Akcelerator čestica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Struja deuterona je 20mA
Redak 20:
* uređaja koji stvaraju električna polja potrebna za ubrzavanje.
 
Prvi akceleratori bili su oni sa stalnim [[napon]]om između krajeva vakuumske komore. Oni su stoga linearni, a čestice se ubrzavaju jednim prolazom kroz [[električno polje]]. Prema načinu stvaranja visokog napona na [[anoda|elektrodama]], akcelerator čestica tog tipa jest kaskadni, Cockcroft-Waltonov ([[John Cockcroft]] i [[Ernest Walton]], 1932.), i elektrostatički, [[Van de Graaffov generator|Van de Graaffov]] ([[Robert J. Van de Graaff]], 1931). Cockcroft-Waltonov akcelerator čestica prikladan je i kao izvor [[neutron]]a putem [[nuklearna reakcija|nuklearnih reakcija]] [[deuteron]]a s [[deuterij]]em ili [[tricij]]em. Takav je neutronski generator izgrađen 1956. u [[Institut Ruđer Bošković|Institutu "Ruđer Bošković"]] u [[Zagreb]]u. Bio je to prvi [[Hrvatska|hrvatski]] nuklearni akcelerator i jedan od rijetkih u svijetu u to doba, a izgradila ga je skupina [[fizičar]]a i [[Elektronika|elektroničara]] pod vodstvom M. Paića, i to vlastitim snagama, u skladu s tadašnjim [[Povijest tehnologije|tehnološkim mogućnostima]], a u suradnji s [[Končar Elektroindustrija|tvornicama "Rade Končar"]] i "Radio industrijom Zagreb" ([[RIZ]]). Iz njegovih se tehničkih podataka vidi da je energija deuterona bila 200 k[[eV]], struja deuterona do 220[[amper|mA]], intenzitet neutrona 108/s za 2,5 MeV neutrone, a 1010/s za 14 MeV neutrone.
 
Tehničke granice u dosezanju visokih napona ograničuju i energije čestica ubrzanih u prvim akceleratorima. Rješenje je nađeno u višekratnom ubrzavanju kroz polje nižeg napona. To je 1932. prvi načinio [[Ernest Orlando Lawrence]] s [[ciklotron]]om, a zatim je to načelo primijenjeno u svim potonjim tipovima akceleratora. Oni se prema gibanju čestica dijele na linearne rezonantne i na kružne akceleratore. U kružne se ubrajaju ciklotron, sinkrociklotron, betatron i sinkrotron.