Bas-gitara: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:Q46185 na Wikidati
m sitnice
Redak 48:
===Razvoj 1970-ih===
[[Datoteka:70's Fender Jazz Bass.jpg|minijatura|lijevo|80px| Fender Jazz Bass proizveden '70-ih godina.]]
Osnivanjem tvrtke [[Music Man]] od strane [[Tom Walker]]a, [[Forrest White]]a i [[Leo Fender|Lea Fender]]a [[1971.]] godine otpočela je jedna nova era dizajna modela električnih bas-gitari. Pravi predstavnik bio je [[Music Man StingRay]], električna bas-gitara s ugrađenom aktivnom [[Elektronička komponenta|elektronikom]], koja je glazbeniku omogućila puno veću uporabu lepeze tonova, sviranja raznih stilova i [[Glazbeni žanrovi|glazbenih žanrova]]. Ističu se i modeli identificirani uz određeni stil glazbe, kao npr., modeli [[Rickenbacker 4001]] serije koji se vežu za [[Progresivni rock|progresivnu rock]] glazbu [[Chris Squire]]a, u engleskom [[rock]] [[glazbeni sastav|sastav]]u [[Yes (sastav)|Yes]], i basistabasist [[Geddy Lee]] u [[Kanada|kanadskom]] rock sastavu [[Rush]], dok je model StingRay u [[funk]] sastavu [[The Brothers Johnson]] koristio [[Louis Johnson]].<br>
1971. godine predstavljen je predložak modela električne bas-gitare koji je proizvela tvrtka [[Alembic Inc]], što je kasnije postalo uvriježeno za "boutique", ili "high-end" modele. U biti radi se o skupim, po mjeri izgrađenim instrumentima koje su koristili samo rijetki glazbenici poput [[Jack Casady]]a, [[Chris Squire]]a i [[Stanley Clarke]]a. Modeli sadržavaju jedinstvene dizajne, ručno izrađene dijelove, komponente i grafitne vratove. I ugrađena elektronika bila je također iznimne kvalitete. Sredinom 1970-ih tvrtka Alembic u suradnji s proizvođačem bas-gitara [[Tobias]] proizvodi bas modele s četiri, i pet [[Žica (glazbala)|žica]], s niskim '''B''' tonom.<br>
BasistaBasist [[Anthony Jackson]] je [[1975.]] godine kod poznatog graditelja Carla Thompsona naručio svoju šesterožičnu električnu bas-gitaru s rasponom žica: B0-E1-A1-D2-G2-C3.
 
===Razvoj 1980-ih i 2000-ih===
Redak 76:
Međutim, zbog granjanja [[glazbeni žanrovi|glazbenih žanrova]] kasnih '90-ih u trend se opet vraćaju modeli bas-gitara s pragovima, dok modeli bez pragova ostaju povezani uz jazz, i jazz rock stil glazbe. Rijetki su [[metal (glazba)|metal]] basisti poput [[Steve DiGiorgio]]a, i [[Colin Edwin]] koji sviraju [[progresivni rock]], a da koriste model bas-gitare bez pragova. Tu se ističe i [[studijski glazbenik]] [[Tony Levin]] koji je pratio nastupe engleskog glazbenika [[Peter Gabriel]]a tijekom njegove post [[Genesis (sastav)|Genesis]] solo karijere.
 
Prvi model bas-gitare bez pragova napravio je [[1961.]] godine engleski glazbenik [[Bill Wyman]], tako što je s jeftinog [[japan]]skog modela skinuo pragove.<ref>[http://www.billwyman.com/site/news/686/ Bill Wyman], službena internet stranica,</ref> a prva industrijska proizvodnja modela bez pragova počela je s [[Ampeg]]ovim modelom AUB-1<ref>[http://www.xstrange.com/aeb1.html AEB-1 & AUB-1], opisni sadržaj na xstrange.coma</ref> proizvedenim [[1966.]] godine. Nedugo iza Ampegova modela, i Fender je [[1970.]] godine predstavio svoj model bez pragova. Iste godine, basistabasist [[Rick Danko]] u sastavu [[The Band]] koristio je modificirani Ampegov model u koji je ugradio Fenderove elektromagnete. Isti model bas-gitare koristio je 1971. godine s istim sastavom pri snimanju glazbenog [[album (ploča)|album]]a [[Cahoots]], i [[Rock of Ages]].<ref>Tony Bacon 2010. ''60 Years of Fender''. ISBN 0-87930-966-0</ref> Zabilježena je poznata Dankova izjava da: - svirati bas-gitaru bez pragova je pravi izazov, gdje se uistinu mora koristiti "sluh".<ref>Tony Bacon, Barry Moorthouse 2008. ''The bass book: a complete illustrated history of bass guitars''. ISBN 0-87930-924-5</ref><br>
U ranim '70-im godinama jazz rock basist [[Jaco Pastorius]] sa svog Fender Jazz modela skinuo je pragove, a prazne utore u hvataljci popunio je kitom za drvo, i premazao epoksidnom smolom. Za modele premazane ovom smolom korisniku osim budućeg lakšeg održavanja znači i postizanje veće izdržljivosti hvatljke. Sveukupni ton instrumenta u takvoj završnici znatno je svjetliji. Ostavljane točke markera tonova po sredini hvataljke služi glazbeniku kao orjentaciona vodilja, s time da su dizajnom kasnije pomaknuti na stranu hvataljke vrata gitare.<br>
Većina baseva dizajnirani su kao četverožični modeli, ali svakako su dostupni i modeli s pet, pa i šest žica. Modeli bez pragova s više od šest žica dostupni su kao modeli 'boutique', ili zasebni modeli rađeni po narudžbi.
Redak 97:
[[Datoteka:Umm6miel 9003.jpg|minijatura|desno|100px| Šesterožični model basa.]]
* '''Šesterožični''' modeli obično su ugođeni na B-E-A-D-G-C visinu tona. Tonovi E-A-D i G ugođeni su na visinu kao kod modela s četiri žice, samo što su ovdje još pridodan niski B, i visoki C ton. Neki basisti običavaju svoj bas ugoditi i na B0-E-A-D-F#-B2 koji je uz omogućene niže, i više intervale dviju oktava, usput očuvao standardni štim električne gitare. Ovakvo ugađanje primjenjuje se u latino jazz, klasičnmom jazzu i drugim žanrovima, kao i u studijskom radu gdje jedan instrument mora biti 'svestran'. Na četverožičnima, i peterožičnim modelima takav štim se rijeđe primjenjuje.
Alternativni stil ugađanja je B0-E-A-D-G-B2 visina tona, koja odgovara visini pet žica električne, ili akustične gitare. I ugađanje E-A-D-G-B-E potpuno je identično s električnom gitarom, samo je oktavu niže, i basistabasist u ovom slučaju koristi prstomet gitarskog [[akord]]a.
Nešto rijeđe ugađanje je poput E-A-D-G-C-F, i F#-B-E-A-D-G koji također omogućava dosljedni niz intarevala, i dobar raspon sviranja u određenoj poziciji. Izvorni bas model sa šest žica proizvela je [[1958.]] godine tvrtka [[Danelectro]] (model poznat kao Danelectro Longhorn bass) koji je bio ugođen na E-A-D-G-B-E visinu tona, kao i električna gitara, samo za oktavu niže.<ref>[http://guitarsafari.com/rare-danelectro-longhorn-bass/ Danelectro longhorn bass], opisni sadržaj na guitsafari.com.</ref><br>
Osim poznatih velikih tvrtki, i glazbenici kao pojedinci su uspješno dizajnirali, i proizvodili modele po svojoj mjeri. Tako je [[1974.]] godine utjecajni američki jazz, i [[pop]] glazbenik [[Anthony Jackson]], s graditeljem instrumenata [[Carl Thompson]]onom napravili model [[Kontrabas-gitara|kontrabas-gitaru]] koji se ugađao na B-E-A-D-G-C visinu tona. Kasnije je Jackson ostvario suradnju s [[Ken Smith]]om i tvrtkom [[Fodera]], koja je bila tako plodonosna da je od početne zamisli o kontrabas-gitari evoluirala do moderne, šesterožične bas-gitare.<br>
Redak 113:
Basisiti nastoje ugoditi svoje bas-gitare tako da si osiguraju što prošireniju uporabu tonskog raspona, sviranje u više oktava u što više pozicija, kao i druge pogodnosti. Kako na standardnim modelima s četirima žicama, ili onima s više žica, tako svoje glazbeno umijeće pokazuju i na modelima bas-gitara koji imaju manje žica od standardnih četiriju, kao: bas-gitare s jednom žicom, s dvjema žicama, i s trima žicama koji je ugođen na E-A-D visinu tona.<ref>[http://www.atlansia.jp/BASS.NEW.HTML#P8 Japanski proizvođač Atlansia], proizvodi modele s jednom, dvjema i trima žicama</ref><br>
Ugađanje: [[tenor bass]]<ref>[http://www.ee.columbia.edu/~grindlay/tenor_bass.html Tenor Bass - opisni sadržaj].</ref> ugođen na A-D-G-C visinu tona kojeg koriste basisti [[Stanley Clarke]], [[Victor Wooten]] i [[Stu Hamm]]. Zatim, [[piccolo bass]] koji se ugađa kao klasični četverožični model, a koristi ga američki jazz glazbenik Stanley Clarke.<br>
Za spomenuti su još modeli s osam, deset, dvanaest i petnaest žica koji se grade po pravilu kao i električne gitare. Žice na ovakvim bas modelima raspoređene su po skupinama, po dvjema, ili trima zajedno, kako bi ih basistabasist odsvirao istovremeno.<br>
Na primjer:<br>
- model s osam žica ima skupine po EE-AA-DD-GG (četiri žice u dvjema skupine). <br>
Redak 145:
==Tehnike sviranja==
===Stojeći, ili sjedeći stav===
Većina basista dok sviraju stoje, mada je u velikim ansamblima, pri uzvedbi akustičnih žanrova (kao što je [[folklor]]na glazba) i slično, prihvaćen i sjedeći stav. Neki basisiti poput [[Jah Wobble]]a dok sviraju prakticiraju naizmjenični stav stajanja, i sjedenja. Odabir stava sviranja osobni je izbor svakog basiste, jer mu 'on' treba omogućiti najlakšu prezentaciju glazbene izvedbe. Kad sjedi, basistabasist dešnjak lagano je uravnotežio instrument na desnom bedru (u primjeru [[kalsična gitara|klasične gitare]], ona je usidrena na lijevom bedru). Balansiranje bas-gitare na lijevom bedru oponaša način stojećeg stava, dopuštajući manje razlike između stojeće, i sjedeće pozicije.<br>
Balansiranje bas-gitare na desnom bedru omogućava bolji pristup vratu, i hvataljci vrata gitare u cijelosti, a naročito sviranje u poziciji donjih pragova gitare.
 
===Načini sviranja===
Za razliku od kontrbasa (uspravnog basa), električna bas-gitara svira se tako da ju basistabasist drži vodorovno preko tijela. Identično tako svira se i električna gitara. Žice na bas-gitari basistabasist može trzati/okidati prstima, ili pomoću tzalice. Bas gitara je specifičan instrument kojem u skladbi nije zadaća da stvara [[melodija|melodiju]], nego da nadopunjava [[harmonija (glazba)|harmoniju]].
 
====Sviranje prstima====
[[Datoteka:Finger-Picking-Technik.jpg|minijatura|desno|200px| Sviranje bas-gitare prstima.]]
Ovo je način sviranja gdje basistabasist trza žicu kažiprstom desne ruke. Ovaj način sviranja naziva se [[pizzicato]] (tal. pizzicato = trzano, uštipnuto), skraćena oznaka pizz. Primjenom ovog naćina sviranja najbolje zvuče tonovi praznih žica, a što su žice dulje, i deblje, pizzicato će biti melodičniji. U rijetkim slučajevima basistabasist pri izvedbi pizzicata, kod trzanja slobodnih žica pri brzom tempu može si pomoći i lijevom rukom. U notnom zapisu tad bi iznad tonova namjenjenim lijevoj ruci bio pridodan križić (+). Ova tehnika sviranja spada u složenije tehnike izvođenja, i praktično se primjenjuje samo u virtuozno solističkim [[skladba]]ma. Utjecajni američki basistabasist [[James Jamerson]], poznat još iz vremena suradnje s diskografskom kompanijom [[Motown]], svirao je komplicirane bas dionice koristeći se samo kažiprstom desne ruke. Stil sviranja kažiprstom koji je on prakticirao nazvan je "the hook" stilom. Općenito, stil sviranja prstima podržava razne varijacije, a jedna od njih je i odmaranje ruke, tako da bas-gitarista usidri palac desne ruke na poklopcu elektromagneta, odnosno, lijeve ruke sa strane hvataljke vrata (pojava u basista kod kojih je izražen utjecaj sviranja kontrabasa). Alternativno bas-gitarista može odmoriti ruku, ako palac opušteno usidri na donjim žicama, ili onim koje trenutno ne koristi.<br>
Za napomenuti su basisti [[Monk Montgomery]], i [[Bruce Palmer]], koji tehnikom trzanja palcem žice prema dolje, uspješno oponašaju tehniku sviranja kontrabasa, i time dobivaju kratki, odrezani, mutni ton. Korištenje palca pri sviranju bas-gitare predvidio je i Fender, dodavajući svojim modelima "držač palca" montiran ispod žica na ploči gitare. Suprotno svom imenu, držač palca nije služio da bi basistabasist na njemu odmorio ruku, nego je bio sidro ostalim prstima dok se palcem trzalo po žicama. Držač palca je na modelima od 1970. bio premješten iznad žica, a na modelima iz '80-ih godina držač palca nije prisutan.
 
====Sviranje trzalicom====
Osim bas-gitare mogu se svirati svi [[trzalački instrumenti]]. Trzalice se danas proizvode od plastike, najlona, drveta, kamena, metala, pa čak i stakla. Obično u obliku zašiljene suze ili trokuta. Osnovni je princip uporabe trzalice da ju basistabasist držeći u ruci na položaju iznad elektromagneta ostvari titraj po žicama. Ako se titraj ostvari bliže mostu gitare dobiveni harmonici (alikvotni tonovi) biti će svjetliji, dok titraj bliži vratu gitare pružit će manje izražajniji, i blaži ton.
 
====Slap, i pop tehnika====
Primjenjuje se u mnogim vrstama glazbe, ali ponajviše u latinskoj, funk i u raznim pop stilovima. Slap tehnika polako postaje sve više sinonim za općenito kvalitetno sviranja bas-gitare, a mišljenje mnogih basista je da svirajući slap povećavaju si cjelokupnu glazbenu svestranost.<br>
Jedinstveni slap zvuk stvara se u središnjem zglobu palca, koji omogućava vanjskoj strani palca udarac na žicu koja će stvoriti snažnu vibraciju prema pragu, i time proizvesti specifični, prepoznatljivi ton koji zveči. U klasičnoj svirci prstima ovakav se ton inače izbjegava, ali u slap tehnici basisti ga upravo preferiraju.<br> * '''Pop''' je tehnika koju basistabasist uči kao drugi dio radnje prilikom svladavanja slap tehnike. Nakon slap udarca palca prema dolje na žicu najčešće se kažiprstom kratko podiže i okida žica prema gore, koja potom otpuštena pada nazad prema hvataljci vrata, gdje slobodna liježe preko pragova i proizvodi već prepoznatljiv ton.<br>
Poznati američki basistabasist, [[skladatelj]], i [[glazbeni producent]] [[Victor Wooten]] popularizirao je sličan stil, "dvostruki udarac" (engl. duoble thump) gdje palac prolazi, ili još bolje propada dolje između npr., A i E žice, i na povratku gore okida E žicu.<br>
Slap, i pop stil, koriste mnogi basisti nevezano za žanr glazbe koji sviraju. U rock glazbi to su basisti [[Jean-Jacques Burnel]] i [[Les Claypool]], u metal glazbi [[Eric Langlois]], [[Martin Mendez]], [[Reginald Arvizu|Fieldy]] i [[Ryan Martinie]]. U jazz rock glazbi [[Marcus Miller]], Victor Wooten i [[Alain Caron]].<br>
Slap stil sviranja popularizirali su tijekom '80-ih, i '90-ih godina basisti [[Mark King]] u engleskom [[pop rock]] sastavu [[Level 42]], Pino Palladino (bio član [[John Mayer Trio]], i basistabasist rock grupe [[The Who]]). Zatim, basistabasist [[Flea]] u sastavu [[Red Hot Chili Peppers]], i [[Alex Katunich]] u američkom rock sastavu [[Incubus]].
 
====Spank bass====
Glazbena tehnika koja je nastala od slap, i pop tehnike. Ova tehnika tretira električnu bas-gitaru kao [[udaraljke]], gdje basistabasist otvorenim dlanom iznad elektromagneta udara po žicama i tako proizvodi ton.
 
====Funk fingers====
Ovo je uistinu rijetka tehnika koju je tijekom snimanja albuma [[So]], uz pomoć tehničara Andy Moorea razvio američki [[progresivni rock]] basistabasist [[Tony Levin]]. Tehnika se svodi na to da basistabasist između prstiju zaglavi drvene bubnjarske batiće, i njima poklapa žice iznad elektromagneta.
 
====Palm-mute====
Palm-mute je u osnovi jednostavna tehnika koju basisti često koriste. Primjenjuje se tako da basistabasist vanjski rub dlana desne ruke (dešnjak) stavi preko žice, odmah iza sedla mosta, i u tom položaju ostvari titraj žice. Dobiveni ton u pravilu je kratak, prigušen i tih. Tehnika palm-mute uspješno se izvodi trzalicom, ali i s prstima. Dizanjem, i spuštanjem dlana, ostvaruje se dodatna paleta boji tona, a dobiveni ton tada varira za svaku žicu, odnosno određeni ton na njoj. Istaknuti primjer tomu je engleski glazbenik, skladatelj i pjevač [[Paul McCartney]], koji je čak nekoliko desetljeća tehniku palm-mute svirao trzalicom.<br>
I poznati engleski multi instrumentalist i skladatelj [[Sting]], također u svojim nastupima koristi se tehnikom palm-mute, ali često ju umjesto trzalicom izvodi s palcom i kažiprstom.
 
Redak 179:
===Zabavna glazba===
Bas gitara uz bubnjeve temeljni je glazbeni instrument koji prati [[Ritam (glazba)|ritam]], i održava sklad ukupne harmonije skladbe. Kao član [[ritam sekcija|ritam sekcije]] koristi se u rock, i popularnoj [[zabavna glazba|zabavnoj glazbi]], gdje se uklapa i slijedi pratnju [[akord]]a. Osnovnu ritam sekciju obično čini [[ritam gitara]] ili [[sintisajzer|električni klavir]], ili oboje, bas-gitara i bubnjevi. Veće glazbene skupine često pridodaju [[solo gitara|solo gitaru]], [[klavijatura|klavijatere]] ili udaraljke.<br>
Unatoč mnogim različitim glazbenim stilovima u kojima se koristi bas-gitara, kao i u zabavnoj glazbi ona ima gotovo identičnu ulogu: drži na okupu cijeli harmonijski okvir gdje često zajedno s bubnjevima naglašava progresiju [[Takt (glazba)|takt]]a skladbe. Koliko će bas dionica koju u skladbi treba daodsvirati odsvira basistabasist biti zahtjevna uveliko ovisi o stilu glazbe. Tako, u nekim pop stilovima '80-ih godina bas dionice u skladbi su proste, jednostavne. Cijela težina prebačena je u prednji plan prema [[vokal]]u, i na melodijske instrumente. Nasuprot tome, u [[reggae]], [[funk]] ili [[hip-hop]] glazbi cijela skladba može biti bazirana upravo baš na sviranju kompliciranih bas dionica.<br>
U tradicionalnoj američkoj [[country]], [[folk rock]], i drugim srodnim glazbama bas-gitara često prati osnovni ritam u promjeni akorda. U čikaškom [[blues]]u, basistabasist često svira razne dijagrame skale, u [[blues rock]] osim blues skala, sviraju se riffovi (riff = kratka muzička forma/tema svirana u obliku kružnog šablona). U metal glazbi bas-gitarista uz ritam gitaristu može svirati zajedno s njim složenije riffove (u nižoj, ili višoj oktavi). Ovisno o vrsti stila dok ostali instrumenti koriste stanku, bas uz pratnju babnjeva (ili ne) može i da svira solo. U rock glazbi tijekom stanke bas-gitara može kao i ostali koristiti stanku, svirati riff, ili u stanci jednostavno kuckati po tijelu bas-gitare. U progresivnom rock i art rock žanru basistabasist zajedno s vokalom, ili solo gitarom, može svirati melodijske dionice.
 
===Jazz, i jazz rock glazba===
U jazz glazbi električna bas-gitara je relativno mlad instrument. Veliki sastavi iz '30-ih, i '40-ih godina iz vremena [[swing]]a, i iz '50-ih sa stilom [[bepop]] i [[hard bop]] koristili su kontrabas. Električna bas-gitara počela se koristiti u kasnim '60-im, i početkom '70-ih godina omogućivši da se rock stil pomješa s jazz glazbom, što je iznjedrilo novi glazbeni stil nazvan jazz-rock glazba. Primjena električne bas-gitare u jazz rocku, i rock glazbi omogućilo je da se koristi i na otvorenim stadionskim koncertima. Za razliku od kontrabasa priključena na snažno [[bas pojačala|pojačalo]] neuporedivo ima glasniji ton. U jazz glazbi električna bas-gitara koristi se za pratnju, za sviranje samostalnih solo dionica, za sviranje klasičnih jazz dionica ili glatkih četvrtinskih taktova imitirajući tako kontrabas. U latino, salsi ili rock glazbi unosom jazz rock napjeva, bas-gitarista u suradnji s bubnjarem može svirati brze ritmičke figure u sinkopi (sinkopa = ritmička figura koja spaja laku, i tešku [[doba|dobu]]).<br>
Za razliku od većine popularnih stilova glazbe električna bas-gitara u jazz okruženju preferira puno više sviranja solo dioanica. Tijekom jazz koncerta basistabasist često prakticira sviranje izrazito duga, improvizirana sola (engl. blowing). U većini rock skladbi bas-gitara priklanja se sviranju pratnje ritma koji prekidaju kratke stanke, ili kraće solo dionice. U jazz glazbi, bez obzira na ritmičke, ili solo figure, basistabasist nastoji stvoriti plesnu ritmičku podlogu sličnu po načelima swinga, i groove glazbe.
 
===Suvremena glazba===