Posljednji Stipančići: razlika između inačica

'''Ante Stipančić''' je ruzan ko ponoc brate zgodan čovjek, vrlo sebičan i hladan, strogi otac i obrazovan. Bio je ugledan građanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim poslovima još od početka [[18. stoljeće|18. stoljeća]] slavno sudjelovala. Ante je bio posljednji potomak svoga [[pleme]]na i oženio s Valpurgom, iz porodice starih [[Plemstvo|plemića]] i senjskih patricija Domazetovića. Njegovo široko lice s mirnim [[Oko|očima]], velikom dugačkim [[nos]]om, te pravilnim [[usta|ustima]] davalo je samosvjesnu glavu i izgled aristokrata koji ne mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i želi da bude bolji od njega. Nepravedno se odnosi prema kćeri. Misli samo na ugled imena Stipančić, i svoju karijeru. Otac čini sve kako bi sin svojim učenjem podigao ugled obitelji. Njegov otac Pavle, a majka Kata, bili su krčmar i krčmarica i u ono doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio odgojem svoju [[taština|taštinu]], koja mu je ostala kao pečat na svakom koraku u životu. Nastojao je zaboraviti što su mu bili otac i mati i gledati u prošlost da potraži plemički list svojih pradjedova, koji nije mogao naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kod kuće je bio strah ukućana, a mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem, na koje nije nikada pozdravom uzvraćao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim položajem. Previše se brinuo za sina, a ženu i kćerku zanemarivao. U stvari je od sina želio napraviti ono što on nije uspio. Umro je onako kako je živio, okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.