Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Infookvir |
m →Žigmund Luksemburški: ispravak |
||
Redak 138:
U Mađarsko-bosanskim ratovima (1404. – 1407.), Žigmund je uspio prodrijeti u neke bosanske gradove, savladavši bosanski otpor kod [[Dobor]]a, poslije čega ga Hrvoje i ostali hrvatski velikaši priznaju za kralja.
Ladislav Napuljski, vidjevši da se ne može održati na prijestolu, [[1409.]] godine za 100 tisuća dukata prodaje Veneciji svoja prava na Dalmaciju ustupajući joj i gradove Zadar, Novigrad, Vranu i Pag. Venecija ubrzo pokorava i sve sjeverne otoke osim Krka. Žigmund [[1410.]] godine postaje ''[[Rex Romanorum]]'' (njemačko - rimski kralj) a već se
Žigmund je proglasio [[1413.]] godine hercega [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja]] izdajnikom zbog pustošenja Sandaljevih posjeda i povezanosti s Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda. Brač, Korčula i Hvar dolaze pod dubrovačku upravu a župa Sanu pod upravu blagajskih knezova. Hrvoje bježi u [[Jajce]] i poziva Turke u pomoć. [[1414.]] godine Turci pobjeđuju velikaške postrojbe i prodiru u duboko u Hrvatsku i Slavoniju, a [[1415.]] godine pobjedom kod [[Doboj]]a i istjeruju mađarsko-hrvatsku vojsku iz Bosne, koja je bila došla kako bi održala mađarski utjecaj.
|