Mile Budak: razlika između inačica

Mile Budak rodio se u Svetom Roku kraj Lovinca 1889. godine. Gimnaziju je završio u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[1910.]] godine.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 53-55.</ref> Na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] upisao je studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a, koji ubrzo napušta i 1910. godine počinje studij prava koji je prekinuo zbog [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]]. Zatvaran je [[1912.]] godine zbog [[Luka Jukić|Jukićeva]] [[atentat]]a na [[Slavko Cuvaj|Slavka Cuvaja]], a potom[[1914.]] godine mobiliziran u [[Austro-Ugarska vojska|austrougarsku vojsku]]. Ranjen je i u bolnici u [[Valjevo|Valjevu]] [[8. prosinca]] [[1914.]] godine zarobljen je od [[Vojska Kraljevine Srbije|srpske vojske]] te je s njima pješice prošao povlačenje kroz [[Makedonija|Makedoniju]] i [[Albanija|Albaniju]] nakon čega odlazi u [[Italija|talijansko]] zarobljeništvo na otok Asinaru kraj [[Sardinija|Sardinije]].<ref name="tko je tko"/>

Studij prava nastavio je i završio, nakon povratka iz zarobljeništva [[18. kolovoza]] [[1919.]] godine, a doktorirao je [[1920.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Od 1920. godine radi kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]]. Počinje i politički djelovati u [[Hrvatska stranka prava (1919.)|HSP]]-u, te postaje članom gradskog zastupstva u Zagrebu. Uređuje pravaški orijentirana glasila ''Hrvatsku misao'', (1924.), ''Hrvatsko pravo'' (1924-32.). U svibnju 1925. godine kao odvjetnik branio je [[komunisti]]čkog prvaka [[Vladimir Ćopić|Vladimira Ćopića]].<ref name="tko je tko"/> Nakon odlaska Ante Pavelića u emigraciju preuzima vodstvo HSP-a te s njim pristupa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] (SDK) i blisko surađuje s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]].<ref name="tko je tko"/> Krajem listopada [[1929.]] godine bio je, zbog političke djelatnosti, uhićen i u zatvoru provodi 7 mjeseci.<ref name="tko je tko"/> Godine 1932., [[7. lipnja]], na njega je organizirala atentat [[Velika Srbija|velikosrpska]] kamarila. Izvršitelji atentata, pouzdanici zagrebačkoga redarstva, Šaban Šaćirović, Adem Saranija i Vojo Karakanović, napali su dra Budaka, usred dana, ispred njegovoga stana i odvjetničke pisarnice u Ilici 10.<ref name="Bos.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 310., fusnota 261. na str. 310.</ref> Pokušali su ga ubiti udarcima štapa po glavi no sva trojica bili su uhićeni.<ref name="Bos.Janjatović"/> Šaćirovića su uspjeli uhvatiti prolaznici a on je zatim odao ostale atentatore. Atentatori su u jesen 1932. godine suđeni i osuđeni na po tri godine zatvora, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda.<ref name="Bos.Janjatović"/> Nakon oporavka dr. Budak sudjeluje, [[5. studenoga|5.]]-[[7. studenoga]] 1932. godine u Zagrebu, a na poziv Vladka Mačeka, u sastanku Izvršnog odbora SDK kada su usvojene ''Zagrebačke punktacije''.<ref name="tko je tko"/> Emigrirao je [[2. veljače]] [[1933.]] godine, prvo u [[Austrija|Austriju]] te potom u [[Italija|Italiju]]. Početkom 1934. godine je u Berlinu šef ustaškoga ureda i izdaje godišnjak ''Nezavisna hrvatska država'' a u svibnju iste godine u izdanju ''Hrvatskog kola'' u [[SAD]] izlazi mu ''Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu'', politička rasprava u kojoj opisuje hrvatsko iskustvo u Jugoslaviji i predviđa rat između Hrvatske i Srbije kao jedino rješenje za hrvatski narod.<ref name="tko je tko"/> [[Datoteka:Budak-Mile-Grozda.jpg|thumb|right|200px|Mile Budak s kćeri Grozdom (stradalom u svibnju 1945. kod [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburga]])]] [[1935.]] godine Ante Pavelić imenuje ga zapovjednikom svih ustaških logora u Italiji te na [[Lipari]]ma boravi od siječnja do početka veljače [[1937.]] godine.<ref name="tko je tko"/> Nakon toga kraće vrijeme boravi u [[Messina|Messini]] te u [[Salerno|Salernu]] kraj [[Napulj]]a gdje piše [[roman]]e ''Ognjište'', ''Na vulkanima'' i''Rascvjetana trešnja''. Godine [[1938.]] vraća se u Zagreb i [[1939.]] godine pokreće tjednik ''Hrvatski narod'', koji će banovinske vlasti [[1940.]] zabraniti, a Budaka zatvoriti. Do [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] ispočetka podržava politiku HSS-a i Vladka Mačeka a zatim je napada te nakon [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković-Maček]] piše protumačekovski letak ''Lajbek je zakopčan'' kojim osuđuje sporazum sa Srbima i Mačekovu politiku.<ref name="tko je tko"/> Uhićen je [[27. veljače]] 1940. godine i zatvoren, ali je pušten nakon što je [[11. travnja]] iste godine njegova supruga Ivka pronađena mrtva u zdencu njihovoga vinograda.<ref name="tko je tko"/><ref>[https://books.google.ba/books?id=2cLlAAAAMAAJ&q=budak++zdencu+vinograda&dq=budak++zdencu+vinograda&hl=bs&sa=X&ei=PobPVJ2-I4GtUJ_Mg6gE&redir_esc=y Književnik Mile Budak sada i ovdje]</ref>

Proglašenje NDH dočekuje ga u bolnici gdje je krajem ožujka [[1941.]] godine operiran. Nakon proglašenja [[NDH|NDH]] Budak postaje glavni čovjek propagande ustaškog režima,.<ref>Yugoslavia as History: Twice There was a Country by John R. Lampe, Cambridge University Press, 2000; ISBN 0-521-77401-2, ISBN 978-0-521-77401-7 (p. 208)</ref> odnosno ministar obrazovanja i vjere.<ref>''This is Artukovic'' by Devon Gaffney, B.A. Starcevic, published by s.n., 1958 (p. 51)</ref> Hrvatski književnik [[Miroslav Krleža|Mirloslav Krleža]] Budaka opisuje kao "ministra sa strojnicom".

U prosincu 1941. godine postao je član [[HAZU]].<ref name="tko je tko"/> U vladi [[Vlada NDH|vladi NDH]] bio je ministar nastave, zatim ministar vanjskih poslova te poslanik u [[Berlin]]u (1941.-43.). Na vlastiti zahtjev je [[5. studenoga]] [[1943.]] godine razriješen dužnosti ministra vanjskih poslova i umirovljen.<ref name="tko je tko"/> Iz Zagreba odlazi [[6. svibnja]] [[1945.]] godine, britanske vojne vlasti su ga [[18. svibnja]] iste godine izručile jugoslavenskim vlastima, a Vojni sud II. armije optužio ga je za ratni zločin, Budak se izjasnio kao nevin po svim točkama optužbe, a isti je dan osuđen na smrt vješanjem.<ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1348 LZMK / Krležijana: Budak, Mile], pristupljeno 15. rujna 2015.</ref><ref name="tko je tko"/> Zajedno s ostalim članovima vlade NDH likvidiran je u [[Maksimir]]skoj šumi i pokopan u zajedničkoj grobnici čije je mjesto sve do današnjega dana nepoznato.