Hrvatski božićni običaji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
uklanjanje izmjene 4743710. Brisanje bez obrazlož
m ispravak
Redak 18:
=== Sveta Barbara ===
[[Datoteka:Bozicna psenica.jpg|mini|180px|Božićna pšenica sije se na dan sv. Barbare ili na dan sv. Lucije, kako u kojem kraju.]]
Na dan [[Sveta Barbara|sv. Barbare]] [[4. prosinca]], u pojedinim hrvatskim krajevima postoje razni običaji. Najvažniji je običaj sijanja [[pšenica|pšenice]]. U nekim krajevima pšenica se sije kasnije na dan [[Sveta Lucija|sv. Lucije]] ([[13. prosinca]]). Običaj sijanja pšenice seže porijeklo od starodrevnih [[kult]]ova prizivanja dobre ljetine.<ref>Dolenec Dravski, Miroslav: Godišnji običaji u Hrvata kajkavaca, Zagreb 1975. - 1990.</ref> Time se provjerava [[klijavost]] pšenice i procjenuje kakva će biti ljetina slijedećesljedeće godine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Vjeruje se, da je to znak da će slijedećasljedeća godina biti rodna i uspješna. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca od [[Zastava Republike Hrvatske|hrvatske trobojnice]]. U [[Virje|Virju]] u [[Podravina|Podravini]], zrna pšenice sijala su se u [[kudelja|kudelju]], a novije vrijeme u [[pamuk]], da se duže sadrži [[vlaga]] i da pšenica bolje raste. U Podravini se dan sv. Barbare zove i "Barbarinje" i "Mali Božić".
 
U [[Slavonija|Slavoniji]] su na dan sv. Barbare počinjali božićni ophodi. Susjedi dolaze jedni drugima i govore: "Hvaljen Isus! Čestitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrebilo se, prasilo se, jagnjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!" Ukućani odgovaraju: "Živ i zdrav i ti bio!"<ref>Čičak, Ivan Zvonimir - Obad, Željko: Hrvatska božićnica, Otvoreno sveučlište, Zagreb 1990.</ref> Tada domaćin donese domaću slavonsku [[kobasica|kobasicu]], da se počaste.
Redak 42:
=== Sveta Lucija ===
[[Datoteka:Luciaoptog.jpg|mini|200px|Na dan sv. Lucije, postoji običaj pohoda djevojčica odjevenih u bijele haljinice.]]
Na dan [[Sveta Lucija|sv. Lucije]], [[13. prosinca]], brojni su običaji širom Hrvatske. Do Božića je ostalo još 12 dana. U [[Slavonija|Slavoniji]] postoji običaj promatranja vremena svaki dan do Božića. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan [[mjesec]] slijedećesljedeće godine. Ako je vrijeme sunčano ili maglovito ili kišovito, vjeruje se da će takvo vrijeme biti taj pojedini mjesec u slijedećoj godini, kojeg predstavlja pojedini dan od sv. Lucije do Božića. Na sv. Luciju, [[djevojka|djevojke]] upisuju imena 11 momaka na [[papir]]iće, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju, da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg će se udati. A ako je posljednji papirić prazan, slijedećesljedeće godine neće se udati. U nekim sjeverozapadnim krajevima u zemlju se stavi 12 komadića [[crveni luk|crvenog luka]]. Poslije se po vlažnosti, procjenjuje kakvi će biti mjeseci u slijedećoj godini.
 
Na Svetu Luciju sijala se božićna [[pšenica]] kao simbol [[plodnost]]i, novog [[život]]a i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je [[zelena|zelenilo]] i nadu usred zime i [[snijeg]]a, a služila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukrašavajući domove. Isti običaj postoji i u [[Italija|Italiji]] i [[Portugal]]u, ali nije toliko raširen. Pšenica bi rasla sve do Božića, kada bi se uredila. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama - [[crvena|crveno]]-[[bijela|bijelo]]-[[plava|plavom]] trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala [[jabuka]] ili pak [[svijeća]]. Što je pšenica bila gušća i zelenija, vjerovalo se da će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo [[ptice|pticama]], da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.
Redak 159:
U nekim se krajevi, već na dan sv. Ivana pripremaju šibe za Šibarjevo. Ujutro se ukućani žure zateći susjede nespremne u [[krevet]]u i išibati ih. Tada nastane borba, koja se odigrava po cijeloj kući i dvorištu. U Sinjskoj krajini, roditelji lagano udaraju djecu šibom, a poslije ih darivaju suhim [[voće]]m i [[slatkiš]]ima.
 
U Ivčević Kosi u [[Lika|Lici]] postoji običaj, da momci posjećuje djevojke na taj dan u njihovim kućama. Lijepo se obuku, tamburaju i pjevaju. Ukućani ih lijepo prime, a djevojke im darivaju [[jabuka|jabuke]], [[lješnjak]]e i [[uštipci|uštipke]]. Momci se zahvale, sviraju i odu do slijedećesljedeće kuće, u kojoj ima djevojaka.<ref>Hećimović Seselja, Mara: Tradicijski život i kultura ličkog sela Ivčević Kosa, Zagreb 1985.</ref>
 
=== Nova godina ===