Inačica od 12. ožujka 2013. u 09:32 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: brisanje 31 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q221043 na Wikidati ← Starija izmjena		Inačica od 3. prosinca 2016. u 21:51 uredi ukloni ovu izmjenu Prof saxx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 24.018 edits m slike i poveznice Novija izmjena →
Redak 10: \|praksa = [[Firenca]], [[Asiz]], [[Rim]], [[Avignon]] \|utjecao = [[Piero della Francesca]], [[Francesco Lippi]], [[Paolo Uccello]], [[Andrea del Castagno]], itd. \|utjecali= [[~~Bizantska~~bizantska umjetnost]], [[Umjetnost starog Rima#Slikarstvo\|antičko slikarstvo]] \|djela = ''[[Maestà]]''<br>''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana~~''<br>''[[Pietà]]~~''<br>''[[Navještenje]]''<br> }} '''Simone Martini''' ili '''Simone di Martino''', talijanski [[slikar]] ([[Siena]], oko [[1248.]] – [[Avignon]], [[kolovoz]] [[1344.]]). Uz svog učitelja [[Duccio\|Duccia]], utemeljitelj sienske slikarske škole. [[Datoteka:~~GuidoriccioDaFogliano~~Simone_Martini_and_Lippo_Memmi_-_The_Annunciation_and_Two_Saints_-_WGA15010.jpg\|mini\|lijevo\|300px\|<center>''~~Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana~~Navještenje'', ~~1328~~[[1330.]], [[~~freska~~tempera]] na drvu, ~~340~~184 ×x ~~968~~210 cm, [[~~Siena~~Galerija Uffizi]], [[Firenca]].~~<center>~~]] Simone Martini nastavlja Ducciovu poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16453 Duccio di Buoninsegna], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. Oslobodivši se [[bizant]]ske likovne tradicije, slikao je svijetlim rafiniranim bojama [[Slikarstvo gotike\|kasnogotičkog]] stila biblijske scene (''Maestà'', 1315.) i svjetovne kompozicije (kao ''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana'', 1328.). Obje slike se nalaze u gradskoj vijećnici Siene (''Palazzo Pubblico''), mjesto iz kojega se vlada gradom i iz kojega potječu sve odluke vezane uz gradsku upravu. Gospa ovdje, kao kraljica grada, bi trebala da utjeće na sastanke vijeća, tako što će ih nadahnuti da donose mudre odluke<ref name=MW/>. Na zidu nasuprot ''Maeste'' je freska u čast proslave pobjede sienskih i firentinskih trupa nad Castrucciom Castracanijem iz Lucce, iz 1328. godine. Prikaz je sažet na trenutak kada je Guidoricio da Fogliani, koji je bio zapovjednik sienskih trupa, osvojio prvu utvrdu, te jaše prema drugoj, no nema prikaza njegove vojske. Freska je zapravo simbol gradske moći. Ovakvi prikazi događaja iz gradske povijesti, od kraja 13. st. postaju vrlo brojni<ref name=MW>Tea Gudek, [http://www.medievalwall.com/hrvatski/wp-content/uploads/2010/03/Sekularne-teme-u-slikarstvu-Trecenta.pdf Sekularne teme u slikarstvu Trecenta], Medieval Wall, 10. veljače 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. [[Datoteka:Simone_Martini_and_Lippo_Memmi_-_The_Annunciation_and_Two_Saints_-_WGA15010.jpg\|mini\|300px\|lijevo\|<center>''Navještenje'', [[1330.]], [[tempera]] na drvu, 184 x 210 cm, [[Avignon]].<center>]] Oslobodivši se [[bizant]]ske likovne tradicije, slikao je svijetlim rafiniranim bojama [[Slikarstvo Gotike\|kasnogotičkog]] stila biblijske scene (''Maestà'') i svjetovne kompozicije (kao ''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana''). U donjoj [[Bazilika Svetog Franje Asiškog\|crkvi sv. Franje]] u [[Assisi]]ju izveo je ciklus fresaka u kapeli sv. Martina (''Život sv. Martina'', 1322.–'26). Zajedno s ''Lippom Memmijem'' naslikao je ''[[Blagovijest]]'' (1333.), uklopljeno u bogato izrezbaren i pozlaćen gotički oltar, koje se drži za remek-djelo idealističke škole sienskog ''trecenta''. Na poziv pape 1338. godine došao u [[Avignon]] gdje je prijateljevao s [[Francesco Petrarca\|Petrarcom]] (ilustrirao njegov ''Virgilijev kodeks''). U radovima iz toga razdoblja zamjetan je dramatski naglasak koji znatno odudara od njegovih prijašnjih djela nastalih u Italiji<ref>http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39173 Martini, Simone], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. Iz tog su razdoblja sačuvana djela izrazito dramatičnog akcenta kao ''[[Pietà]]'' i ''poliptih Stefaneschi''. Utjecao je na razvitak internacionalnog gotičkog stila (poglavito na [[Rana renesansa\|ranorenesansne]] [[Francuska\|francuske]] i [[Flandrija\|flamanske]] iluminatore). <gallery> Slika:Simone_Martini_-_Maestà_-_Google_Art_Project.jpg\|<center>''[[Maestà (Simone Martini)\|Maestà]]'', 1315., ''[[Palazzo Pubblico]]'', Siena Datoteka:GuidoriccioDaFogliano.jpg\|<center>''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana'', 1328., [[freska]], 340 × 968 cm, ''Palazzo Pubblico'', Siena Slika:Simone Martini 012.jpg\|<center>[[Sveta Katerina Aleksandrijska\|Poliptih svete Katarine Aleksandrijske]], [[Pisa]], 1319. Slika:Simone Martini - Boston Polyptych.jpg\|<center>''Gospa s Djetetom i svecima'', Boston, oko 1321.-'25. Slika:Simone_Martini_-_Frontispice_du_Virgile.jpg\|<center>Naslovnica [[Petrarka\|Petrerkinog]] ''[[Virgilije\|Virgilija]]'' iz oko 1336., [[iluminirani rukopis]], 29,5 x 20 cm, Biblioteca Ambrosiana, [[Milano]] </gallery> ==Izvori== {{commonscat\|Simone Martini}}▼ {{izvori}} * Gina Pischel, ''Opća povijest umjetnosti 1.'', Mladost, Zagreb, 1975. god. * Dr. Jadranka Damjanov, ''Likovna umjetnost 2.'', Školska Knjiga – [[Zagreb]], 1997. god. * Više autora, ''Opća povijest umjetnosti'', Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god. Line 35 ⟶ 42: * H. W. Janson, ''Art History'', Thames & Hudson, [[London]], 1997. * Several Authors, ''History Of Western Art'', McGraw Hill, [[New York]], 2001. ~~==Poveznice==~~ * [[Slikarstvo gotike]] * [[Bazilika Svetog Franje Asiškog]] ==Vanjske poveznice== ▲{{commonscat\|Simone Martini}} * [http://www.aiwaz.net/gallery/martini-simone/gc29 Simone Martini u Panopticon virtualnoj galeriji umjetnosti]

Simone Martini: razlika između inačica