Misa: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m uklonjena promjena suradnika 77.237.106.47 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir
Redak 1:
[[Datoteka:BentoXVI-51-11052007.jpg|mini|350px|Sveta misa s papom [[Benedikt XVI.|Benediktom XVI.]]]]
 
<big>'''Misa''' je [[obred]] slavljenja [[euharistija|Euharistije]] u nekim zapadnim Crkvama, primjerice [[zapadni obred|zapadnom obredu]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], [[Starokatolička crkva|Starokatoličkoj Crkvi]], Anglo-katoličkoj tradiciji [[Anglikanska zajednica|Anglikanskih Crkava]] i nekim [[Luteranska Crkva|Lutheranskim Crkvama]]. Naziv potječe od [[Latinski jezik|latinskog]] ''missa'' iz fraze ''"Ite, missa est"'' ("Idite, otpust je"). Isti obred slavljenja euharistije postoji u istočnim Crkvama ([[pravoslavlje|Pravoslavne Crkve]], [[Istočne pravoslavne crkve]] i [[Istočne katoličke Crkve]]), ali se tamo ne zove misa.</big>
 
== <big>Misa u Katoličkoj Crkvi po rimskom obredu</big> ==
[[Datoteka:Missa tridentina 002.jpg|mini|270px|[[Tradicionalna misa|Tradicionalna misa]] služena sve do kasnih 1960tih godina]]
 
<big>U [[rimski obred|Rimskome obredu]] danas službeno postoje 2 oblika Svete Mise: [[Tradicionalna misa|Tradicionalna misa]] (koja je služena do liturgijskih promjena nakon 2. vatikanskog sabora) i Nova misa (Novus ordo missae) koja je nastala nakon liturgijskih promjena kasnih 1960tih godina.</big>
 
== <big>Teologija mise</big> ==
 
<big>Prema [[kršćanstvo|kršćanskoj]] [[teologija|teologiji]], misu, odnosno Euharistiju ustanovio je [[Isus Krist]] na [[Posljednja večera|Posljednjoj večeri]]. Na misi se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu koji se daju za ljude, što simbolizira Kristovu žrtvu. Štoviše, prema teologiji to jest uprisutnjenje same žrtve. Misa je također i gozba na kojoj Božja djeca pristupaju istom stolu, jedu i piju. Ona je najsavršenija molitva<ref>Don Krešo Puljić, ''Župni vjesnik'', Mostar</ref>.</big>
 
<big>Misa, kao žrtva, svoje korijene vuče još iz starih religija gdje su se bogovima prinosile životinjske žrtve. To je bio središnji obred tih religija kojima se nešto davalo moćnome bogu da ga se udobrovolji i da on uzvrati svome narodu. Apstrahirajući smisao žrtve, kršćanstvo je preuzelo te obrede. Žrtva je esencijalno potrebna, ali ne u obliku klanja životinja da se Boga udobrovolji, nego kao bitna posljedica grijeha koji možemo pobijediti samo ljubavlju koja u danim okolnostima zahtijeva žrtvovanje sebe, i to u cjelokupnom ljudskom životu. Kristova žrtva je u tom kontekstu najsavršenija i najmoćnija te kao takva spašava cijelo čovječanstvo od grijeha. Misa, tj. sam obred žrtvovanja u kršćanstvu uprisutnjuje tu Kristovu žrtvu u danom trenutku. Ne radi se o novom žrtvovanju, nego o jednoj istoj žrtvi koja je svaki puta prisutna u potpunosti.</big>
 
<big>Žrtva se prirodno shvaća kao nešto negativno što treba prihvaćati samo u nuždi, za više dobro. No žrtva je izraz potpune nesebične ljubavi i kao takva izvor radosti. Kršćani se žrtvi raduju jer ih ona uvodi u zajedništvo s Bogom i ljudima. Ona već i jest to zajedništvo. Isus je u [[Evanđelje|evanđeljima]] to zajedništvo često prispodobio gozbom, slavljem gdje ljudi radosno uživaju u zajedništvu i blagodatima svega stvorenja. Stoga je misa i gozba na kojoj se jede božanska hrana.</big>
 
<big>Službenik koji vrši obred žtvovanja općenito se naziva [[svećenik]], pa je taj naziv preuzelo i kršćanstvo. Obred se izvodi na žrtveniku ([[oltar]]u). S obzirom na simboliku gozbe, oltar je ovdje gozbeni stol. Žrtvuju se tijelo i krv Kristava koji su istovremeno hrana i piće.</big>
 
{| align="right" class="toccolours" style="margin-right: 15px; margin-left: 15px"
! <big>Struktura mise (Novus ordo Missae)</big>
|-
| <big>Pozdrav</big>
|-
| <big>Pokornički čin</big>
|-
| <big>[[Slava Bogu na visini|Slava]]*</big>
|-
| <big>Zborna molitva</big>
|-
| <big>Prvo čitanje</big>
|-
| <big>Psalam</big>
|-
| <big>Drugo čitanje*</big>
|-
| <big>[[Aleluja]]**</big>
|-
| [[Evanđelje|<big>Evanđelje</big>]]
|-
| <big>Propovjed*</big>
|-
| <big>Ispovijest vjere*</big>
|-
| <big>Molitva vjernika</big>
|-
| <big>Prinos darova</big>
|-
| <big>Euharistijska molitva</big>
|-
| [[Oče naš|<big>Oče naš</big>]]
|-
| <big>Obred mira</big>
|-
| [[Jaganjče Božji|<big>Jaganjče Božji</big>]]
|-
| <big>Pričest</big>
|-
| <big>Blagoslov</big>
|-
| <bigsmall>* Nema na svim misama<br>** U [[korizma|korizmi]] se pjeva<br>neka druga pjesma</bigsmall>
|}
 
<big>Misa (Nova Misa) se dijeli na četiri dijela: uvodni obredi, služba Riječi, Euharistijska služba (Euharistijsko slavlje u užem smislu) i završni obredi.</big>
 
<big>Prva sv. misa, koju je služio [[Isus]] za vrijeme [[Posljednja večera|Posljednje večere]] sastojala se od "službe riječi" i "euharistijske službe". [[Apostol]]i i njihovi nasljednici nastavili su tradiciju.</big>
 
===<big>Uvodni obredi</big> ===
[[Datoteka:San Leocadio Christ with the Host.JPG|230px|minijatura|desno|[[Paolo de San Leocadio]]: [[Krist]] s [[hostija|hostijom]]]]
<big>Uvodni obred počinje ulazom pjesmom, znakom [[križ]]a i [[svećenik]]ovim pozdravom okupljenim vjernicima. U pokajničkom činu, vjernici priznaju svoje [[grijeh]]e, kako bi mogli slaviti sveta otajstva. Moli se [[molitva]] za oproštenje: "Gospodine, smiluj se! Kriste smiluj se! Gospodine smiluj se!". [[nedjelja|Nedjeljom]] izvan [[korizma|korizme]] i [[došašće|došašća]], [[stupnjevi liturgijskih slavlja u Katoličkoj Crkvi|svetkovinama]] i [[stupnjevi liturgijskih slavlja u Katoličkoj Crkvi|blagdanima]] pjeva se ili govori svečana molitva: "[[Slava Bogu na visini]]". Običnim se danom izostavlja. Svećenik na kraju uvodnog obreda moli zbornu molitvu.</big>
 
=== <big>Služba riječi</big> ===
 
<big>Služba riječi počinje čitanjima iz [[Biblija|Biblije]]. Nedjeljom i svetkovinama čitaju se tri čitanja, a u ostale dane dva. Svećenik ili pojedini vjernici čitaju prvo čitanje iz [[Stari zavjet|Staroga zavjeta]], odnosno iz [[Djela apostolska|Djela apostolskih]] u uskrsnom vremenu. Slijedi pjevanje ili čitanje [[psalam|psalma]]. Vjernici između odlomaka psalma izgovaraju zaziv npr. "Puna je zemlja dobrote Gospodnje" ili "Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim, jer ti si Bože sa mnom" ili neki drugi predviđen citat iz psalma za taj put. Slijedi čitanje iz jedne od [[poslanica]] iz [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]] koje se izostavlja u obične dane. Završno čitanje čita svećenik, a ono je iz [[Evanđelje|evanđelja]]. Prije čitanja evanđelja pjeva se [[aleluja]], odnosno neka druga pjesma za vrijeme [[korizma|korizme]]. Nakon toga svećenik kaže: "Gospodin s vama". Vjernici odgovore: "I s duhom tvojim." Svećenik nastavi "Čitanje svetog evanđelja po (ime jednog od četiri [[evanđelist]]a)". Vjernici desnim kažiprstom naprave znak križa na [[čelo|čelu]], na [[usne|usnama]] i na [[srce|srcu]] te odgovore: "Slava Tebi Gospodine!" Nakon pročitanog evanđelja, svećenik kaže: "Riječ gospodnja", a narod odgovara: "Slava Tebi Kriste". Nakon odgovora svećenik tišim glasom veli: "Po riječima svetog Evanđelja izbrisali se u nama naši grijesi." Tema evanđelja prilagođena je prigodi i blagdanima. Značajnijim danima kada se više vjernika skuplja na misi svećenik nakon Evanđelja održi propovijed, a posebno nedjeljom i zapovijedanim blagdanima. Teme propovijedi su obično tumačenja čitanja iz Biblije, aktualni blagdani, aktualni događaji ili neka druga tema po svećenikovom izboru. Nedjeljom, svetkovinama i u druge svečanije prigode slijedi ispovijest vjere izgovaranjem molitve [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje|Vjerovanja]] ili prigodno na drugi način. Zatim se moli molitva vjernika.</big>
 
=== <big>Euharistijska služba</big> ===
[[Datoteka:Fra Angelico - Institution of the Eucharist (Cell 35) - WGA00549.jpg|250px|minijatura|desno|Fra Angelico: Ustanovljenje Euharistije]]
<big>Započinje prinošenjem darova [[kruh]]a i [[vino|vina]] na [[oltar]]u darovnom molitvom.</big>
 
<big>Slijedi kanon ili velika euharistijska molitva. Ona počinje predslovljem, a završava žrtvenim prinosom. Prilikom predslovlja svećenik kaže: "Gospodin s vama", a vjernici odgovaraju: "I s duhom tvojim". Svećenik nastavlja: "Gore srca", a vjernici kažu: "Imamo kod Gospodina" te [[svećenik]] moli: "Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!", a odgovor vjernika je: "Dostojno je i pravedno!" Na kraju predslovlja pjeva se ili moli: "Svet, Svet, Svet Gospodin Bog [[Sabaot]] ..."</big>
 
<big>U euharistijskoj molitvi moli se [[Duh Sveti|Duha Svetoga]], da posveti kruh i vino. Bitan dio je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. <ref>Baričević, J., Šabić, A. G.: Pođimo zajedno, katekizam 5, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1992.</ref> Svećenik u [[Isus]]ovo ime nad kruhom izgovara: "Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati." Vjernici za to vrijeme uglavnom kleče. Zatim svećenik uzima kalež i izgovara: "Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi novoga i vječnoga saveza, koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen." Vjernici odgovaraju: "Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo." Taj čin obreda kruha i vina zove se pretvorba. Vidljiva stvarnost kruha i vina postaje nevidljiva otajstvena stvarnost Isusova tijela i krvi. Isus se daruje u ljudskoj i božanskoj stvarnosti. Slijede molitve za [[Katolička Crkva|Crkvu]], pokojne i dr. Završava se žrtvenim prinosom kada svećenik podiže [[hostija|hostiju]] i kalež uz riječi: "Po Kristu, s Kristom, i u Kristu, Tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova." Odgovor vjernika je: "[[Amen]]", što je tzv. ''veliki amen'', najznačajniji u misi.</big>
 
<big>Slijedi molitva "[[Oče naš]]" i zatim obred mira kada vjernici obično jedni drugima dlanom [[ruka|ruke]] daju znak [[mir]]a. Svećenik lomi sv. hostiju i svi zajedno mole molitvu "[[Jaganjče Božji]]". Zatim svećenik podigne sv. hostiju i kaže: "Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu." Vjernici odgovaraju: "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječi i ozdravit će duša moja." <ref>Heffler-Kornfeind: Srednji kršćanski nauk, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1990.</ref> Svećenik se [[pričest]]i, a zatim pričesti vjernike, koji su pripravni primiti sv. pričest (nemaju na duši teške [[grijeh]]e i najmanje jedan [[sat]] nisu ništa [[hrana|jeli]] ni [[piće|pili]] osim [[voda|vode]]). Poslije pričesti slijedi popričesna molitva.</big>
 
=== <big>Završni obredi</big> ===
 
<big>[[Svećenik]] po potrebi govori obavijesti o događanjima u crkvi u narednom vremenu. Na kraju slijedi [[blagoslov]], koji može biti duži ili kraći. Pri kraćem svećenik kaže: "Gospodin s vama", narod odgovori: "I s duhom tvojim", svećenik: "Blagoslovio vas svemogući [[Bog]], [[Bog Otac|Otac]] i [[Isus|Sin]] i [[Duh Sveti]]", narod: "Amen." Zatim svećenik kaže: "Idite u miru", a narod: "Bogu hvala." Slijedi završna [[pjesma]].</big>
 
== Izvori ==