Otvori glavni izbornik

Promjene

→‎Programske paradigme: najkompleksnijih
U užem smislu paradigma programskog jezika podrazumijeva konceptualizaciju opisa programa, odnosno sintakse, i izvođenja programa, odnosno semantike. Razvoj programskih jezika i cijelokupne kulture računarske znanosti, urodilo je sa više stotina jezika. Svaki od tih jezika je osmišljen i prilagođen za određenu svrhu, bilo to intuitivnije i tečnije izražavanje programerske ideje ili pak optimalno izvođenje napisanog programa.
 
Važno je istaknuti jednu činjenicu, od najjednostavnijeg programskog jezika niske razine apstrakcije do najkomplesnijihnajkompleksnijih modernih jezika visoke razine apstrakcije, njihova izražajnost je u potpunosti ''jednaka''. Temelje dane tvrdnje 1936. godine postavio je britanski matematičar i otac računarske znanosti, Alan Turing, u revolucionarnom konceptu ''univerzalnog Turingovog stroja'' i ''Turingove potpunosti''. Svojstvo univerzalnosti stroja ukratko znači da može izvoditi svaki matematički račun, algoritam odnosno program.
 
Dvije dijametralno suprotne paradigme se smatraju krajnjim točkama na pravcu programskih paradigmi, ''imperativna'' i ''funkcijska''. Središnji koncept imperativne programske paradigme jest ''instrukcija'' ili ''naredba''. Stroj tumači svaku instrukciju u programu na način da mijenja globalno ''stanje'' stroja. Suprotno tome, u funkcijskoj paradigmi, temeljni gradivni blok programa jest ''funkcija''. S obzirom da se misli na matematičku funkciju, dijeljeno stanje ne postoji, ali se može simulirat. Tumačenje funkcijskog programa se svodi na zamjenu svake pojave ''primjene'' funkcije s njenom ''definicijom''.
Anonimni suradnik