Ante Čatlak: razlika između inačica

Brigadir Čatlak preminuo je 022. lipnja 2010. godine u Šibeniku,u 72. godini života, samo dan iza proslave 19. obljetnice njegove slavne 114. brigade.

Legendarni ratni zapovjednik « Škorpiona « brigadir Ante Čatlak zapovijedao je 114. brigadom od njenog osnutka u splitskom « škveru « 011. lipnja 1991. godine do kolovoza 1992. godine.

Bitke koje će ući u povijest, pod zapovjedništvom brigadira Čatlaka, su 06. prosinca 1991. godine kod sela Ošlje – Stupa u stonskom zaleđu i 033. siječnja 1992. godine na drniško- sinjskom ratištu, na kojima je agresor « slomio zube « i gdje je zaustavljen njegov prodor prema Metkoviću, Splitu i Šibeniku.

Brigadir Čatlak pokopan je na Šibenskom groblju Kvanj 055. lipnja 2010. godine.

Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske [[Gojko Šušak|Gojka Šuška]], 011. lipnja 1991. godine utemeljena je 114. brigada HV, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde.

Temelj ustrojavanja brigade bio je do tada II. policijski bataljun rezervnog sastava MUP-a zvan „škverski bataljun“, popunjena, ustrojena i naoružana postrojba sastavljena većinom od radnika Brodograđevne industrije Split.

U isto vrijeme u gradovima Trogiru formira se 2 bataljun Trogir, u Omišu 3.bataljun Omiš, a u Solinu samostalna satnija Solin - Dugopolje, koja će u studenom prerasti u 4. bataljun 114.br brigade. Krajem 1991.g. godine u sastav 114.br. brigade ZNG ulaze i pripadnici HOS, a početkom 1992. i 9. bojne HOS-a, (postrojba ojačane satnije), kao i vod Čavoglave.

U kolovozu 1991.g. godine postrojba izlazi na prostore drniško - sinjske bojišnice ( područja grada Vrlike, sela Civljana, sjevernih padina planine Moseća, planine Svilaje te područja sela Čavoglava, Kljaka, Umljanoviča, gdje se formira i uređuje crta obrane od mogućeg napadaja JNA i paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Dijelovi postrojbe od rujna provode blokade vojarni i skladišnih prostora JNA, te vrše zaprečavanje i osiguravanje značajnih komunikacija, a dio postrojbe u listopadu odlazi na južno bojište u obranu Dubrovnika, Čepikuća, Bosanke, Srđa, Ošlja, Stupa, Topola i Imotice, gdje su se posebno istakli 066. 12.prosinca 1991. godine kada su zaustavili neprijateljski napad kod sela Ošlje - Stupe.

Krajem mjeseca studenoga postrojba u punom sastavu preuzima zonu odgovornosti na drniško – sinjskoj bojišnici, od sela Vinova na planini, Umiljanovića, Čavoglava, Pribuda i vrhova planine Svilaje (kota Ivova glava ), gdje osnažena oružjem, oruđem i streljivom zarobljenim od neprijatelja osvajanjem vojarni, 033. siječnja 1992. godine zaustavlja napad neprijateljskih snaga 7. kninskog korpusa kojim je zapovijedao oficirčasnik JNA Ratko Mladić, predstavljajući nepremostivi bedem srpskim postrojbama u napredovanju prema gradovima Splitu i Šibeniku.

Krajem siječnja 1992. 1. bataljun „škver“ izlazi iz sastava 114.br. brigade i čini temelj za ustrojavanje 158.br. brigade HV. Sredinom 1992. 4. bataljun solinSolin preimenuje se u 1. bojnu 114.br. brigade HV.

Od kolovoza 1992. postrojba je angažirana na Južnom bojištu od s.sela Zavale duž Popova polja do područja Konavala. Na ovim položajima postrojba se u cijelosti ili većim dijelom nalazila do završetka Domovinskog rata.

Postrojbom su zapovijedali brigadir [[Ante Čatlak]] od 011. lipnja 1991. do kolovoza 1992.g godine, brigadir [[Zdravko Klanac]] od kolovoza 1992. do ožujka 1993.g. godine, bojnik [[Ivo Barada]] od ožujka do svibnja 1993; brigadni general [[Slaven Zdilar]] od svibnja 1993. do listopada 1994.; pukovnik [[Marko Skejo]] od listopada 1994. do kolovoza 1997., te u mirnodopskom razdoblju do gašenja iste 30. lipnja 2000.g. godine bojnik [[Ljubo Marasović]].

Tijekom ratnog puta kroz postrojbu je prošlo preko 7 900 pripadnika, a 88 pripadnika je smrtno stradalo.