Bogdanovci: razlika između inačica

U [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] tijekom [[bitka za Vukovar|opsade Vukovara]], jedina veza Vukovara sa svijetom bio je "''kukuruzni put''" prema [[Vinkovci]]ma , preko Bogdanovaca, [[Marinci|Marinaca]] i [[Nuštar|Nuštra]]. Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču. Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija [[204. brigada HV|204. brigade Zbora narodne garde]], koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom posve samostalno odolijeva napadima srpske vojske. Selo Bogdanovce više se nije moglo (niti imalo čime) braniti.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/51783]</ref> Branitelji Bogdanovaca zajedno s ranjenicima i civilima preko minskih polja i okupiranog područja [[10. studenogstudenoga]] 1991. odlučili su pronaći put do Nuštra i Vinkovaca. Unatoč višemjesečnoj [[obrana Bogdanovaca 1991.|hrabroj obrani]] u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te [[HOS]]-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, popustilo je pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto. Mještani su prognani a sa njima zajedno i nekoliko malobrojnih srpskih obitelji.