Michelangelo Buonarroti: razlika između inačica

{{Likovni umjetnik

|ime = Michelangelo

|slika = Miguel Ángel, por Daniele da Volterra (detalle).jpg

|veličina = 250px

 

U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora. Michelangelova umjetnost je dramatična, napeta i napadna. Opsjednut ljudskim tijelom, stvorio je monumentalnu sliku čovjeka kao [[Herkul]]a i heroja, centralni lik Božjeg svemira.

Michelangelo je, pored [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne [[renesansa|renesanse]], kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku [[Donatello|Donatellu]].

 

=== Umjetnička karijera ===

 

[[Umjetnost]] je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade [[kamen]]a ili [[mramor]]a. Godine [[1496]]. otišao je u [[Rim]] gdje je stvorio svoje prvo značajnije djelo [[Pietà (Michelangelo)|Oplakivanje]] (Pietà), koje je predstavljalo novinu budući da je sjedinjavalo dvije mramorne figure u jednu cjelinu.

 

Vrativši se u Firencu 1501. isklesao je svog čuvenog [[David (Michelangelo)|Davida]], završni izraz [[naturalizam|naturalizma]] 15. stoljeća. David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Nasuprot oslobođenoj energiji izraženoj kroz opušteno tijelo Donatellove statue, kod Michelangelovog Davida dobija se utisak da se energija sabija, a ne da se oslobađa. Otuda osjećaj napetosti u jednom tijelu shvaćenom kao "tamnica duše". Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina. U to vrijeme Michelangelo je slikao i svoju ''[[Sveta obitelj|Svetu obitelj]]''.

 

 

Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u ''[[palača Vecchio|Palači Vecchio]]'' naslika ogromnu [[freska|fresku]]. Prikazujući jedan događaj iz rata sa [[Pisa|Pisom]] kada je vojnike neprijatelj iznenadio za vrijeme kupanja, mogao je uvesti veoma raznovrsno mnoštvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Michelangelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije.

 

Poslije toga papa [[Julije II.]] mu je povjerio izradu svoje grobnice, posao kojim se bavio, sa prekidima, četrdeset godina. Uskoro je započeo i oslik svoda [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]]. Michelangelo je za nevjerojatno kratko vrijeme završio tu "ogromnu biblijsku simfoniju". Prvobitni nacrt za grobnicu Julija II. nikada nije izveden. Michelangelo je napravio samo veličanstvenu skulpturu ''[[Mojsije|Mojsija]]''.

 

[[Kupola]] ''Crkve svetog Petra'' bila je jedno od njegovih kasnijih arhitektonskih djela. Njegovo posljednje veliko slikarsko djelo, ''[[Strašni sud]]'', na oltarskom zidu Sikstinske kapele, pokazalo je svojim vladanjem pokretom u prostoru tok kojim ce se razvijati talijanska umjetnost u sljedećem stoljeću.

 

Tada već star i bolestan, Michelangelo, kao uvjereni kršćanin i skrušeni hodočasnik, obilazi i posjećuje uobičajenih sedam rimskih bazilika, u potrazi za oprostima i milostima. Obično je rimske crkve obilazio pješice, s prijateljem [[Giorgio Vasari|Vasarijem]], koji je od pape Julija III. uspio dobiti dozvolu da stari majstor na konju smije obilaziti hodočasničkim putem naznačene bazilike. No, čini se da je stari umjetnik radije nastavio stjecati jubilejske oproste obučen u siromašno hodočasničko odijelo, izmiješan s običnim pukom, sa svojim velikim šeširom i visokim čizmama, koje nije skidao ni noću (zbog bolnih smetnji). Spomenuti mu prijatelj Vasari u svojim zapisima prenosi razgovor između Michelangela i nećaka, kojega Michelangelo potiče da pronađe neku siromašnu osobu potrebnu pomoći, naglašavajući kako se ponajvećma dobrim djelima [[kršćanstvo|kršćanske]] [[ljubav]]i mogu izmoliti jubilejski oprosti.

 

 

== Djela ==

Michelangelo je najznačajniji kipar [[Visoka renesansa|visoke renesanse]]. Iako je bio slikar, arhitekt i pjesnik, najradije je volio da ga zovu kiparom. Njegovo prvo potpisano djelo, dakle prvo zrelo djelo bila je ''[[Pietà (Michelangelo)|Rimska Pieta]]'', [[mramor]]na skulptura nježnih linija i smirene boli, koja se danas nalazi u [[Crkva Svetog Petra|crkvi Sv. Petra]] u Rimu.

 

U svojim djelima je izražavao svoja filozofska i etička stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura za grobnicu pape Julija II. - ''[[Rob]]ovi'', gdje je ljudsko tijelo shvaćeno kao "tamnica duha".

 

Radove na grobnici Julija II. prekida zbog neočekivane papinske narudžbe, koju prihvaća nerado i protiv koje se bori svim silama svoga neobuzdanog temperamenta, no stvara djelo koje se još i danas kao remek-djelo slikarske vještine prvo vezuje uz spominjanje njegova imena freske u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]. Cijeli je svod Michelangelo, pod naletom gnjeva i borbe s okolinom, a prije svega u zanosu nadahnuća, oslikao za manje od četiri godine (1508.-1512.). U stotinama je likova opisao gotovo sve od postanka čovjeka do njegova pada, stvaranje i uništenje svijeta. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao ''[[Posljednji sud]]'' iznad oltara kapele – napadno i grozničavo djelo koje je posjedovalo kolorizam [[Manirizam|Manirizma]] i bilo je ispunjeno snažnim oblicima podcrtavajući kontekst prokletstva.

 

Uz brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću fresaka iz Sikstine. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog brežuljka (''[[Campidoglio]]'') najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje kolosalnim redom [[stup]]ovlja.

 

 

 

Tekstovi njegovih pjesama često su osnovom teorije kako je Michelangelo imao [[homoseksualnost|homoseksualnih]] sklonosti. Npr.:

''Još vjerne njemu s kojim sam se radovao u postelji,<br>

''Koga sam grlio, u kojemu sada moja duša živi.</blockquote>

<gallery>

File:Michelangelo Bacchus.jpg|''Bakho i Pan'', Museo del Bargello, Firenca

File:Angel by Michelangelo - 3.JPG|''Anđeo'' (1494) na oltaru sv. Dominika, Bazilika sv. Dominika, [[Bologna]]

Slika:Michelangelo-_Tondo_Doni_-_tone_corrected.jpg|''[[Doni tondo]]'' (1507.), [[Uffizi]], [[Firenca]]

File:Dying slave Louvre MR 1590.jpg|''Umirući rob'' (1513.-1515.) za grobnicu Julija II, [[Louvre]], [[Pariz]]

File:Buonarotti-scala.jpg|''Bogorodica na stubištu'', Buonarottijeva kuća, Firenca

</gallery>

== Izvori ==

{{izvori}}