|
== Životopis ==
Ferdinand Schörner rođen je u Münchenu, u [[Kraljevina Bavarska|Kraljevini Bavarskoj]], saveznoj državi unutar [[Njemačko Carstvo|Njemačkog carstva]]. Kao poručnik Njemačke vojske i veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sudjelovao je u [[Bitka za Caporetto|Bitki za Caporetto]], u jesen [[1917.]], gdje su snage Austro-Ugarske i Njemačke u zajedničkoj ofenzivi razbile talijansku liniju. Između dva rata sudjelovaoradio je kao časnik za osoblje i vojni instruktor. Sudjelovao je i u [[Münchenski puč|Münchenskom (Hitlerovom) puču]] kao zapovjednik Vojnog okruga VII u Münchenu i pomoćnik generala [[Otto von Lossow|Otta von Lossowa]], na strani bavarske vlade protiv nacista. Posebno se istaknuo u Drugom svjetskom ratu, u [[Invazija na Poljsku|osvajanju Poljske]], u [[Invazija Jugoslavije|ratu na Balkanu]] i Grčkoj, gdje je zaslužio Viteški križ. Naime, bio je jedan od 27 ljudi kojima je dodijeljena posebna vrsta [[Željezni križ|Željeznog križa]]: Viteški križ s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima ([[njemački|njem.]] ''Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub, Schwertern und Brillanten''), koji se dodijeljivao za izuzetnu hrabrost na bojnom polju ili za izvanredno vojno vođenje. Posebno se istaknuo na [[Istočno bojište (Drugi svjetski rat)|Istočnom bojištu]], gdje je predvodio mnoge grupe vojske; zahvaljujući svemu tome stekao je mnoga unaprijeđenja i postao omiljen među vodećim [[nacist]]ima, Goebbelsu i Hitleru.<ref name="Dnevno">[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/najbrutalniji-hitlerov-marsal-1973-90414 Dnevno.hr – Najbrutalniji Hitlerov maršal – 1973.], objavljeno 1. srpnja 2014. (pristupljeno 27. kolovoza 2015.)</ref>
Između ostalog, Schörner je kao uvjereni nacist bio poznat po svojoj brutalnosti. Na kraju Drugoga svjetskoga rata bio je [[Hitler|Hitlerov]] omiljeni zapovjednik, a u [[Travanj|travnju]] [[1945.]] postao je jedan od zapovjednika [[Bitka za Berlin|obrane Berlina]] te je naslijedio Hitlera na mjestu zapovjednika [[Wehrmacht|njemačkih Obrambenih snaga]], koje je Hitler osobno držao od [[1941]].<ref name="Grave"/><ref name="Dnevno"/>
== Uhićenje, optužba i kasniji život ==
[[Sovjetski Savez|Sovjetske vlasti]] uhitile su Schörnera u kolovozu 1951. te ga optužile "da je tijekom okupacije SSSR-a on, s pozicijepoložaja zapovjednika u bivšoj njemačkoj vojskivojsci te jednog od kreatoratvoraca [[Operacija Barbarossa|plana invazijenapada na SSSR]], aktivno sudjelovao u pripremi i provedbi zločinačkog rata protiv SSSR-a kršeći pritom međunarodna prava i ugovore". U veljači 1952. godine Vojni odbor Vrhovnog suda SSSR osudio ga je na 25 godina zatvora. Uredbom Predsjedništva Vrhovnog sovjeta u travnju 1952. smanjena mu je kazna na 12 i pol godina. Uredbom iz prosinca 1954. godine omogućeno mu je da se preda vlastima [[Demokratska Republika Njemačka|Demokratske Republike Njemačke]], koje su dozvolile da ode u [[Zapadna Njemačka|Zapadnu Njemačku]] 1958. godine. Tu je uhićen i optužen za ilegalna pogubljenja njemačkih vojnika optuženih za dezerterstva tijekom rata. Proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri i pol godine, koju je i odslužio. Pušten je 1963. godine i, gotovo zaboravljen, ostatak života proveo u Münchenu, u kojem je umro 1973. Potkraj [[1960-ih]] dao je poduži intervju talijanskom povjesničaru Mariju SilvestriSilvestriju, gdje je govorio o svom sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu, u već spomenutoj Bitki kod Caporetta.<ref name="Grave"/>
Posljednji je njemački feldmaršal koji je umro: naime, nadživio je i [[Erich von Manstein|Ericha von Mansteina]] za 23 dana. Pokopan je u [[Mittenwald|Mittenwaldu]]. Posljednji preživjeli njemački časnik ekvivalentnog rankačina sa Schörnerom bio je [[admiral flote]] [[Karl Dönitz]], posljednji predsjednik [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], koji je umro 1980.
== Izvori ==
|
