Kromiranje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje izmjene 4814540 suradnika 213.147.112.6 (razgovor) |
|||
Redak 4:
'''Kromiranje''' je nanošenje tanka sloja [[krom]]a na površinu [[kovine|kovinskih]] predmeta radi zaštite od [[korozija|korozije]] i drugih štetnih utjecaja, postizanja boljih površinskih svojstava ili u [[Dekoracija|dekorativne svrhe]]. Provodi se [[elektrokemija|elektrokemijskim]] postupkom [[elektroplatiranje]]m ([[galvanotehnika]]). <ref> '''kromiranje''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=34159] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
Najčešće je korišteno na aluminiju i njegovim slitinama, prije svega kao koroziona zaštita, te kao podloga za boje i lakove. Može se koristiti i na drugim metalima - [[čelik]]u, [[cink]]u, [[kadmij]]u, [[magnezij]]u, srebru i kositrenim slitinama. Kako su spojevi šesterovalentnog kroma toksični danas je kiselo kromatiranje s ovim spojevima u Europi u skladu s RoHS (Restriction of Hazardous Substances) direktivom zabranjeno, te je postupak zamijenjen manje toksičnim spojevima trovalentnog kroma. No radi se i na procesima koji umjesto kroma koriste druge metalne spojeve, prije svega [[cirkon]], [[vanadij]], cer, [[titanij]], [[molibden]] te [[mangan]].
== Elektroplatiranje kromom ==
Line 15 ⟶ 17:
==Povijest==
Iako su prve kupke za kromiranje razvijene još sredinom 19.stoljeća, prve učinkovite [[Prevlaka (tehnologija)|prevlake]] dobivene
Kiselo kromatiranje razvijeno je 1933. (Cronak postupak patentiran 1936.). U Europi je kromatiranje korišteno do 2007., nakon toga se koriste samo postupci koji ne sadrže 6 valentni krom. U vojnoj i zrakoplovnoj industriji koristi se i danas.
==Osnovne vrste kupki==
Line 26 ⟶ 30:
Posljednih 45 godina pokušava se naći zamjenu za klasičnu kupku baziranu na štetnim i kancerogenim heksavalentnim kromatima, te se pokušava prijeći na tehnologiju kromiranja u kojoj se koriste manje toksični trovalentni spojevi kroma. Jedno od riješenja ovog problema su i prevlake vizualno i po svojstvima slične kromiranju poput primjerice prevlaka baziranih na [[cink]]u i [[kobalt]]u.
== Vrste ==
Razne se vrste kromatiranja najčešće razlikuju po boji:
{| class="prettytable"
|- class="hintergrundfarbe5"
! Boja || Opis
|-
| Transparentno || slabo uočljivo, slaba koroziona zaštita. Bez 6 valentnog kroma.
|-
| Plavo || Slabi plavkasti ton, metalni karakter površina očuvan. Sadrži 6 valentni krom, no postoje i od istog slobodne varijante. Slaba koroziona zaštita.
|-
| Žuto || Prljavo zlatnog, mesingu nalik tona. Sadrži 6 valentni krom. Uporaba raširena. Najpoznatija varijanta za cink i kadmij - Cronak proces.
|-
| Maslinasto || Vrlo izrazitog tona, sliči na loše izveden lak, metalni karakter površine potpuno izgubljen. Sadrži 6 valentni krom ,dobra korozivna zaštita.
|-
| Crno ||Manje je zasićenog tona, nego kod lakiranja, te je metalni karakter površina zadržan barem djelomice. Ne treba ga brkati s crnim kromiranjem. Sadrži šesterovalentni krom, no radi se i na prevlakama koje ne sadrže isti.
|}
==Sastav otopina za kromatiranje==
Dvofazni postupak bezbojnog kromatiranja cinka i kadmija:
krom anhidrid 150-200 gr
natrij sulfat 30-45 gr
voda 1 lit
Otopina 2:
natrij bikromat 200-250 gr
sumporna kiselina 8-10 gr
dušična kiselina 80-100 gr
natrij sulfat 4-6 gr
voda 1 lit
predmete uroniti u svaku otopinu 5 - 40 sec,zatim isprati vodom pa otopinom 6-7% trinatrijfosfata 2-3 minute
Debela kromatna prevlaka zlatno žuto crvenkaste boje:
krom anhidrid 100 gr
natrij klorid 25 gr
1 lit vode
temp. 20 -30 C ,20-30 sec uroniti predmete u otopinu
Postupak sa manjom koncentracijom kromata:
natrij bikromat 15-25 gr
dušična kiselina 14-28 gr
natrij sulfat 10-20 gr
voda 1 lit
20-30 C,15-60 sec
Alternativni postupak na bazi molibdena:
amonij molibdat 4-6 gr
amonij klorid 35-50 gr
borna kiselina 5-10 gr
voda 1 lit
60-70 sec
== Izvori ==
| |||