Posljednja večera (Leonardo): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
stilska dorada i poveznice
Redak 11:
| muzej= [[Santa Maria delle Grazie]]
}}
 
'''''Posljednja večera''''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom [[Kršćanstvo|kršćanskog]] slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski [[interijer]].
[[Datoteka:Leonarda da vinci, last supper 01.jpg|mini|lijevo|<center>Iznimno [[iluzionističko slikarstvo]] koju je Leonardo postigao na zidu samostanskesamostanskog menzerefektorija.]]
==Povijest==
[[Datoteka:Last Supper by Leonardo da Vinci.gif|mini|lijevo|<center>Propadanje ''Posljednje večere'' prije posljednje restauracije od 1978.-99.]]
[[Datoteka:Giampietrino-Last-Supper-ca-1520.jpg|mini|350px|<center>Posljednja večera, kopija Leonardova djela koje je uljem na platnu naslikao Giovanni Pietro Rizzoli, poznatiji kao [[Giampietrino]] 1520. god.; danas u kolekciji Kraljevske umjetničke akademije u [[London]]u. Ova slika je bila uzorom za veliku dvadesetogodišnju restauraciju originalne slike jer se vjeruje kako je Giampietrino blisko surađivao s Leonardom dok je slikao u Milanu.]]
Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''[[Posljednja večera]]'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492.]] godine [[Bramante]] djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid [[refektorij]]a (blagovaonice u samostanu[[samostan]]u), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano ''[[Raspeće<ref>]]''. Ove dvije nasuprotne slike su trebale podsjećati svećenike tijekom objeda na povezanost euharistije i Isusove muke.</ref> Dana [[8. veljače]] [[1498.]] [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
 
No, odmah po završetku slika je počela propadati, te je još za Leonardova života, oko 1517. godine, slika počela da se guli. Naime, aLeonardo doje, umjesto tehnikom [[freska|freske]] na svježoj žbuci, sliku naslikao tada inovativnom tehnikom na suhoj [[žbuka|žbuci]] premazanoj tankim slojem [[olovo|olovnog]] bijelila kako bi mogao polako slikati [[tempera]]ma, pa čak i [[uljene boje|uljenim bojama]], kako bi dobio nježne [[kjaroskuro]] prijelaze po kojima je bio poznat<ref>[http://www.hellomilano.it/hm/sights/the-last-supper/ The Last Supper], Hello Milano, on line guide to Milan {{eng oznaka}} Pristupljeno 20. studenog 2016.</ref>. No, ova tehnika nije odgovarala vlažnoj prostoriji i vanjskom zidu reftorija. Do 1556. godine (nepunih 60 godina kasnijenakon njezina nastanka), Leonardov biograf [[Giorgio Vasari]] je zabilježio kako je slika „uništena” i toliko propala da su figure neprepoznatljive<ref>[http://smarthistory.khanacademy.org/leonardo-last-supper.html "Leonardo's Last Supper"], Smart history presented by the Khan Academy {{eng oznaka}} Pristupljeno 20. studenog 2016.</ref>. Naime, Leonardo je sliku naslikao tada inovativnom tehnikom na suhoj žbuci premazanoj tank
Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''Posljednja večera'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492.]] godine [[Bramante]] djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid [[refektorij]]a (blagovaonice u samostanu), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano Raspeće<ref>Ove dvije nasuprotne slike su trebale podsjećati svećenike tijekom objeda na povezanost euharistije i Isusove muke.</ref>.
Dana [[8. veljače]] [[1498.]] [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
 
No, odmah po završetku slika je počela propadati, te je još za Leonardova života, oko 1517. godine, slika počela da se guli, a do 1556. (nepunih 60 godina kasnije), Leonardov biograf [[Giorgio Vasari]] je zabilježio kako je slika „uništena” i toliko propala da su figure neprepoznatljive<ref>[http://smarthistory.khanacademy.org/leonardo-last-supper.html "Leonardo's Last Supper"], Smart history presented by the Khan Academy {{eng oznaka}} Pristupljeno 20. studenog 2016.</ref>. Naime, Leonardo je sliku naslikao tada inovativnom tehnikom na suhoj žbuci premazanoj tank
 
Slika je preživjela bombaški napad [[Saveznici|saveznika]] [[1943]]., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike.
 
Slika je preživjela bombaški napad [[Saveznici|saveznika]] [[1943]]., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike. Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršenzapočet je u1978., drugoja dovršen je polovicitek [[1990-ih1999.]], tako da je djelo opet dostupno javnosti. No, posjetitelji se moraju unaprijed najaviti i mogu provesti tek 15 minuta ispred slike.
 
==Odlike==
[[Datoteka:Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498)-golden section.jpg|mini|350px|<center>Pored iznimnih linija [[geomatrijska perspektiva|geometrijske perspektive]] koje svoj nedpglednedogled imaju u središtu slike gdje se nalazi glava Isusa, Leonardo je koristio [[zlatni rez]].]]
Poput [[Masaccio]]vog "[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Svetog Trojstva]]", Leonardova ''Posljednja večera'' je smještena na razinu gledateljeva očišta i [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionistički]] ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora.