Suharto: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{stilska dorada}}
[[Datoteka:Soeharto.jpg|mini|General '''Hadji Mohamed Suharto''']]
'''Haji Mohammad Suharto''' (kraj [[Yogyakarta|Yogyakarte]], [[8. lipnja]] [[1921]]. - [[27. siječnja]] [[2008.]]), znan obično samo kao ''Suharto'' ili ''General Suharto''(u engleskom govornom području), bivši indonezijski vojni i politički vođa. Sudionik oslobodilačkog rata protiv Nizozemske od 1945. do 1949. godine. Zamjenik načelnika Vrhovnog stožera indonezijske vojske od 1960. do 1965. godine, istodobno i zapovjednik postrojba za oslobođenje Zap. Irijana, ministar vojske od 1965. do 1966. godine, predsjednik vlade od 1966. do 1967. godine, a drugi [[predsjednik]] Indonezije, na vlasti je bio od [[1967]]. do [[1998]]. godine.
Line 8 ⟶ 7:
Iako je tijekom života bio na raznim stranama, opredijelio se za indonezijske nacionaliste. Vrlo rano je otišao u vojsku, gdje je dobio obrazovanje i napredovao je u službi. Nakon invazije [[Japan]]a na Indoneziju, branio je domovinu u raznim grupama otpora. Da bi zaradio za oružje, krijumčario je opijum. Nakon japanske predaje [[Saveznici]]ma, bori se protiv njih kao [[okupator]]a i želi ih izbaciti s otočja. Kada su Nizozemci poduzeli nekoliko policijskih akcija da bi povratili svoju vlast nad arhipelagom, i njih je razuvjerio. Nakon proglašenja nezavisnosti, bori se u ratu za priznanje iste. Uspješan vojni zapovjednik. Kako je napredovao u vojsci, tako su mu i ambicije rasle. Kada se vojska podijelila na lijevi i desni tabor, Suharto je bio na desnoj strani.
Kada je ranih šezdesetih oteto i ubijeno šest generala koje se optuživalo za pripremu [[puč]]a uz potporu [[CIA]]-e da se s vlasti makne [[Sukarno|Sukarna]], priklonio se preživjelom generalu, i nedugo nakon toga preuzeo vlast. Tijekom [[Hladnog rata]], priklonio se Zapadu, popravio narušene diplomatske odnose i poticao strana ulaganja. Vlast mu je okarakterizirana kao autoritarna i korumpirana. Navodno je preko ruka njegove obitelji prešlo oko 32 miljarde dolara. Njegovo mu je antikomunističko djelovanje omogućilo vojnu pomoć SAD-a, unatoč tomu što je njegov režim bio korumpiran, nepotistički i brutalan (za njegove je vladavine [[1975.]] bio okupiran [[Istočni Timor]]). Unatoč umjerenim reformama tijekom 1990-ih, unutarnji su nemiri u državi doveli do njegova prisilnog odlaska s vlasti 1998. Ima šestero djece sa suprugom. Nakon pada s vlasti zbog masovnih demonstracija, živi povučen u političkoj mirovini. Zbog slabog zdravlja teško da će mu se suditi. Umire 2008. godine.
| |||