Razlika između inačica stranice »Avignonsko papinstvo«

bez sažetka
m (ispravak)
 
Za papu je [[1305]]. godine izabran [[Klement V.]] uz pomoć francuskog kralja [[Filip IV., kralj Francuske|Filipa IV.]] Donosio je odluke u korist [[Francuska|Francuske]] i francuskog kralja. Klement V. kao svoje sjedište od 1309. uzeo je [[Avignon]] (danas u Francuskoj, tada pod vlašću kralja Sicilije). Sedam papa je 67 godina stolovao u Avignonu i svi su bili Francuzi. Odsustvo iz [[Rim]]a, ponekad se zove i "babilonsko sužanjstvo papinstva". Papa [[Urban V.]] pokušao je [[1367]]. godine vratiti se u Rim, ali to mu nije uspjelo zbog neprijateljske i opasne situacije. Njegov nasljednik, [[Grgur XI.]], vratio se u Rim [[1377]]. godine i od tada su pape neprekidno u Rimu.
 
[[Datoteka:Western schism 1378-1417.svg|mini|desno|200px|Zapadni raskol. Pristaše avignonskog (crveno) i rimskog (plavo) pape. 1409. slika se mijenja pojavom pisanskog pape. Zemljovid još nije potpun i točan.]]
 
Slijedilo je razdoblje, kada su postojali pape i protupape, jedan u Rimu, a drugi u Avignonu. Europske države bile su podijeljene na čiju stranu stati. Avinjonskog protupapu podržali su: [[Francuska]], [[Aragon]], [[Kastilja]], [[Cipar]], [[Burgundija]], [[Savoja]], [[Napulj]] i [[Škotska]]. Rimskog papu podržali su: [[Danska]], [[Engleska]], [[Nizozemska]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Ugarska]], sjeverna [[Italija]], [[Irska]], [[Norveška]], [[Poljska]] i [[Švedska]]. Došlo je do [[Zapadni raskol|Zapadnog raskola]]. Pritom nije bilo nikakvog dokrinalnog razloga raskola, nego su povod predstavljali različiti politički interesi. Stanje se stabilizirao nakon [[Sabor u Konstanzu|Sabora u Konstanzu]], kada je za papu izabran [[Martin V.]] [[1417]]. godine, koji je stolovao u Rimu.
 
== Vidi ==
*[[protupapa]]
*[[Koncil u Pisi]]
 
{{GLAVNIRASPORED:Avignonsko papinstvo}}
155.232

uređivanja