Razlika između inačica stranice »Nelson Mandela«

Dodana 22 bajta ,  prije 3 godine
m
uklonjena promjena suradnika 93.143.74.168 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 93.143.16.151
m (uklonjena promjena suradnika 93.143.74.168 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 93.143.16.151)
|datum smrti = [[5. prosinca]] [[2013.]]
 
|položaj = 1. predsjednik JAR
|mandat_start = [[10. svibnja]] [[1994.]]
|mandat_kraj = [[14. lipnja]] [[1999.]]
Iako je u zatvoru bio izoliran i marginaliziran, njegova dugogodišnja robija postala je simbol borbe protiv apartheida, a vlada Južne Afrike bila je pod pritiskom da ga pusti na slobodu. Godine [[1990.]] Mandela je oslobođen i s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom započeo je pregovore s ciljem mirnog okončanja apartheida i prijenosa vlasti na crnačku većinu. Za te su napore Mandela i De Klerk godine [[1993.]] dobili Nobelovu nagradu za mir.
 
Godine [[1994.]] ANC pobjeđuje na izborima i Mandela postaje prvog crnogcrni predsjednika JužnepredsjednikaJužne Afrike, koju dužnost je obavljao do [[1999.]] godine. Iako je njegov mandat bio obilježen dramatičnim porastom stope kriminala i epidemijom [[HIV]]-a, mnogi hvale njegovu politiku nacionalnog pomirenja i vjernost demokratskim institucijama.
 
Nakon odlaska s vlasti posvetio se humanitarnom radu i postao jedna od najpopularnijih i najprepoznatljivijih ikona suvremenog svijeta. Mnogi ga drže jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u današnjem svijetu.
 
== Rođenje ==
Dana [[18. srpnja]] [[1918.]] godine u jednom selu u blizini Umtate, Transkei na svijet je došao Nelson Rolihlahla Mandela. Rođen je u kraljevskoj porodici, koja je pripadal plemenu [[Tembu]]. Njegov otac, Henry Mandela, kao podpoglavar bio je član Transkei vijeća i predsjednik Skupštine vijeća glavnog poglavara Tembua. Nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je poglavar Tembua, njegov ujak, koji ga je zapravo odredio za nasljednika. Ipak, on je bio zadivljen sudskim procesima plemena i u njemu se javila želja da postane [[odvjetnik]]. Priče starih pripadnika plemena o ratovima u kojima su branili svoju domovinu, potakle su ga da sanja o tome kako će i on dati doprinos u borbi za slobodu svoga naroda.
Išao je u Clarkebury Training College, a kasnije je maturu pripremao na metodski usmjerenoj Višoj školi Healdtown. Kratko nakon toga Mandela je dospio do Fort Hare College u Aliceu u istočnoj Kap provinciji, gdje se pokazao kao vođa studenata, jer je organizirao bojkot predavanja. Godine [[1940.]] otišao je u [[Johannesburg]], gdje je završio koledž kao izvanredni student, te počeo sa studijem pravnih znanosti. Godine [[1944.]] godine priključio se ANC-u.
 
== ANC ==
Liga mladih ANC-a pod vodstvom Antona Lembedea skupljala je kritike zbog oblika i političkih sadržaja nacionalnog pokreta. Pored Nelsona Mandele ostali članovi Lige bili su, između ostalog, William Nkomo, Walter Sisulu, Oliver Tambo i Ashby Mda. Liga mladih postavila je sebi zadatak, da ANC učini masovnim pokretom, koji bi trebao zastupati radnike, seljake i zaposlene.
 
Potaknuta pobjedom nacionalne partije [[1948.]] godine, do koje je došlo zbog apartheida u samoj osnovici društva, Liga mladih inspirirala je akcijsko djelovanje koje je [[bojkot]], [[štrajk]], građanska neposlušnost i nesuradnju označila svojim oružjem, što je prihvaćeno kao službeni program ANC-a.
 
== Politički program ==
Ovaj program akcije razradili su David Bopape, Ashby Mda, Nelson Mandela, James Njongwe, Walter Sisulu i Oliver Tambo. Zbog implementiranja istog stare snage u vodstvu bile su zamijenjene mladima, te je Walter Sisulu preuzeo funkciju generalnog sekretara. Konzervativni dr. A.B. Xuma izgubio je svoju predsjedničku poziciju u korist dr. J.S. Moroka, koji je važio kao izrazito militantan.
 
Krajem [[1951.]] godine ANC usvaja plan akcija za kampanju nepoštovanja zakona apartheida. Službeni početak određen je za [[26. lipnja]] [[1952.]] godine. Dana [[6. travnja]] [[1952.]] godine ANC je pozvao na masovni prosvjed zbog proslave 300-godišnjice dolaska prvih europskih doseljenika u Kap. Mandela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizirao ove prosvjede. Zbog svog rada tijekom ove kampanje izveden je pred sud, osuđen na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada. Osim toga dobio je i zabranu sudjelovanja na bilo kakvoj javnoj manifestaciji u trajanju od šest mjeseci nakon izdržavanja kazne, i njegova dozvola boravka ograničena je samo na [[Johannesburg]].
 
== Karijera ==
Upravo u ovo vrjeme završavao je studije, te je dobio zvanje odvjetnika. Zajedno s prijateljem Oliverom Tamboom otvorio je odvjetnički ured u Johannesburgu. Zbog njegovih zasluga tijekom kampanje Defiance imenovan je za predsjednika Lige mladih i ANC-a u pokrajini [[Transvaal]], a krajem [[1952.]] godine za zamjenika predsednika ANC-a.
 
}}
 
== Optužbe ==
Vlada je pokušala oduzeti Mandeli odvjetničku dozvolu na temelju optužbi koje su protiv njega podignute. Ipak, Vrhovni sud je odlučio da je on časno služio svojim crnim sugrađanima, te da nije učinio ništa zbog čega bi mu se oduzela odvjetnička licenca.
 
Mandela je svoj politički rad u to vrijeme koncentrirao na razradu plana koji je trebao organizatorski učvrstiti ANC zbog zaoštravanja uvjeta borbe. Plan je po njemu dobio ime "M-plan". [[1950-ih]] godina on je igrao veliku ulogu u borbi protiv [[Bantu]] odgoja i u popularizaciji Freedom Charter. U drugoj polovini 1950-ih okrenuo se borbi protiv iskorištavanja rada, Zakona o putovnicama i segregacije "otvorenih" sveučilišta. Već rano otkrio je da [[Bantu]]stan politika zapravo predstavlja privredni apsurd. Njemu je bilo sasvim jasno da će vrlo brzo doći vrijeme masovnih ograničenja, političkih progona i policijskog terora.
 
== Uhićenja ==
1950-ih godina Mandela je bio žrtvom različitih oblika pritiska. Bio je uhićen i zatvaran. Nakon Sharpevilleskog masakra [[1960.]] godine ANC je zabranjen, a Mandela je zatvoren pod optužbom da je počinio veleizdaju. Mandela i još 150 drugih sudionika demonstracija su bili okrivljeni da su u ime međunarodnog komunizma planirali puč i svrgavanje vlasti južnoafričke države, za što se predviđala smrtna kazna. Sudski proces zbog veleizdaje završen je [[1961.]] godine, kada je Južna Afrika bila na putu da postane [[republika]] i svi optuženi pušteni su uz kauciju.
 
== Ilegalni rad ==
Pošto je [[ANC]] sada bio ilegalna organizacija, moralo se raditi u tajnosti. U ožujku [[1961.]] godine 1400 zastupnika sastali su se na All-In African Conference pod vodstvom ANC-a. U žarkom govoru Mandela je pozvao režim apartheida da sazove skupštinu koja će predstavljati sve građane Južne Afrike, te da razradi [[ustav]] koji će počivati na demokratskim principima. Ukoliko ne dođe do ispunjenja ovog zahtijeva, upozorio je, većina stanovništva (dakle, crnci) će svečanost proglašenja republike dočekati masovnim štrajkom.
 
It was only when all else had failed, when all channels of peaceful protest had been barred to us, that the decision was made to embark on violent forms of political struggle, and to form Umkhonto we Sizwe (...). The Government had left us no other choice."}}
 
== Umkhonto we Sizwe ==
 
Godine [[1961.]] godine formiran je ''Umkhonto we Sizwe'', a Mandela postaje glavni zapovjednik. Godine [[1962.]] Mandela je usprkos zabrani napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. U [[Etiopija|Etiopiji]] on se obratio ''Pan African Freedom Movement of East and Central Africa'', a u drugim zemljama su ga također srdačno prihvatili. Tijekom ovog putovanja, već sluteći, da će doći do oružanih razračunavanja, on je organizirao gerilsku obuku za članove Umkhonto we Sizwe.
 
== Sudski proces ==
Kratko nakon povratka u Južnu Afriku Mandela je uhićen. Optužba je glasila: "Poziv na ilegalni štrajk i izlazak iz Južne Afrike bez važeće putovnice."
 
Mandela je osuđen na doživotnu kaznu i prvi dio svoje kazne odslužio je u zloglasnom zatvoru Robben Island, koji se nalazio sedam kilometara od obale [[Kaapstad]]a i imao najviše mjere sigurnosti. U travnju [[1984.]] godine prebačen je u zatvor Pollsmoor u samom Kapstadtu, a prosinca [[1988.]] godine u zatvor Victor Verster u blizini [[Paarl]]a, odakle je konačno i pušten na slobodu. Još u zatvoru on je odbijao pomilovanje i ukidanje izrečene kazne. Kao protuuslugua od njega se tražilo da prizna [[Bantu]] politiku, time što bi priznao Transkei, te se zahtjevalo obećanje da bi se on tamo i preselio. Kod druge ponude, opet se od njega zahtijevalo da kao protuuslugu objavi odricanje od oružja. Njegov odgovor bio je, da zatvorenici ne mogu sklapati nikakve ugovore i da samo slobodni ljudi mogu pregovarati.
 
== Oslobađanje 1990. ==
Dana [[11. veljače]] [[1990.]] godine je oslobođen, i odmah je počeo s radom da bi postigao ciljeve koje je sebi zacrtao pre četiri destljeća. Godine [[1991.]] na prvoj Godišnjoj konferenciji ANC-a, nakon što je on to 1990. godine odobrio, Mandela je imenovan za predsjednika.
 
Godine [[1993.]] Nelson Mandela je dobio [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]], a 1994. godine nakon prvih općih izbora u Južnoj Africi postao je predsjednikom Južne Afrike. Godine [[1999.]] godine povlači se iz političkog života.
 
== Smrt ==
Nelson Mandela umro je [[5. prosinca]] [[2013.]] u 95. godini života okružen obitelji i prijateljima.<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/umro-nelson-mandela-ikona-pomirbe-i-borbe-protiv-diskriminacije---290121.html Umro Nelson Mandela − ikona pomirbe i borbe protiv diskriminacije]</ref>
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat}}
{{wikicitat}}