Osmansko Carstvo: razlika između inačica

Drugi, puno manji dio centralne vojske činili su '''Psetari''' ([[Šekbani]]). Tako su se nazivali zbog svog osnovnog i prvotnog zadatka da za sultana idu u lov, vode i uzgajaju pse. Kada znamo kakav su status imali lovački psi, rasni Arapski Saluki-[[hrt]]ovi, onda nam je jasna i visoka pozicija Šekbana). Tijekom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] ta je postrojba evoluirali u sultanovu osobnu tjelesnu stražu i “ interventne postrojbe “ u slučaju pobune ili nereda u samoj prijestolnici. Mali ali ne i nevažan dio centralne vojske činili su [[spahije]], oko 6000 dobro naoružanih jurišnih teških konjanika koji nisu potpadali pod zakon Timara (lenskog zemljoposjeda) nego su bili smješteni u [[vojarna]]ma i dobivali redovitu mjesečnu plaću. Od [[spahija]] iz pokrajina razlikovali su se po mnogo bogatijoj i jednoobraznoj [[odora|odori]].

 

 

Drugi neizostavni dio vojske [[Visoka Porta|Visoke Porte]] bila je pokrajinska vojska. Iako slabije naoružana nego centralna, i daleko lošije obučena, često je bila presudna u bitkama prije svega zbog svoje brojnosti. Naravno kao i druge vojske imali su svoje elitne trupe, pješačke masovne trupe i trupe posebne namjene, opskrbe, tvrđavske posade i izvidnike.