Zlatibor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m category: +Srbija
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
Na Zlatiboru se nalazi i Institut za liječenje uvećane štitaste (tiroidne) žlijezde.
 
==Turizam na Zlatiboru i u Kraljevim Vodama==
S turizmom se na Zlatiboru počelo još 1893. godine, kad je ovdje boravio kralj Srbije Aleksandar I. Obrenović. On je dao da se u mjestu Kulaševcu, na izvoru potoka Kulaševca, podigne fontana (''česma'') kao obilježje njegova boravka i znak zahvalnosti za toplu dobrodošlicu. Od tada se Kulaševac naziva Kraljeva Voda (u jednini). 1946. godine, u čast partizanskih ranjenika strijeljanih u studenom i prosincu 1941. godine, Kraljeva Voda dobiva ime Partizanske Vode (u množini). Od 1995. godine, to ime glasi Zlatibor, a današnji naziv je Kraljeve Vode (u množini). Na Kraljevoj Vodi je boravio i kralj Petar I. Karađorđević, i od tada počinje pravi turizam na Zlatiboru, a Kraljeve Vode se sve više razvijaju u njegov centar.
 
==Stanovništvo==
Zlatiborci su čuveni po svojoj mudrosti i snalažljivosti. Svi Zlatiborci su Srbi pravoslavne vjeroispovijesti. Materinji jezik Zlatiboraca je [[srpski jezik]], tradicionalno ijekavskog, ali u novije vrijeme ekavskog izgovora koji je došao iz Srbije. Zlatiborci od sviju Srba govore najčistijim i najpravilnijim jezikom i naglaskom. Često u govoru upotrebljavaju poslovice i šale. Vrlo su gostoljubivi.
 
==Povijest Zlatibora==
Poznato je da je Zlatibor bio naseljen još u prahistorijskoj dobi, kada su ovdje živili [[Iliri]], tj. njihovo pleme Partini. Nakon dolaska Rimljana, Partini su romanizirani i počeli su obožavati ''Jupitera partinskog''.
 
U 7. stoljeću dolaze [[Slaveni]], tj. [[Srbi]]. Smatra se da se jedno od središta srpske zemlje Raške, grad Dresnik, nalazio na mjestu današnjeg sela Drežnika.
 
Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. Od kasnog Srednjeg vijeka koristi se ime Rujno, po biljci ruju koja je ovuda rasla. Ime Zlatibor koristi se tek od osamnaestoga stoljeća.
 
Zlatibor se tijekom Srednjeg vijeka nalazio u sklopu Raške, Srijemske kraljevine, Duklje i Bosne. 1463. godine [[Turci]] su osvojili Zlatibor i pripojili ga svome carstvu.
 
Tijekom turske vladavine, Zlatibor je skoro uvijek odolijevao carigradskoj vlasti, zahvaljujući ''hajducima'', jednoj vrsti odmjetnika koja se borila protiv Turaka. Najveće stjecište Turaka bile su šume Murtenice, južnog dijela Zlatibora.
 
1804. godine počinje borba za oslobođenje. U oslobođenoj Srbiji našli su se samo sjeverni dijelovi Zlatibora kojima je, sa titulom rujanskog serdara, upravljao Jovan Mićić, kontroverzna ličnost te dobi, lični prijatelj kneza Miloša, vladike Petra II. Petrovića Njegoša, ali i Smail-age Čengića.
 
Novo razgraničenje Srbije i Turske Jovan Mićić je dočekao konačnim oslobađanjem južnog Zlatibora, jer je granica najzad postavljena na rijeci Uvcu. Mićiću se priprisuje jedna i danas korišćena zlatiborska uzrečica: "Do Uvca i do mog kurca", kojom je htio Turcima da stavi do znanja da im on nikad neće dozvoliti da prijeđu Uvac i stignu na Zlatibor.
 
Danas je Zlatibor dio Srbije, raspoređen u tri njezine općine: općini Čajetini i dijelovima opićina Užice i Nova Varoš. Po njemu se čitav region na jugozapadu zemlje zove ''Zlatiborski okrug''.
 
[[category:Srbija]][[Category:Planine]]