|
[[datoteka:Fullerene c540.png|mini|desno|200px|[[Ikosaedar|Ikosaedarski]] [[fuleren]] C<sub>540</sub>.]]
Osnovni su ciljevi istraživanja u području nanotehnike: razumijevanje temeljnih pojava na nanoljestvici; sposobnost oblikovanja i sinteze'''Nze materijala na atomskoj razini radi postizanja ciljanih svojstava i funkcija; razumijevanje osnovnih procesa kojima živi organizmi stvaraju materijale i funkcionalne komplekse, te upotreba tog znanja kao putokaz za nove sintetske procese i umjetne materijale; razvoj eksperimentalnih [[alat]]a za određivanje svojstava nanostrukturiranih materijala kao i teorija i modela potrebnih za ostvarenje ciljeva. ▼'''Nanotehnologija''' ili '''nanotehnika''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''ννος'' ili ''νάννος'': patuljak + ''τεχνιϰός'': vješt, uvježban, od τέχνη: umijeće, vještina) je skup disciplina koje se bave [[istraživanje]]m, razvojem i primjenom struktura, uređaja i sustava kojima su izmjere reda veličine [[atom]]a, [[molekula]] i makromolekula, dakle u području do 100 [[nanometar]]a (1 nm = 10<sup>–9</sup> m), a koji zahvaljujući svojim malim izmjerama imaju posebna svojstva. To brzo napredujuće područje isprepleće se s nizom drugih područja, na primjer s [[elektronika|elektronikom]], [[medicina|medicinom]], [[Znanost materijala|znanošću o materijalima]], [[Kataliza (kemija)|kemijskom katalizom]], a zasniva se na istraživanju osnovnih pojava i materijala u nanopodručju (nanoznanosti).
Kod [[dimenzija]] ispod 100 nm pojave [[kvantna fizika|kvantne fizike]] prevladavaju nad pojavama poznatima iz svakodnevnog iskustva ([[klasična fizika]]). To se prije svega odnosi na restrukturiranje [[elektron]]skoga sustava (kvantizacija), koje dovodi do novih elektronskih svojstava. Osim toga, vrlo mala tijela imaju znatno veći omjer broja [[atom]]a smještenih na površini i broja atoma u unutrašnjosti, no što ga imaju makrotijela. To može znatno utjecati na strukturu, stabilnost i reaktivnost malih tijela, čime materijal dobiva nova svojstva. Istraživanje i razvoj u tom području obuhvaća kontrolirano rukovanje nanostrukturama i njihovo uključivanje u veće dijelove, sustave i arhitekture, pri čem se svojstvima tih kompleksnijih struktura upravlja u nanopodručju. Gdjekad složene strukture mogu biti i veće od 100 nm, a da pokazuju jedinstvena svojstva.
▲Osnovni su ciljevi istraživanja u području nanotehnike: razumijevanje temeljnih pojava na nanoljestvici; sposobnost oblikovanja i sinteze materijala na atomskoj razini radi postizanja ciljanih svojstava i funkcija; razumijevanje osnovnih procesa kojima živi organizmi stvaraju materijale i funkcionalne komplekse, te upotreba tog znanja kao putokaz za nove sintetske procese i umjetne materijale; razvoj eksperimentalnih [[alat]]a za određivanje svojstava nanostrukturiranih materijala kao i teorija i modela potrebnih za ostvarenje ciljeva.
Pojavu nanotehnike omogućio je razvoj eksperimentalnih alata i teorijskih modela koji su pak omogućili manipulaciju pojedinačnim atomima, nakupinama atoma i molekulama. Pritom je osobitu ulogu imao izum [[Pretražni mikroskop s tuneliranjem|pretražnog mikroskopa s tuneliranjem]] (eng. ''Scanning Tunneling Microscope'' ili STM) i metoda koje su se razvile iz nje i uz nju, kao i značajno povećanje razlučivosti [[Elektronski mikroskop|elektronske mikroskopije]], koje je danas ispod 0,1 nm. Pretražni mikroskop s tuneliranjem omogućuje oslikavanje položaja atoma u realnom prostoru i njihovo preslagivanje u nove strukture. Takav pristup stvaranju nanostruktura omogućuje istraživanja, ali ne i proizvodnju velikoga broja struktura u kratkom vremenu. Drukčiji je pristup pojava samoorganiziranja, na primjer molekula u [[otopina]]ma i [[metal]]nih atoma koji se samoorganiziraju u pravilno raspoređene gomilice atoma jednakih veličina na površini [[poluvodič]]a i [[oksidi|oksida]]. <ref> '''nanotehnika (nanotehnologija)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42898] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
|
