Sokol (Međurječje): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
== Povijest ==
Mjesto današnjeg Sokola pod Bosnu je došlo u doba kralja [[Tvrtko I.|Tvrtka I.]].
[[Datoteka:BiH around 1412.png|mini|200px|desno|Posjedi velikaša, neokrunjenog kralja Hrvoja Vukčića Hrvatinića i drugih velikih vojvoda bosanske države, Sandalja Hranića Kosače i Pavla Radinovića 1412. godine. Sokol je u Hranićevom posjedu.]]
Najstariji poznati vlasnici su velikaši [[Hranići]], [[Humska zemlja|humske]] vojvoda koji su bili neovisni od [[Srednjovjekovna bosanska država|bosanske]] krune. <ref name="Bejtić26-27">(boš.) [https://web.archive.org/web/20160205115559/http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26. i 27.</ref>
Povijesni izvori spominju Sokol 1409. godine. Darovnica naselja "Cricena draga" vojvode [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića Kosače]] i njegove punice banice Anice datirana je na 15. lipnja 1409. a napisana u Sokolu ("Scripta in Socol").<ref>Thallóczy, Lajos: [https://bildsuche.digitale-sammlungen.de/index.html?c=viewer&lv=1&bandnummer=bsb00066381&pimage=00001&suchbegriff=&l=de Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter], München, Duncker & Humblot, 1914., str. 352, Bayerische StaatsBibliothek </ref> Već formirano omiljeno rezidencijalno mjesto vojvode Sandalja implicira na veću starost građevine. Vjerojatno je tad Sokol bio djelimično izgrađen i vojvoda Sandalj ga je naslijedio. Očuvani su podatci o angažmanu vojvode Sandalja na njegovoj dogradnji i upošljavanju Poznato je više dubrovačkih klesara i kamenara koje je Hraniću našao prijatelj dubrovački vlastelin Teodor
Prodanelić.<ref>Kurtović, Filipović, str. 216</ref>
Kraj je imao katoličku tradiciju do turskih vremena, na što upućuju brojni toponimi oblika Crkvina, Crkvice ili Crkvište napućuju.<ref name="Bejtić28">(boš.) [https://web.archive.org/web/20160205115559/http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1956/3-1956.pdf Federalno ministarstvo kulture i sporta] Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 28</ref>
Dok je utvrda Sokol bila u Sandaljevu vlasništvu, Sandalj se angažirao na izgradnji crkve u podnožju Sokola na [[Šćepan Polje|Stjepan polju]]. Više autora smatra da je sagradio [[crkva sv. Stjepana na Šćepan Polju|crkvu svetoga Stjepana]] i da je kao njen ktitor u njoj sahranjen. Postoji izvorna potvrda za taj angažman, često netočno povezivana za tvrđavu Sokol u Konavlima. 1421. se dubrovački kamenar Mihoč Klapotić obvezao da će sa svojim šegrtom ići u Sokol kod vojvode Sandalja sazidati mu crkvu,<ref>Kurtović, Filipović, str. 219</ref> možda upravo crkvu sv. Stjepana. U blizini te crkve je crkva u Zagrađu za koju se smatra da ju je herceg Stjepan Vukčić Kosača. <ref>Kurtović, Filipović, str. 220</ref> Za staru crkvu ispod grada Sokola u selu [[Zagrađe|Zagrađu]] postoji mjesna predaja da je bila dvorska crkva hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]]. Od nje su ostali visoki zidovi, [[ikonostas]], kameni svod i kupola navodno građena po uzoru na carigradsku Aju Sofiju. <ref name="Bejtić28"/> Danas je tu manastirska crkva sv. Ivana Krstitelja [[manastir Zagrađe|manastira Zagrađa]].<ref>(srp.) http://www.foca24.info/?p=10288 Foca24.info] SRNA: Liturgija u manastiru Zagrađe okupila Fočake i Pivljane, 20. travnja 2014. (pristupljeno 15. studenoga 2016.)</ref>
[[Datoteka:Stefan Vukcic and the war in Zeta 1441.jpg|mini|lijevo|150px|Pohod Stjepana Vukčića Kosače na Zetu 1441. godine. Trebinje s okolicom je pod Pavlovićima.]] 1440. bila je na području vojvodstva [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]]. Stjepan Vukčić Kosača mnogo je važnosti pridavao Sokolu. Rezidenciju naziva "slavnim dvorom gospoctva", ulazi mu u titulu (Stjepan od Sokola). Sudeći po prvom mjestu nabrajanja Stjepanovih posjeda, mjestu odakle šalje poslanstva za mirovne pregovore, prima inozemne veleposlanike, gdje vodi trgovinske pregovore, to je njegov glavni grad.<ref>Kurtović, Filipović, str. 220</ref> U Sokolu je Stjepan planirao ženidbe svojih sinova Vlatka i Vladislava 1455. godine. Čini se da desetljeća turskog nadiranja utječu na hercegove planove seobe na sigurnija mjesta. Travnja 1465. planirao je predati hrvatsko-ugarskom kralju svoje gradove na granici prema Osmanlijama: Tođevac, Samobor, Mileševski i Sokol, a u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Točan nadnevak Sokola pod osmansku vlast nije poznat. Nedvojbeno je pad bio poslije siječnja 1466. Predao ju je izvjesni knez Radoje Zupčić, kojeg su Osmanlije za taj čin nagradili posjedom.<ref>Kurtović, Filipović, str. 221</ref>
Grad je još imao važnost u turskim vremenima. Postupno je gubio važnost u korist Foče. Još 1478. godine u popisu Hercegovine spominje se varošica ili kasaba Hoča, ubilježena kao pazar u [[nahija|nahiji]] Sokol. <ref name="foca-online">(srp.) [http://www.foca-online.info/kultura/77-istorija-foce-iii-dio Foča online] Dejan Mandić: ''Istorija Foče (III dio)''', 25. ožujka 2013. (pristupljeno 15. studenoga 2016.)</ref> Nahija Sokol pripadala je kadiluku Drini.<ref>Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk – Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo 1982, 138.</ref> Uloge se mijenjaju. 1519. godine ta ista nahija Sokol već pripada Foči.<ref name="foca-online"/>
| |||