Razlika između inačica stranice »Koncentracijski logor Jasenovac«

→‎Kraj logora: Nepotrebno i nepotkrijepljeno ponavljanje konstatacija koje se spominju u ulomku ispod, a i u zasebnom poglavlju
(→‎Kraj logora: Nepotrebno i nepotkrijepljeno ponavljanje konstatacija koje se spominju u ulomku ispod, a i u zasebnom poglavlju)
Nakon savezničkih bombardiranja logora u ožujku i travnju [[1945]]. godine, u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, [[Vjekoslav Maks Luburić]], zapovjednik Ustaške obrane, naredio je da se likvidiraju svi zatočenici, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruši i spali, kako bi se prikrili svi tragovi zločina.{{nedostaje izvor}} Posljednja grupa žena likvidirana je u predvečerje [[21. travnja]], a [[22. travnja]] dio posljednjih muških zatočenika odlučio se na pokušaj proboja iz logora. Od njih 600 proboj je preživjelo 106 zatočenika. Isti dan, samo nekoliko sati kasnije, započeo je i proboj zatočenika iz Kožare. Od njih 176 spasilo ih se samo 11.<ref>"Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor", Nataša Mataušić, JUSP Jasenovac, Jasenovac-Zagreb, 2003, str 91-97. ISBN 953-99169-0-9</ref>
 
U napušteno mjesto Jasenovac i nedaleko njega razoreni logor, [[2. svibnja|2.]] odnosno [[3. svibnja]] [[1945.]] godine, prve su ušle streljačke čete 1. bataljona 4. srpske brigade XXI. narodno-oslobodilačke udarne divizije [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Jugoslavenske armije]]. Bataljonu koji je ušao u Jasenovac dan je zadatak da sačuva tragove zločina do dolaska državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora. Prvi uviđaj o zatečenom stanju u Sabirnom logoru Jasenovac III Ciglana, u Gradini i Uštici, obavila je Okružna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz Nove Gradiške, [[11. svibnja]] [[1945.]] godine.<ref name="natasa1"/> Anketna komisija Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina došla je u Jasenovac [[18. svibnja]] [[1945.]]<ref name="natasa1"/> Podatke o izgledu, organizaciji rada, svakodnevnom životu i posljednjim danima postojanja logora, Komisiji su dali preživjeli logoraši i sudionici proboja.<ref name="natasa1">"Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor", Nataša Mataušić, JUSP Jasenovac, Jasenovac-Zagreb, 2003, str 98. ISBN 953-99169-0-9</ref> Mjesec dana kasnije, [[18. lipnja]], kada se rijeka Sava povukla u svoje korito, Zemaljska komisija Hrvatske obavila je i treći uviđaj.<ref name="natasa1"/> Skrivajući se iza teških nedjela koje je ovdje počinio osovinski satelitski režim i koje je javno osudio nadbiskup Alojzije Stepinac, [[jugokomunizam|jugokomunistički]] je režim nastavio služiti se kapacitetima ovog logora sve do 1947./1948. godine. Ova je činjenica skoro više od pola stoljeća bila tajnom za koju je znao samo vrh vlasti, osoblje logora, okolni stanovnici i obitelji preživjelih logoraša. I nakon toga, komunističko korištenje kapaciteta ovog logora bilo je znanstvenim tabuom.
 
Nakon raspada [[SFRJ|socijalističke Jugoslavije]], počelo se pričati i o poslijeratnom komunističkom logoru u Jasenovcu. Prema nekim tvrdnjama, u taj su logor dovedene i u njemu ubijene tisuće zarobljenih pripadnika [[Hrvatske oružane snage|HOS-a]] i njemačkog [[Wehrmacht]]a.<ref>[http://www.safaric-safaric.si/materiali_cro/stefan_ljubica/1998%20Stefan%20ljubica%202%20kongres%20HZK_1998.htm Horvat, Vukić, Pilić, Matković. "Jasenovački logori - istraživanja"] Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2015, str. 176</ref>. [[Slavko Goldstein]] u svojoj knjizi iz 2016. godine iznosi da je u okolici Jasenovca postojao je od ljeta [[1945.]] godine do sredine [[1947.]] godine izdvojeni dio zarobljeničkog logora Viktorovac (glavni se logor nalazio u Sisku) u kojemu su bili zatočeni pripadnici Oružanih snaga [[NDH]], koji su sudjelovali u čišćenju ostataka nekadašnjeg ustaškog logora i obnovi samog Jasenovca; međutim iznosi da su bivši logor smrti još u travnju 1945. godine uništile ustaške snage u povlačenju, a preostalu ciglu i ostali građevni materijal kotarski [[Narodnooslobodilački odbor|NOO]] [[Novska]] prepustio na korištenje lokalnom stanovništvu.<ref>Goldstein, Slavko. "Jasenovac - tragika, mitomanija, istina". Fraktura, Zagreb, 2016, ISBN 978-953-266-709-7, str. 73: {{citat|Nadležna nova vlast, Kotarski NOO Novska, dozvolila je stanovništvu koristiti ciglu iz zida i građevni materijal iz logorskih ruševina za obnovu domova i naselja. Raspored i dozvole za odnošenje cigle izdavao je službenik Kotarskog NOO-a Pane Peleš}}</ref> Blanka Matković i Stipo Pilić reagiraju na tu knjigu navodeći da Goldstein namjerno prešućuje važne dokumente, koji dokazuju kako su komunističke vlasti nastavile koristiti logor, koji uopće nije bio uništen 1945. godine, nego znatno kasnije.<ref>[http://narod.hr/hrvatska/matkovic-i-pilic-odgovor-na-neistine-iz-goldsteinova-pamfleta-jasenovac-tragedija-mitomanija-istinaGoldstein, Slavko. "Matković i Pilić: Odgovor na neistine iz Goldsteinova pamfleta ‘Jasenovac – tragedija, mitomanija, istina’". Narod.hr, 16. travnja 2016</ref>
107

uređivanja