Inačica od 15. prosinca 2016. u 22:44 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.444 edits prijevod ← Starija izmjena		Inačica od 15. prosinca 2016. u 22:58 uredi ukloni ovu izmjenu 88.207.4.57 (razgovor) ispravak wikilinka Novija izmjena →
Redak 1: '''Problemski šah''' je samostalni oblik [[šah]]ovske djelatnosti, koji je nastao proširenjem šahovske igre u idejnom i konstruktivnom smjeru, a kojemu je osnovni element šahovski problem. Šahovski problem je kompozicija s ugrađenim rješenjem, koja elementima šaha izražava svoju ideju po specifičnim pravilima. [[Josip Varga]] u svojoj knjizi ''"Bajke na šahovskoj ploči"'' (Zagreb, 1992.) piše: "''Opširna je teorija problemskog šaha, ali se ukratko može reći da šahovski problem mora zadovoljiti ove kriterije - šahovska pravila, estetski sud, načelo ekonomije i zanimljivost zagonetke.''" Šahovski problem nije nastao iz šahovske partije, već je to umjetno stvorena pozicija jednog ili više autora. Vrlo rijetko je inspiracija za šahovski problem pronađena u šahovskoj partiji. Unatoč tome, pozicija problema je legalna, jer za nju postoji dokazna partija. Ako nije tako, problem je nekorektan. Najvažniji aspekt šahovskog problema je njegova tema, odnosno ideja koju je autor problema htio prikazati. Važna stvar koja se traži od šahovskog problema je originalnost: problem bi trebao demonstrirati neku novu ili barem donekle novu ideju. Šahovski problem je vrsta zadatka koga čine: '''pozicija''' (obično predstavljena šahovskim dijagramom), stipulacija odnosno '''uvjet''' zadatka koji se postavlja pred rješavača (npr. mat u 2 poteza) i (jedno ili više) '''rješenje'''. Primenjuju se uobičajena pravila šaha, osim ako nije posebno naglašena izmjena nekih pravila. Svaki šahovski problem mora zadovoljiti osnovne principe predviđene [[Kodeks zašahovske ~~šahovsku kompoziciju~~kompozicije\|Kodeksom problemskog šaha]] (''legalnost'' (pozicija bi trebala biti dostižna nekim nizom legalnih poteza, najčešće besmislenim sa šahovskog stajališta, iz početne šahovske pozicije), ''jedinstvenost'' (pojednostavljeno to znači da postoji jedinstveni potezi bijelog, a bijeli je uobičajeno strana koja treba postići zadanu stipulaciju, kojima se dolazi do rješenja – moguće je, i često, da crni ima više obrana, ali potezi bijelog trebaju biti jednistveni), ''ekonomija materijala'' (na ploči bi trebale biti samo one figure koje su nužne za ostvarivanje ideje autora), ''ekonomija igre'' (problem bi se trebao sastojati većinom od tematskih poteza), ''ekonomija vremena'' (ako je ideju moguće demonstrirati u dva poteza, ne treba upotrijebiti više od dva)...).<ref>http://www.ssobz.hr/rsp/marko_filipovic.pdf</ref> Problemski šah kao disciplina dijeli se na '''šahovsku kompoziciju''' (sastavljanje problema) i '''rješavanje'''. [[Nenad Petrović]] je autor '''prvog''' [[Kodeks zašahovske ~~šahovsku kompoziciju~~kompozicije\|Kodeksa za šahovsku kompoziciju]] (Piranski kongres 1958.) te je organizirao '''prvi svjetski kongres problemista''' 1958. godine u Piranu (Slovenija). Ti se kongresi od tada održavaju redovito svake godine u raznim državama.<ref>http://www.posta.hr/print.aspx?id=744&m=2468&p=-1</ref> [[Nenad Petrović]] je pokrenuo i realizirao prvih 13 svezaka [[Albumi FIDE\|Albuma FIDE]] (kolekcija odabranih šahovskih problema koju izdaje WFCC (prije PCCC) svake tri godine) što je danas najvažnija publikacija u svijetu problemskog šaha. Također je bio jedan od osnivača PCCC-a.

Problemski šah: razlika između inačica