pod Seldžucima, velik napredak postignut je u različitim znanostima i filozofiji od Iranaca, kao što su [[Bahmanjar]], Khatib Tabrizi, [[Šihabudin Suhravardi]] i drugi. Perzijski pjesnici poput [[Nizami Gendževi|Nizamija Gendževija]] i [[Hakani Širvani|Hakanija Širvanija]], koji su živjeli na ovom području, u svojim djelima sažimaju svu oplemenjenu perzijsku književnost. Pored toga, ova regija doživljava procvat izgradnje jedinstvene arhitekture, koju utjelovljuju bedemi, džamije, škole, mauzoleji, mostovi [[Baku]]a, [[Gäncä|Gänce]] i Abšerona, koji su izgrađeni u 12. stoljeću. Godine [[1225.]] [[Džalaledin Menguberdi]] i [[Horezmijsko Carstvo]] okončavaju vladavinu atabegova.
== Safavidi i uspon Šijita ==
▲== Antika ==
▲=== Vladavina [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenida]] i [[Seleukovići|Seleukovića]] ===
▲Nakon rušenja Medijskog Carstva, u Azerbajdžan provaljuje perzijski veliki kralj [[Kir Veliki]] iz dinastije Ahemenida (6. stoljeće p.n.e). Ovo najranije perzijsko carstvo imalo je snažan utjecaj na lokalno stanovništvo. Širi se religija [[zoroastrizam]], kao i različiti kulturni perzijski utjecaji. Većina stanovništva Kavkaske ALbanije postalu su štovatelji vatre, što bi mogao biti znak njihove vjere u zoroastrizam, jer štovnog boga te vjere, [[Ahura Mazda|Ahuru Mazdu]] predstavlja simbol vatre. Ovo carstvo je trajalo više od 250 godina, a kasnije ga je osvojio [[Aleksandar Veliki]], što je dovelo do porasta [[helenizam|helenističke kulture]] diljem Perzijskog carstva. Nakon smrti Aleksanda Velikog, područjem Kavkaza vlada grčka dinastija Seleukovića, sve do 3. stoljeća p.n.e., kada kavkaska plemena uspostavljaju nezavisno carstvo, po prvi puta od invazije Medijaca.
== Kanati 18. i 19. stoljeća i prisilno pripajanje Rusiji ==
▲=== Kavkaska Albanija, Partsko Carstvo i Sasanidska osvajanja ===
▲Albansko kraljevstvo je nastojalo okupiti narode s izraženim kavkaskim identitetom u veliko carstvo. Međutim, u 2. ili 1. stoljeću p.n.e., Armenci su znatno smanjili albanska područja osvajanjem područja Karabakha i Utika, koja su bila naseljena raznim albanskim plemenima poput [[Udini|Udina]], [[Gargarini|Gargarina]] i Kaspijcima. Do tog vremena, granica Armenije i Kavkaske Albanije bila je na rijeci [[Kura (rijeka)|Kuri]].
== Prijelaz od iranske do ruske vladavine ==
▲[[Datoteka:Qobustan_inscription.jpg|mini|desno|200px|Natpis na stijeni u Gobustanu]]
▲Područje je postalo poprište ratova kada su Rimljani i Parti širili svoja područja djelovanja. Velik dio Albanije se nakratko našao pod dominacijom rimskih legija [[Pompej Veliki|Pompeja Velikog]]. Parti su kontrolirali jug Albanije. Do danas je očuvan isklesan natpis na jednoj stijeni, za koji se vjeruje da je najstariji očuvani istočno-rimski natpis, a nalazi se u [[Gobustan]]u, jugozapadno od Bakua. Zapis je ostavila XII '"Zgromljena legija" ''(Legio XII Fulminata)'', u vrijeme cara [[Domicijan]]a. Postupno, Kavkaska Albanija dolazi pod kontrolu Parta.
▲Nakon podjele Albanije između Perzije i [[Bizant]]a [[387.]] godine, albanski kraljevi vratili su kontrolu nad provincijama Uti i Artsakh, jer su ih Sasanidski kraljevi nagradili zbog njihove odanosti Perziji.
▲Srednjevjekovni armenski povjesničari, kao što su Movses Khorenatsi i Movses Kaghankatvatsi pišu da su se Albanci preobratili na [[kršćanstvo]] u [[4. stoljeće|4. stoljeću]], ponajviše naporima [[Grgur Prosvjetitelj|Grgura Prosvjetitelja]]. Albanski kralj Urnair prihvatio je kršćanstvo, a krstio ga je sam Grgur. Proglasio je kršćanstvo kao službenu religiju svog kraljevstva. No, kršćanstvo se širili Albanijom postupno. Mnogi su ostali štovatelji zoroastrizma, sve do perzijskih osvajanja.
== Azerbajdžanska Demokratska Republika ==
| |||