Humska zemlja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bot: zamjena Flag_of_the_Duchy_of_Herzegovina.svg s Flag_of_the_Duchy_of_Saint_Sava.svg
m ispravak
Redak 48:
Tijekom 13. stoljeća, Zahumljem vladaju članovi sporednog ogranka [[Nemanjići|dinastije Nemanjića]] (potomci [[Stefan Nemanja|Nemanjina]] brata Miroslava).<ref name="Proleksis" /> Početkom 13. stoljeća spominje se Petar, koji se naziva "veliki knez humski", potom njegov nećak Toljen, a nakon njegove smrti 1239. i "veliki knez" Andrija. Tri humska kneza bila su, ovisno o političkim prilikama, u prijateljskim ili neprijateljskim odnosima s dalmatinskim gradovima, osobito sa [[Split]]om i [[Trogir]]om. Od polovice 13. stoljeća spominje se Andrijin sin Radoslav, ali samo s titulom župana. On se 1254. očitovao kao "vjeran kletvenik (vazal) gospodinu kralju ugarskomu" i obećao je braniti Dubrovčane od srpskoga napada "i po moru i po suhu".<ref name="HELZMK" /> Njihova vlast tijekom vremena slabi zbog mnogobrojnih podjela teritorija unutar dinastije.<ref name="Proleksis" />
 
Na početku 14. stoljeća Humsko kneštvo osvojio je slavni hrvatski velikaš i ban [[Pavao I. Šubić Bribirski]], koji je vlast nad tom zemljom predao svojim vazalima, hrvatskoj plemićkoj obitelji [[Nelipčići]]ma. O vlasti bribirskih knezova nad Humom govori podatak iz 1305., prema kojem se Pavlov sin [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladen II.]] naziva "Hrvata i Bosne ban i vrhovni gospodin cijele humske zemlje". Nakon njegova pada 1322. došlo je do slabljenja bribirske moći.<ref name="HELZMK" /> Nakon kratke okupacije [[Travunija|trebinjskih knezova]] Branivojevića, veći dio Huma od 1326. za vrijeme bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]]<ref name="LZMK" /> pripada [[Srednjovjekovna bosanska država|bosanskoj državi]], a manji dio primorja ([[Ston]]) dolazi pod [[Dubrovačka Republika|vlast Dubrovnika]] kao nagrada za savezništvo protiv Branivojevića.<ref name="Proleksis" /> Stjepanov vladarski naslov je glasio: "ban Bosni i Usori i Soli i gospodin Humskoj zemlji" I nakon vojnoga pohoda [[#Srpski car Dušan Silni|cara Dušana iz 1350.]] Humska zemlja ostala je u vlasti Kotromanića sve do 1357., kada je došla pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]]. Nakon Ludovikove smrti 1382. Hum je postupno došao pod vlast bosanskog kralja [[Tvrtko I.|Tvrtka I.]]<ref name="HELZMK" /> Riječ je o događajima koji su podrobnije opisani u slijedećimsljedećim odlomcima.
 
== Srpski car Dušan Silni ==
Redak 82:
Prvi poznati član obitelji [[Kosače|Kosača]] bio je Vuk, rudinski župan iz prve polovice [[14. stoljeće|14. stoljeća]], a imao je sinove [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatka I. Vukovića]] i Hranu Vukovića. Dok je Hrana poznat samo po imenu, Vlatko Vuković je kao [[vojvoda]] bosanske vojske te povjerenik kralja [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I. Kotromanića]], znatno je proširio obiteljske posjede zauzevši dio Huma i [[Konavle|Konavala]]. Naslijedio ga je sinovac, vojvoda [[Sandalj Hranić Kosača]]. Prva Sandaljeva supruga bila je Katarina, kći hrvatsko-dalmatinskoga bana Vuka Vukčića [[Hrvatinići|Hrvatinića]], a druga, Jelena, kći srpskog kneza Lazara. Sandaljeva braća, Vukac (u. 1432.) i Vuk (u. 1424.), koji su imali posjede u gornjem Podrinju na podrucju župe Govze i grada Jeleča, nisu znatnije utjecali na zbivanja u Bosni. Vukov sin Ivan Vuković stupio je 1442. u službu Mlečana. Vukac je u braku s Katarinom (umrla poslije 1452.) imao djecu Stjepana Vukčića i Teodoru. Kralj [[Sigismund]] traži godine 1431. od bosanskog kralja [[Tvrtko II. Kotromanić|Tvrtka II.]] cijelo Zahumlje i [[Livno]] natrag, jer je "Humsku zemlju i druge župe posjedovao ban Hrvatskog Kraljevstva".<ref>Kovačić, Suppl. ad vestigia Comitiorum</ref>
 
[[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepan Vukčić]] bio je najmoćniji dinast u Bosni i najznačajniji Kosača. Godine [[1435]]. nasljedio je čitavu Sandaljevu baštinu. Nosio je i titulu velikog vojvode "rusaga bosanskog", ali se prema [[Bosna|bosanskom]] kralju odnosio kao ravnopravan vladar. U borbi protiv svojih protivnika, kao oslonac bili su mu Osmanlije. Za vrijeme dinastičkih borbi u [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarska i Hrvatskoj]] i turskog opsjedanja [[Beograd|Beograda]] zauzeo je [[Omiš]] i [[Poljica]] ([[1440]].), a slijedećihsljedećih godina Gornju Zetu, [[Bar (grad)|Bar]] i [[Trebinje]]. Njegov teritorij obuhvaćao je tada velik prostor od Lima do [[Cetina|Cetine]] i od Rame do Kotorskog primorja. Godine 1446., [[Stjepan Tomaš]] se izmirio sa vojvodom Kosačom i oženio njegovu kći, [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]].
 
Stjepan Vukčić Kosača, u listopadu 1448., odbacio je titulu velikog bosanskog vojvode, a proglasio se "hercegom Huma i primorja". SlijedećeSljedeće godine, 1448., nosio je titulu "hercega od svetog Save" jer se priklonio Osmanlijama i srpskomu despotu Đurdu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]].<ref> Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 383.</ref> Time je iskazao svoju potpunu nezavisnost. Od tada, svi krajevi, kojima je vladao, poznati su pod nazivom [[Hercegovina]]. Težnje za gospodarskim osamostaljenjem Hercegovine došle su do izražaja i u njegovim naporima da [[Herceg Novi]] razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Rat sa kraljem je potrajao nekoliko godina.
 
Herceg Stjepan htio je svoju vlast proširiti i na oblast Cetine, pa je u srpnju 1459. zauzeo [[Čačvina|Čačvinu]]. To je izazvalo nove sukobe s bosanskim kraljem Tomašem, koji je i sam imao ambicija u tom pravcu, pa je od Hercega tražio da mu ustupi osvojeno. Herceg je poručio da bi Čačvinu radije dao Osmanlijama nego bosanskom kralju. Pritom je izbio rat s Kotorom i [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]], koji je trajao od 1451. do 1454., a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj [[Stjepan Tomaš]], hercegov sin [[Vladislav Hercegović Kosača]], vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Nakon pada Smedereva 1459., Osmalije su počele upadati u Hercegovinu, došlo je 1461. do izmirenja s novim bosanskim kraljem [[Stjepan Tomašević|Stjepanom Tomaševićem]].