Petar Krešimir IV.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
hfurhf furughrt fhrh tfu uthtughtughtuig fhgugfthg |
m uklonjena promjena suradnika 46.188.252.42 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Bonč |
||
Redak 61:
Da bi čvršće vezao dalmatinske gradove za svoju državu, kralj Krešimir IV. ostavio je samostalnost gradskim upravama i obvezao se zasebnim ispravama da će im poštovati slobodu i stara prava kako ih je prije zatekao. Pristao je na još neke druge obveze, kao što su: potvrda po kanonskim propisima izabranog biskupa, slobodno sudovanje i trgovanje. Gradovi su se pak obvezali kralju Petru Krešimiru IV. da će mu davati jednu trećinu od lučkih prihoda, "danak mira" i da će mu pomagati svojim brodovljem ako dođe do rata.
Gradski su prihodi jačali vlast Petra Krešimira, koju je on još više učvršćivao poticanjem razvoja hrvatskih gradova [[Biograd na Moru|Biograda]], [[Karin]]a, [[Skradin]]a, [[Šibenik]]a i [[Nin]]a, te osnivanjem brojnih samostana i darivanjem zemljišnih posjeda Crkvi. Tako je i [[1066]]. izdao povlasticu [[Benediktinski samostan sv. Marije|samostanu sv. Marije]] u [[Zadar|Zadru]], u kojemu je utemeljiteljica i prva opatica bila [[Čika]] iz roda [[Madijevci|Madijevaca]], njegova polusestra. Taj je samostan važan kako u hrvatskoj kulturnoj baštini, tako i za održavanje hrvatskog značaja Zadra, za kojim je bilo stalnih [[Mletačka republika|mletačkih]] i kasnije talijanskih prisvajanja.
Sve te velike promjene kojima mu je državne granice "svemogući Bog proširio na kopnu i moru" ("''quia Deus omnipotenus terra marique nostrum prolungavit regnum''"), odlučio je kralj Petar Krešimir IV. izraziti svoju zahvalnost u Ninu [[1069]]. darovanjem otoka [[Maun]]a samostanu sv. Krševana u Zadru. Prigodom tog događaja Krešimir IV. je istaknuo da je to "naš vlastiti otok što leži na našem dalmatinskom moru" ("nostram propriam insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni"), što je ujedno i dokaz da su tada Hrvati gospodarili Jadranskim morem.
| |||