Razlika između inačica stranice »Austro-Ugarska«

m
bez sažetka
m (uklonjena promjena suradnika 212.251.248.184 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre)
m
Austro-Ugarska je utemeljena [[8. lipnja]] [[1867]]. Austro-ugarskom nagodbom kojom je osigurana jednakopravnost [[Mađarska|Mađarske]] u državno-upravnim odnosima s [[Austrija|Austrijom]]. Dvojna monarhija raspala se nakon poraza u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].
 
Nakon što je [[Pruska]] 1866. u [[bitka kod Sadowe|bitci kod Sadowe]] porazila [[Njemački savez]], predvođen Austrijom, te time prouzročila njegov raspad, uzdrmana carska kuća [[Habsburg]]a uvidjela je nužnost za postizanje dogovora s [[Mađarska|mađarskim nacionalizmom]] čiji je ustanak za neovisnost ugušila 1849, uz pommoćpomoć vjernog joj hrvatskog [[ban Jelačić|bana Jelačić]]a te velikodušnu intervenciju [[Rusko carstvo|carske Rusije]]. Novonastala dualna monarhija stvorena je kao politički savez jednakopravnih državnih zajednica Austrije i Mađarske, sa zajedničkim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom, te je Habsburški care ostao državnim poglavar ustavne monarhije. Ovakvo državno uređenje u povijesnoj terminologiji često opisuje nazivom [[realna unija]].
 
Odmah pri ugovornom nastanku nove Austro-Ugarske unije osjetio se val nezadovoljstva ostalih naroda u višenacionalnoj državi izostavljenih iz nagodbe te kulturno zapostavljenih koji su ubrzo osjetili novi val terora iz sada osjetno ojačale dualne hegemonije. Najizrazitije su to osjetili [[Slaveni]] u mađarskom dijelu monarhije [[Hrvati]], [[Slovaci]] i [[Poljaci]], što je uzrokovalo stalne napetosti u odnosima s carskom vlašću. Do [[ujedinjenje Italije|ujedinjenja Italije]], Austrija je patronizirala Talijane i sponzorirala talijanski jezik u područjima gdje su Hrvati bili većina - Istra, Rijeka i Dalmacija. Takvu maćehinsku politiku prema Hrvatima tek je počela blago mijenjati nakon što se ujedinjenjem malih državica na Apeninima stvorila respektabilno velika država od više desetaka milijuna stanovnika koja je imala vlastite pretenzije prema istočnoj obali Jadrana pod austrijskom kontrolom. No ipak, Hrvati i Slovenci nikad nisu dobili samostalnu upravu te su uživali polukolonijalni status naroda koji je trebalo germanizirati.
398

uređivanja