brzina svjetlosti je konstanta razmjernosti (proporcionalnosti) koja povezuje [[masa|masu]] ''m'' i [[energija|energiju]] ''E''.
U drugim je [[optika|optičkim]] sredstvima, ([[zrak]]u, [[voda|vodi]], [[staklo|staklu]] i drugo)drugim, brzina svjetlosti manja i ovisi o [[Relativna dielektrična permitivnost|relativnoj dielektričnoj permitivnosti]] ''ε<sub>r</sub>'' i [[Relativna magnetska permeabilnost|relativnoj magnetskoj permeabilnosti]] ''μ<sub>r</sub>'' tog sredstva: <ref> '''brzina svjetlosti''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9885] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
:<math>v={c\over\sqrt{\mu_r \cdot \varepsilon_r}}</math>
=== Rømerov pokušaj mjerenja ===
[[File:Illustration from 1676 article on Ole Rømer's measurement of the speed of light.jpg|mini|right|180px|Skica [[Ole Rømer|Rømerove]] metode za određivanje brzine svjetlosti na osnovuosnovi kašnjenja zalaska Jupiterova mjeseca [[Io (mjesec)|Ioa]]]]
[[Danska|Danski]] [[astronom]] [[Ole Rømer]] je 1675. ustanovio da trenuci opažanja [[okultacija]] (kad se [[nebesko tijelo]], gledano sa [[Zemlja|Zemlje]], skriva iza drugog) [[Jupiter]]ovih satelita (primjer je [[Ija (mjesec)|Io]]) ovise o brzini širenja svjetlosti. Do tada se smatralo da se [[svjetlost]] prenosi sširi beskonačnom [[brzina|brzinom]]. Kada se Zemlja nalazi u položaju 1. (vidi sliku dolje), promatrač nalazi da do okultacija dolazi u jednakim vremenskim razmacima, tada se Zemlja niti približava niti udaljava od Jupitera. U položaju 2. Zemlja se udaljava od Jupitera, a promatrač nalazi da trenuci okultacije kasne. Razlog je u tome što je svjetlosti potrebno dodatno vrijeme da prevali povećanu [[udaljenost]] do Zemlje. Zamislimo da smo najprije promatrali okultacije u položaju 1., te da smo se premjestili zajedno sa Zemljom u položaj 3., a da putem nismo promatrali okultacije! Znajući u kojim su se razmacima vremena okultacije pojavljivale u položaju 1., predvidjeli bismo vrijeme okultacije kada se nađemo u položaju 3. No do nje ne bi dolazilo još toliko vremena koliko je svjetlosti potrebno da prevali udaljenost od položaja Zemlje 1. do položaja Zemlje 3, a to je duljina 2''a''. Rømer je izmjerio da ukupno kašnjenje iznosi oko ''t'' = 1 000 [[sekunda|sekundi]]. Za brzinu svjetlosti izlazi: <ref> [[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989. </ref>
[[Datoteka:Brzina svjetlosti01.pdf|mini|center|600px]]
gdje je: ''c'' – brzina svjetlosti, ''v'' = brzina gibanja Zemlje, ''a'' – udaljenost Zemlje od Sunca, ''Z'' - siderička godina Zemlje, ''π'' = 3.14, ''t'' – vrijeme kašnjenja svjetlosti.
Rømer je vršio [[mjerenje|mjerenja]] oko 8 godina i omjer ''c : v'' je izašao oko 7600. Današnje vrijednosti su 299 792 [[Metar u sekundi|km/s]] : 29.,8 km/s ≈ 10,100. Ustvari Rømer nije napravio nikakav proračun i nije procijenio brzinu svjetlosti. Na osnovuosnovi njegovih mjerenja to je obavio [[Christiaan Huygens]] i on je dobio za oko 25 % manju vrijednost od današnjih mjerenja. Značajno je da je Rømer dokazao da je '''brzina svjetlosti konačna'''. Njegovi rezultati nisu u početku prihvaćeni, sve dok [[James Bradley]] 1727. nije otkrio [[aberacija svjetlosti|aberaciju svjetlosti]]. 1809. francuski [[astronom]] Jean Baptiste Joseph Delambre je ponovio Rømerova mjerenja, koja su tada obavljena s mnogo točnijim mjernim instrumentima i dobio za brzinu svjetlosti oko 300 000 km/s. On je ustvari izmjerio da svjetlost putuje sa Sunca do Zemlje 8 minuta i 12 sekundi (stvarna vrijednost je 8 minuta i 19 sekundi).
=== Mjerenja na Zemlji ===
== Uloga u fizici ==
=== Granična brzina ===
Prema [[Posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]], [[energija]] predmeta [[Masa|mase]] ''m'' i [[Brzina|brzine]] ''v'' dana je jednadžbom {{nowrap|''γmc''<sup>2</sup>}}, gdje je ''γ'' [[Lorentzov faktor]]. Ako tijelo miruje, ''v'' je jednaka nuli, pa je ''γ'' jednak 1, iz čega smo dobili famoznislijedi {{nowrap|''E'' {{=}} ''mc''<sup>2</sup>}}, koji definira [[Ekvivalencija mase i energije|ekvivalenciju mase i energije]]. ''γ'' se približava beskonačnosti kako se ''v'' približava ''c'', pa nambila trebapotrebna beskonačna količina energije kako bi objekt mase ''m'' dostigao brzinu svjetlosti. Brzina svjetlosti je time gornja granica brzine za objekte koji posjeduju masu, pa zbog toga individualnipojedinačni [[Foton|fotoni]] ne mogu putovati brzinama bržimvećim od brzine svjetlosti.<ref>[http://latimesblogs.latimes.com/technology/2011/07/time-travel-impossible.html ''It's official: Time machines won't work'', Los Angeles Times, pristupljeno 25. srpnja 2011.], pristupljeno 8. prosinca 2016. {{eng oznaka}}</ref><ref>[http://www.ust.hk/eng/news/press_20110719-893.html HKUST Profesori dokazali da fotoni ne nadilaze brzinu svjetlosti], pristupljeno 8. prosinca 2016. {{eng oznaka}}</ref> Ovo je ekserimentalno dokazano u mnogim testiranjima relativističke energije i momenta.<ref>
{{cite web
|last=Fowler |first=M
|