Razlika između inačica stranice »Rafael«

Dodana 3.482 bajta ,  prije 3 godine
stilska dorada i poveznice
m (→‎Djela: ispravak)
(stilska dorada i poveznice)
|djela = ''[[Vjenčanje Djevice]]''<br>''[[Atenska škola]]''<br>''Portret Pape [[Lav X.|Lava X.]]''<br>
}}
'''Rafael''', pravog imena '''Raffaello Santi da Urbino''', bio je [[Italija|talijanski]] [[slikar]] i arhitekt [[Visoka renesansa|Visokevisoke renesanse]]; uz [[Leonardo|Leonarda da Vincija]] i [[Michelangelo|Michelangela]] njezin najznačajniji predstavnik<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51591 Rafael], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 23. studenoga 2016.</ref>. U Rafaelovu slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visoke [[renesansa|renesanse]] sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta[[portret]]a. Rafael je izvršio golem utjecaj na svoje učenike i suradnike., a Njegovnjegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika. Sredinom 19. st. [[Engleska umjetnost|engleski]] [[prerafaeliti]] ugledali su se na njegova djela iz ranog umbrijskog i firentinskoga razdoblja kao u vrhunske uzore umjetnosti<ref name=HE/>.
[[Datoteka:CrocefissioneRaffaello.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''[[Gavari Raspeće]]'', 1502., ulje na drvu, 283 x 167,3 cm, [[Nacionalna galerija]], [[London]].]]
 
 
== Biografija ==
[[Datoteka:Raffaello - Spozalizio - Web Gallery of Art.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''[[Vjenčanje Djevice]]'', 1504., ulje na platnu, 170x117170 x 117 cm, [[Brera]], [[Milano]].]]
Bio je učenik kod svog oca zlatara i kipara [[Giovanni Santi|Giovannija Santija]] koji je radio za humanista i ljubitelja umjetnosti, vojvodu [[Urbino|Urbina]], [[Federico III. Montefeltro]]. Rafael je rođen i odrastao u njegovoj palači u Urbinu koju je dizajnirao [[Franjo Vranjanin]], a koja je tada bila na glasu po svojoj umjetnosti<ref name=RP>''[http://www.raphaelpaintings.org/ DaljnjuRaphael, naobrazbuand pružiohis mupaintings]'', raphaelpaintings.org {{eng oznaka}} Pristupljeno 24. studenoga 2016.</ref>. Njegova majka, Mágia, preminula je njegov1491., strica Rafaelov otac, slavnikoji arhitektse u međuvremenu ponovno oženio, preminuo je 1494., te je Rafael postao siroče s nepunih 11 godina. Njegov ujak Bartolomeo je postao njegovim skrbnikom koji je prepustio mladom Rafaelu vođenje očeve radionice<ref name=WE>[[Donatohttp://hklein.weebly.com/ Bramante]Raphael, Early life and work], weebly.com {{eng oznaka}} Pristupljeno 24. studenoga 2016.</ref>. Rafaelov otac mu je osim velikog bogatstva ostavio i dobre veze s mnogim umjetnicima tog doba, što mu je pomoglo kasnije u njegovoj karijeri<ref name=RP/>.
[[File:Raffaello_Sanzio_-_Madonna_del_Cardellino_-_Google_Art_Project.jpg|mini|200px|<center>''[[Gospa od češljugara]]'', 1505.-'06., ulje na drvu, 107 x 77 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]].]]
Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara [[Perugino|Perugina]] u [[Perugia|Perugi]]. U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života [[Gospa|Blažene Djevice Marije]]. Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije)<ref name=HE/>. God. 1501. dobio je titulu »majstora«, čime je njegovo školovanje bilo okončano. Njegovo prvo samostalno djelo bila je oltarna slika za crkvu sv. Nikole Tolentinskog u mjestu [[Città di Castello]] (danas sačuvana samo u dijelovima koji su u različitim muzejima), a najpoznatije djelo mu je oltarna slika ''[[Raspeće|Raspeća]]'' u obližnjoj crkvi sv. Dominika.
Od jeseni [[1504]]. Rafael boravi i radi u [[Firenca|Firenci]] na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], [[Andrea del Sarto|Andree del Sarta]], [[Michelangelo|Michelangela]] i [[Fra Bartolomeo|Fra Bartolomea]]. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i [[21. travnja]] [[1508]]. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo.„Rafaelo, Slikarslikar u Firenci"Firenci”. U međuvremenu boravi nakratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike Bogorodice: ''Madonna u zelenom'' ([[1505]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504]].).
 
=== Firentinski utjecaj ===
U početku slika svoje prve [[Gospa|Bogorodice]], a dolaskom u [[Firenca|Firencu]] na njega utječu [[Toskana|toskanski]] majstori, te radi velike oltarne slike ''Bogorodice s djetetom'', djelomice u [[pejzaž]]nim ambijentima.
RaphaelRafael je vodio "nomadski" život, radio je u raznim centrima u sjevernoj Italiji, ali je proveo dobar dio vremena u Firenci, možda oko 1504. Međutim, iako je tradicionalno pozivanjedatiranje nanjegova "firentinskog razdoblja" oko 1504.-808., on vjerojatno nikada nije bio stalni stanovnik Firence. Možda je isprva posjetio grad kako bi osigurao materijale.materijaleza Kaoradionicu iu ranije s Perugino i drugimaPerugi, Raphael je bio udobivši mogućnostimogućnost da asimilira utjecaj firentinske umjetnosti, čuvajućigradeći svoj originalni stil. Freske u PerugiaPerugi iz oko 1505. pokazuju novu monumentalnu kvalitetu u kompoziciji koje mogu predstavljati utjecaj Fra BartolomeoBartolomea, za kojeg Vasari kaže da je bio prijatelj Rafaela. No najupečatljiviji utjecaj u radu tih godina je [[Leonardo da Vinci]], koji se vratio u grad 1500. - 1506. RaphaelRafael je počeo koristiti dinamičanedinamične i složene kompozicije, a iako jošsu njegovinjegove slikani predmeti sufigure još uvijek uglavnom mirnimirne, onnapravio je napravio izvučene studije borbe golih muškaraca, jedan jejedne od opsesijeopsesija firentinskog razdoblja u Firenci. Drugi crtež je portret mlade žene koja koristi tritročetvrtinski četvrtinepiramidalni duljinesastav piramidalnogtek sastavzavršene samo-završen''[[Mona "Lisa|Mona Lise"]]'', ali još uvijek izgleda potpuno Raphaeleskirafaelovski. Još jedna odleonardova Leonardokompozicija kompozicijske izuma,je piramidalna ''Sveta Obitelj,'' koju Rafael ponovljenponovlja u nizu radova koji ostaju među njegovim najpoznatijim štafelajnihštafelajnim slikaslikama. Tu je crteži Rafaelarafaelov u Rojalnoj zbircicrtež Leonardovog izgubljenog djela ''[[Leda i labud]]'', iz kojekojega je prilagođenaiskoristio kontrapost pozapozu una vlastitojsvojoj Saintslici Catherine''Sveta uKatarina AleksandrijiAleksandrijska''. OnTakođer je takođerusavršio usavršavajui svoju verziju LeonardoLeonardova [[sfumato]] modeliranja, daječime suptilnostidaje njegovomsuptilnost slikarstvusvojem ljudislikanju, aali razvijačuva interakcijulagano izmeđujasno pogledasvjetlo njegovihPerugina<ref>Hugo skupinaChapman, kojeTom suHenry, mnogoCarol manjePlazzotta, zagonetneArnold odNesselrath onihi Leonarda.Nicholas AliPenny, on''Raphael: čuvaFrom laganoUrbino jasnoto svjetloRome''; PeruginoNational uGallery njegovimPublications slikamaLimited, 2004., str. 21.-45. ISBN 1-85709-999-0</ref>.
 
Leonardo je bio više od trideset godina stariji od Rafaela, ali je [[Michelangelo]], koji je bio u Rimu u tom razdoblju, bio stariji tek osam godina. Rafael bi bio svjestan njegovih djela u Firenci, što se može vidjeti na njegovu ''Skidanju s Križa'' gdje npr. Wöllflin prepoznaje utjecaj Gospe s Michelangelova ''[[Doni tondo]]a'' u klečećoj figuri na desnoj strani, ali ostatak slike je daleko od njegovog ili leonardovog stila i postaje rafaelov prepoznatljiv stil koji se temelji na plastičnosti i monumentalnosti.
Od jeseni [[1504]]. Rafael boravi i radi u [[Firenca|Firenci]] na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], [[Andrea del Sarto|Andree del Sarta]], [[Michelangelo|Michelangela]] i [[Fra Bartolomeo|Fra Bartolomea]]. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i [[21. travnja]] [[1508]]. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi nakratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike Bogorodice: ''Madonna u zelenom'' ([[1505]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504]].).
 
=== Utjecaj Firence ===
[[File:Raffaello Sanzio - Sacra Famiglia con Rafael, Tobia e San Girolamo, o Vergine del pesce.jpg| |thumbnail|''Vergine del pesce'' ]]
Raphael je vodio "nomadski" život, radio je u raznim centrima u sjevernoj Italiji, ali je proveo dobar dio vremena u Firenci, možda oko 1504. Međutim, iako je tradicionalno pozivanje na "firentinskog razdoblja" oko 1504-8, on vjerojatno nikada nije bio stalni stanovnik. Možda je posjetio grad kako bi osigurao materijale. Kao i ranije s Perugino i drugima, Raphael je bio u mogućnosti da asimilira utjecaj firentinske umjetnosti, čuvajući svoj originalni stil. Freske u Perugia oko 1505 pokazuju novu monumentalnu kvalitetu u kompoziciji koje mogu predstavljati utjecaj Fra Bartolomeo, za kojeg Vasari kaže da je bio prijatelj Rafaela. No najupečatljiviji utjecaj u radu tih godina je Leonardo da Vinci, koji se vratio u grad 1500 - 1506. Raphael je počeo koristiti dinamičane i složene kompozicije, a iako još njegovi slikani predmeti su još uvijek uglavnom mirni, on je napravio izvučene studije borbe golih muškaraca, jedan je od opsesije razdoblja u Firenci. Drugi crtež je portret mlade žene koja koristi tri četvrtine duljine piramidalnog sastav samo-završen "Mona Lise", ali još uvijek izgleda potpuno Raphaeleski. Još jedna od Leonardo kompozicijske izuma, piramidalna Sveta Obitelj, ponovljen u nizu radova koji ostaju među njegovim najpoznatijim štafelajnih slika. Tu je crtež Rafaela u Rojalnoj zbirci Leonardovog izgubljenog Leda i labud, iz koje je prilagođena kontrapost poza u vlastitoj Saint Catherine u Aleksandriji. On je također usavršavaju svoju verziju Leonardo sfumato modeliranja, daje suptilnosti njegovom slikarstvu ljudi, a razvija interakciju između pogleda njegovih skupina, koje su mnogo manje zagonetne od onih Leonarda. Ali on čuva lagano jasno svjetlo Perugino u njegovim slikama.
Leonardo je više od trideset godina stariji od Rafaela, ali Michelangelo, koji je bio u Rimu u tom razdoblju, bio je stariji samo osam godina. Michelangelo nije volio Leonarda, a kad je došao u Rim Rafaela voli još i manje, pripisujući zavjere protiv njega u mlađem muškarcu. Rafael bi bio svjestan svojih djela u Firenci, ali u svom najizvornijem radu tih godina, on odlazi u drugi smjer. Njegovo Taloženje Krista oslanja se na klasično širenje figure preko prednjeg djela slike i nije u potpunosti uspješno postigla cilj. Wöllflin prepoznaje utjecaj Madonne u Michelangelova Doni Tondo u klečećoj figuri na desnoj strani, ali ostatak sastava je daleko od njegovog stila, ili Leonardovog. Iako visoko cijenjenih u to vrijeme, a mnogo kasnije prisilno udaljen iz Perugie sa strane Borghese, to stoji kao pojedinac Raphaelovog rada. Njegov klasicizam kasnije prati manje doslovan primjer.
 
=== Rimsko doba ===
[[Datoteka:Pope_Julius_II.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''Portet Pape Julija II.'', 1512., ulje na platnu, 108,7 × 81 cm, palača [[Pitti]], [[Firenca]].]]
[[Slika:Sanzio 01 Raphael.jpg||mini|200px|<center>Rafaelov autoportret u desnom kutu ''[[Atenska škola|Atenske škole]]'', [[Vatikan]] 1514.]]
Prvu naobrazbu iz arhitekture pružio mu je slavni arhitekt [[Donato Bramante]]. Krajem [[1508]]. upravo po preporuci Bramantea Rafael dobija poziv od pape Julija II. da dođe u [[Rim]] da bi ukrasio privatne odaje sa [[freska]]ma u [[Vatikan]]u. Oslikao je tri odaje u [[Vatikan]]u freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama ([[Rafaelove sobe]]). Devet godina je radio na te tri čekaonice (''Stanze'') u Vatikanu: od [[1509]]. - [[1511]]. na prvoj sali ''Stanza della Segnatura'', od [[1511]]. - [[1514]]. ''Stanza d'Eliodoro'', te od [[1514]]. - [[1517]]. ''Stanza dell'Incendio di Borgo''.
 
Godine [[1511]]. Rafael upoznaje [[Michelangelo|Michelangela]] koji je radio na osliku svoda poznate [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]]. Michelangelo nije volio Leonarda, a kad je došao u Rim volio ga je još i manje pripisujući mu zavjere protiv njega<ref>[[Giorgio Vasari]], ''Le Vite de' più eccellenti pittori, scultori, e architettori'', Torentino, Firenca, 1550., str. 251.</ref>. Kroz poznanstvo sa [[Sebastijan del Piombo|Sebastijanom del Piombom]], koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa [[Venecijanska renesansa|venecijanskim slikarstvom]]. Kod svih fresaka koje je Rafael izveo za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali suradnici koje je zaposlio. Tako je kod programa za ''Sala di Costantino'', za koju je Rafael napravio idejnu skicu, očigledno kako je malo dijelovaon sam svojom rukom nacrtao, a dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od [[1520]]. do [[1524]]., [[Giulio Romano]], [[Sebastiano del Piombo]] i [[Giovanni Francesco Penni]].
 
Tijekom radova na stanzama umire [[papa]] [[Julije II]]. [[21. veljače]] [[1513]]. i papa postaje [[Giovanni de Medici]] pod imenom [[Lav X]]. [[11. ožujka]]. I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti [[Donato Bramante|Bramantea]] [[11. ožujka]] [[1514]]. proglašen je za nasljednika, i već [[1. travnja]] te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova na [[Bazilika sv. Petra|bazilici Sv. Petra]]. Godine [[1515]]. postaje konzervator antičkih spomenika u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Castiglione. U studenom te godine Rafael kupuje kuću u [[Borgo|Borgu]].
Kod programa za ''Sala di Costantino'' za koju je Rafael napravio idejnu skicu očigledno je malo dijelova koje je on sam svojom rukom nacrtao, dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od [[1520]]. do [[1524]]., [[Giulio Romano]] i [[Giovanni Francesco Penni]].
 
Dana [[20. travnja]] [[1519]]. prvih sedam tapiserija koji''[[Djela suapostolska]]'', tkaništo ih je Pieter van Aelst istkao u Flandriji[[Bruxelles]]u (1516.–19.), su obješeni na zidove u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]; kartoni se čuvaju u [[London]]u (''[[Victoria and Albert Museum]]'').
Tijekom radova na stanzama umire [[papa]] [[Julije II]]. [[21. veljače]] [[1513]]. i papa postaje [[Giovanni de Medici]] pod imenom [[Lav X]]. [[11. ožujka]]. I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti [[Donato Bramante|Bramantea]] [[11. ožujka]] [[1514]]. proglašen je za nasljednika, i već [[1. travnja]] te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova na [[Bazilika sv. Petra|bazilici Sv. Petra]].
 
Na [[veliki petak]] [[6. travnja]] [[1520]]., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u [[Panteon u Rimu|Panteonu]] u [[Rim]]u.
Godine [[1515]]. postaje konzervator antičkih spomenika u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Castiglione. U studenom te godine Rafael kupuje kuću u [[Borgo|Borgu]].
 
Dana [[20. travnja]] [[1519]]. prvih sedam tapiserija koji su tkani u Flandriji su obješeni na zidove u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]].
 
Na [[veliki petak]] [[6. travnja]] [[1520]]., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u [[Panteon]]u.
 
== Djela ==
[[Datoteka:Sanzio_01.jpg|mini|300px|<center>''[[Atenska škola]]'', ''Stanza della Segnatura'', [[Vatikan|Vatikan]] (1513.-14.)]]
[[Slika:Transfiguration_Raphael.jpg|mini|<center>''[[Isusovo preobraženje]]'', ([[Vatikanski muzeji]], iz 1516.-20.) je ostala nedovršena po Rafaelovoj smrti i dovršili su je njegovi učenici.]]
Rafael je majstor sklada, a njegova umjetnost je lirska i dramska. On je bio najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoju umjetnost uklopio sve dotadašnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (''chiaro-scuro[[kjaroskuro]], sfumato'' i kompozicije od [[Leonardo|Leonarda]], te karakternost i voluminoznost likova od [[Michelangelo|Michelangela]]). Njegova rana slika [[Vjenčanje djevice]] ([[Vatikan]]) pokazuje lirski ugođaj; hram je u pozadini, komplicirana izvedba perspektive … nagovještavaju Rafaelove kasnije radove kao arhitekta. Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polu-javnim sobama – stanze (oko 1510). Tri od ovih fresaka, ''[[Atenska škola]], Sveti razgovori i Poetika'', su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirane, jasne i mirne; one zrače spokojnošću.
 
U firentinskom razdoblju nastaju njegove velike oltarne slike (''Madona pod baldahinom; Polaganje u grob''), veći broj Gospi (''Madonna u zelenom'' ([[1505.]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507.]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504]]., ''Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna''; ''Lijepa vrtlarica'', tzv. ''La Belle Jardinière''), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (''Angiolo Doni''), te mnogobrojni crteži i studije aktova<ref name=HE/>. Njegova rana slika ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[Brera]]) pokazuje lirski ugođaj; hram je u pozadini, komplicirana izvedba perspektive … nagovještavaju Rafaelove kasnije radove kao arhitekta. Bio je i izvrstan portretist te je razvio svoj način slikanja Bogorodice kao čistu i idealiziranu. Ona će postati modelom generacija slikara koji slijede.
 
Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polu-javnim sobama – stanze (oko 1510). Tri od ovih fresaka, ''[[Atenska škola]], Sveti razgovori i Poetika'', su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirane, jasne i mirne; one zrače spokojnošću.
 
Povremeno se ogledao i u scenografiji ([[Ludovico Ariosto]], ''Zamjena osoba'', 1519.). Za boravka u Rimu izradio je više portreta visoke umjetničke vrijednosti (''Baldassare Castiglione; Kardinal Tommaso Inghirami; Žena s velom; Julije II.; Leon X. s kardinalom Giulijem de’ Medici i Luigijem de’ Rossi'') te nekoliko madona, u kojima je dosegnuo vrhunac svojega izraza (''Madonna di Foligno; Madonna della sedia; Sikstinska Madona'' i poznata okrugla slika, ''Madonna della seggiola''). Posljednje su mu velike kompozicije ''Sv. Cecilija sa svecima i [[Isusovo preobraženje]]'' što su ih dovršili Giulio Romano i Giovan Francesco Penni<ref name=HE/>.
 
Kao graditelj sljedbenik je [[Donato Bramante|Bramanteova]] stila visoke renesanse i klasicizma [[Andrea Palladio|Andrea Palladija]]. Projektirao je veći broj građevina: vilu ''Madama'', palače ''della Valle i Vidoni-Caffarelli'' te grobnu kapelu ''Chigi'' u crkvi ''Sta Maria del Popolo'' u Rimu<ref name=HE/>.
Bio je i izvrstan portretist te je razvio svoj način slikanja Bogorodice kao čistu i idealiziranu. Ona će postati modelom generacija slikara koji slijede.
 
<gallery perrow=5>
Slika:Madonna del cardellino (Raffaello)Raffael_stcatherina.jpg|<center>''Gospa[[Sveta odKatarina češljugaraAleksandrijska]]'', [[Ermitaž1507.]], [[Sankt-PeterburgNacionalna galerija]], [[RusijaLondon]].
Slika:Raffaello,_pala_baglioni,_deposizione.jpg|<center>''Skidanje s križa'', 1507., ulje na dasci, 184 x 176 cm, [[Galleria Borghese]], [[Rim]]
Slika:Raffael 012.jpg|<center>''Galatea'', [[freska]] iz vile Farnese, [[Rim]] (1511.).
Slika:SanzioRaffael, 01Sixtinska Raphaelmadonnan.jpg|<center>Rafaelov autoportret u desnom kutu ''[[AtenskaSikstinska škola|Atenske školeMadonna]]'', [[Vatikan]] 1514(1513.-14.).
Slika:Raffael,Portrait Sixtinskaof madonnana Youth.jpg|<center>''SikstinskaFrancesco MadonnaMaria della Rovere'', Vatikan (1513.-141514.), nestala 1945. iz Muzeja Czartoryski, [[Krakov]].
Slika:Raphael-Young man-1.jpg|<center>''Francesco Maria della Rovere'' (1514), Muzej Czartoryski, [[Krakov]].
Slika:Raffael 026.jpg|<center>''Madonna della Seggiola'', palača [[Pitti]], [[Firenca]] (1514.).
Slika:Balthazar Castiglione, by Raffaello Sanzio, from C2RMF retouched.jpg|<center>''Portret Baldassarea Castiglionea'', [[Louvre]], [[Pariz]] (1515.).