Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku: razlika između inačica

[[Ugarska]] je vlast [[1102.]] godine protegnuta i na Bosnu, ali je Bosnom kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem vladao ban, čija je vlast u tijeku 12. stoljeća bila sve samostalnija. U 12. stoljeću, [[Bosna]] dobiva sasvim jasne oblike feudalne države, te dolazi do znatno čvršćeg povezivanja njenih područja. Najveći neprijatelji Bosne u to vrijeme su [[Ugarska]] i [[Bizant]], koje svim silama nastoje pripojiti sebi neke dijelove Bosne. To je vrijeme u kojem Bosna privremeno gubi i utvrđuje neka svoja područja. [[Arpadovići]] opet okupiraju Bosnu, a ugarsko-hrvatski kralj [[Bela II. Slijepi]] godine [[1138.]] naziva se kraljem Ugarske i Rame, a [[Rama]] je tada značila Ugarskoj uvijek Bosnu. Bela II. proglašava sina Kolomana bosanskim vojvodom, a 1138. i sam uzima u kraljevski naslov i Bosnu (''rex Ramae''). Vjerojatno je Bela II. na saboru u [[Ostrogon]]u [[1139.]] dao Bosnu (''Bosnensem ducatum'') svome sinu Ladislavu uz otpor bosanske vlastele.

 

 

U listini iz 1163. godine, kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", među kojima nabraja i bosanskog bana Borića. Borić nije samostalan vladar Bosne, već vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikaš Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, a Bosna je samo dio toga kraljevstva jer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske. Pobjeda Bizanta nad Ugarskom imala je za posljedicu da je i Bosna neko vrijeme potpadala pod [[Bizant]], od 1167. do 1180. Nakon uspješnog vojnog pohoda ekspanzionističkog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]], svi vojni uspjesi ubrzo su pali u vodu nakon njegove smrti 1180. godine. Hrvatska je obnovila svoju uniju s Ugarskom. Bosna se, međutim, oslobodila ugarske vlasti. Kako njome nije više vladalo ni [[Bizantsko Carstvo]] ni [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatska]], uspjela je prvi put postati manje više nezavisna država.