Razlika između inačica stranice »Najbolji hrvatski tamburaši«

* Marijan Majdak - vokalni solist
 
U ovom sastavu grupa djeluje kratko vrijeme, tek jednu sezonu, da bi dvojica članova, Mato Lukačević i Stanko Šarić, nastavili nastupati pod imenom “Zlatni dukati” udruživši se sa skupinom tamburaša iz svog rodnog mjesta [[Štitar]]. Predvođeni Šimom Dominkovićem, ekipa u sastavu: Andrija Miličić, Mato Miličić, Mirko Gašparović, Josip Dominković, Mato Lukačević i Stanko Šarić, a nešto kasnije im se pridružuje i Hrvoje Majić, do [[1985.]] godine nastupa u okolici [[Županja|Županje]], kada se zbog nesuglasica razilaze. Godinu dana kasnije Mato Lukačević u suradnji sa StjepanomKrešimirom Bogutovcem - Stipom ponovno okuplja ekipu u sastavu:
 
* Petar Nikolić - violina
* Hrvoje Majić - prim
* Mirko Gašparović - basprim
* StjepanKrešimir Bogutovac (Stipa) - basprim
* Mato Miličić (Pišta) - kontra
* Mato Lukačević - bas
 
Ovaj sastav također nastupa u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana “Kristal” gdje sastav nastupa [[1986.]] i [[1987.]] godine. Krajem 1986. godine u sastav ponovno ulazi Stanko Šarić, a iz sastava izlazi Petar Nikolić, te je u ljeto [[1987.]] godine sastav krenio u nastupe diljem Hrvatske, uz pomoć tadašnje glazbene agencije “Lira” iz [[Čakovec|Čakovca]]. Iste godine je dogovorena suradnja sa [[skladatelj]]em Josipom Ivankovićem, a rezultat je bio album “Nek zvone tambure” koji je objavljen [[1988.]] godine. Nakon neslaganja s načinom suradnje s Josipom Ivankovićem, sredinom 1988. godine iz grupe odlazi StjepanKrešimir Bogutovac Stipa, a preostala petorka nastavlja, uglavnom plodnu, suradnju s Josipom Ivankovićem iz koje je proizašao niz albuma.
 
Na turneji u organizaciji Hrvatske bratske zajednice iz Amerike rodila se ideja za snimanje albuma domoljubnih pjesama “Hrvatska pjesmarica”, koji značajno doprinosi popularizaciji sastava i tamburaške glazbe općenito, što je ujedno bio i velik doprinos grupe u oslobađanju nacionalnog duha te razvoju i uspostavljanju demokratskih odnosa u tadašnjoj socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, [[1991.]] godine sastav i dalje djeluje na nacionalnoj liniji te snima tzv. ratne pjesme, tj. album “U meni Hrvatska”, koji je po mišljenju vojnih stručnjaka u to vrijeme djelovao poput “topovskih bitnica” i hrabrio nenaoružane hrvatske ljude.<ref>[http://www.crorec.hr/crorec.hr/vijest.php?OBJECT_ID=714067 Rasprodan Lisinski i posebno priznanje za Najbolje hrvatske tamburaše], [[Croatia Records]], 14. studenoga 2012., pristupljeno 8. kolovoza 2015.</ref>
Anonimni suradnik