Razlika između inačica stranice »Tomislav Neralić«

Datum i mjesto smrti, sitniji popravci
(poveznice)
(Datum i mjesto smrti, sitniji popravci)
[[Datoteka:HAZU 12 17 lipnja 2008.jpg|thumb|200px|Tomislav Neralić]]
'''Tomislav Neralić''' ([[Karlovac]], [[9. prosinca]] [[1917]]. - [[Zagreb]], [[16. studenoga]] [[2016.]]), hrvatski operni pjevač. Dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
 
Tomislav Neralić je šezdesetogodišnju karijeru s oko četiri tisuće nastupa u više od 150 [[opera|opernih]] uloga i pedesetak koncertnih djela dijelio između [[Zagreb]]a i [[Berlin]]a, u čijoj je [[Njemačka|Njemačkoj]] (ranije Gradskoj) operi u angažmanu proveo četrdeset godina i dobio naslov komornog pjevača.
 
Debitirao je još kao student Muzičke akademije [[1939.]] u Zagrebu kao Redovnik u ''[[Don Carlos]]u''. Neralić je bio član Opere [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|zagrebačkoga HNK]] od [[1940.]] do [[1943.]] te od [[1948.]] do [[1955.]] Od 1943. do [[1947.]] bio je član [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]]. U svojemu se drugom angažmanu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u snažnu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri ''[[Ukleti Holandez|Ukletog Holandeza]]'' odredio je njegovu budućnost kao jednog od najistaknutijih [[Richard Wagner|vagnerijanskih]] pjevača svojega vremena. ''Holandez'' ga je 1955. odveo u berlinski angažman i u svijet, uključujući milansku [[La Scala|Scalu]], u kojoj ga je pjevao s [[Birgit Nilsson]]. Zahvaljujući svojemu [[Bas (glas)|bas]]-[[bariton]]skom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjevačku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komične likove. Među njima ističu se [[Wagner]]ov [[Hans Sachs]], kojega je tumačio i na antologijskoj zagrebačkoj premijeri ''Majstora pjevača'' 1969. godine, i [[Verdi]]jev [[Falstaff]]. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u ''[[Otello|Otellu]]'', Scarpia u ''[[Tosca|Tosci]]'', [[Mozart]]ov ''Don Juan'' (opera se tada izvodila na hrvatskom), [[Niko Marinović]] na praizvedbi Brkanovićeva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u ''Kavaliru s ružom'', na [[Splitsko ljeto|Splitskome ljetu]] Don Basilio u ''[[Seviljski brijač|Seviljskom brijaču]]'' i MefistofeleMefistofeles u ''[[Faust]]u'', u Bečkoj državnoj operi u kojoj je bio angažiran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u ''[[Hoffmannove priče|Hoffmannovim pričama]]'', u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u ''[[Prsten Nibelunga|Prstenu Nibelunga]]''. Njegov posljednji intendant u Berlinu [[Götz Friedrich]] smatrao ga je pjevačem s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom čija se riječ poštuje.
 
Njegov unuk je rukometni trener [[Nenad Kljajić]], zlatni rukometni reprezentativac.