Islam Karimov: razlika između inačica

|položaj= 1. [[predsjednik Republike Uzbekistan]]

|nasljednik=[[Nigmatila Juldašev]] (v.d.)

|mandat_start=[[24. ožujka]] [[1990.]]

|mandat_kraj= [[2. rujna]] [[2016.]]

'''Islam Abduganijevič Karimov''' ([[uzbečki]] '''''Islom Abdugʻaniyevich Karimov'''''; [[ruski]] '''''Ислам Абдуганиевич Каримов''''') ([[Samarkand]], [[Uzbečka SSR]] (danas ([[Uzbekistan]]), [[Sovjetski Savez]], [[30. siječnja]] [[1938]]. — [[Taškent]], [[2. rujna]] [[2016.]]), bio je prvi [[predsjednik]] [[Uzbekistan]]a.

 

Rođen je [[30. siječnja]] [[1938]]. u drevnom uzbečkom gradu [[Samarkand]]u. Otac mu je [[Uzbeci|Uzbek]], majka [[Tadžici|Tadžikinja]]. Odrastao je u sovjetskom državnom sirotištu. Studirao je [[strojarstvo]] i [[ekonomija|ekonomiju]] u [[Taškent]]u. Kasnih [[1980-ih]] postao je član Uzbekistanske Komunističke Partije, a bio je blizak i s tadašnjim generalnim sekretarom. Kasnije dolazi na njegovo mjesto. Raspadom [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] proglašava Uzbekistan nezavisnom državom [[31. kolovoza]] [[1991]]. Pobjeđuje na izborima [[29. prosinca]] i na toj poziciji ostaje do smrti.

 

Promatrači iz međunarodnih organizacija dosadašnje izbore u Uzbekistanu ocijenili su nedemokratskim, jer su na svim izborima protukandidati zapravo bili bliski Karimovu i njegovoj stranci. Bio je poznat po progonu radikalnih muslimana, ekstremista, terorista kao i vlastitih političkih protivnika. Dok su ga jedni smatrali nedemokratom i nemilosrdnim liderom, drugi su ga slavili zbog borbe protiv rastućeg islamskog ekstremizma. Na njegovo inzistiranje u uzbečkim zatvorima višegodišnje zatvorske kazne odslužuju tisuće džihadista, vehabija i ostalih radikalnih fundamentalista i religijskih fanatika koji predstavljaju opasnost za Uzbekistan i samog Karimova. Mišljenja o njegovoj vladavini podijeljena su. Karimov je godinama vješto balansirao između istoka i zapada, moćnih političkih blokova koji su nastojali pridobiti naklonost gospodarskog i vojnog diva Uzbekistana kojemu je Karimov bio na čelu 26 godina. Pod njegovim vodstvom Uzbekistan je slovio za neosvojivu zemlju jer su se za utjecaj u resursima bogatoj zemlji borile Rusija, Kina i SAD, a Karimov je odbijao svrstavanje. Njegovu vladavinu obilježilo je katastrofalno pogoršanje odnosa sa [[Turska|Turskom]], što je rezultiralo time da turski premijer, kasnije predsjednik [[Recep Tayyip Erdogan]] u Uzbekistan nije došao čak 13 godina jer Karimov i vladajuće strukture nisu željele ugostiti islamističkog političara u njihovoj sekularnoj zemlji. Do granice urušavanja došli su i odnosi sa siromašnim susjedima [[Tadžikistan|Tadžikistanom]] i [[Kirgistan|Kirgistanom]] koje je Karimov ucnjenjivao do te mjere da je u sred zime znao zabraniti obustavu uzbekistanskog plina za te dvije zemlje zbog graničnih i etničkih sukoba. Pod njegovim vodstvom Uzbekistan je postao članom nekoliko azijskih političkih i vojnih saveza zahvaljujući kojima se Karimov smatrao jednim od najmoćnijih azijskih lidera. Karimov je bio oženjen ekonomisticom Tatjanom s kojom je imao dvije kćeri i tri unuka. Njegova starija kćer Gulnara imala je poslovno carstvo noćnih klubova, tvornicu cementa a od kraja 2013. nalazi se u pritvoru nakon što je otac saznao za njezine korupcijske malverzacije i golišave fotografije u medijima.

 

Tijekom svečanog primanja za uzbečke olimpijce, 27.kolovoza 2016., Karimov je doživio moždani udar, navodno zbog pretjerane konzumacije vodke. Iste večeri prevezen je u vladinu bolnicu u Taškentu gdje su dovedeni najbolji svjetski liječnici iz [[Izrael|Izraela]],[[Rusija|Rusije]], [[Finska|Finske]] i [[Njemačka|Njemačke]]. Unatoč naporima liječnika, Karimov je pao u komu te 2.rujna u 20:55 po uzbečkom vremenu preminuo, točno 25 godina i 1 dan od stupanja na dužnost predsjednika. Njegov pogreb održan je u njegovu rodnom gradu [[Samarkand]]u. Konvoj sa lijesom Karimova na ulicama Taškenta i Samarkanda ispratile su stotine tisuća ljudi sa ružama. Zastupljeno je bilo 17 država koje su poslale delegacije na ispraćaj, uključujući ruskog premijera te predsjednike Turkmenistana, Tadžikistana i Afganistana. Njegovu pogrebu nisu mogli prisustvovati njegovi osobni prijatelji, predsjednik Rusije [[Vladimir Putin]] i predsjednik Kazahstana [[Nursultan Nazarbajev]] koji su u to vrijeme bili na summitu G20 u Kini. Po završetku summita, Putin i Nazarbajev posjetili su grob Islama Karimova te razgovarali sa njegovom obitelji. Njegovo grobno mjesto od rujna do prosinca posjetili su mnogi državnici, uključujući predsjednike Turske, Bjelorusije, Kirgistana, turskog i kineskog ministra vanjskih poslova te visoke dužnosnike SAD-a, Indije, Azerbajdžana i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

 

{{izvori}}

 

* [[Opća i nacionalna enciklopedija]]: [http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?NID=30036&upit=Karimov&tip= ''Islam Abduganijevič Karimov'']

 

{{GLAVNIRASPORED: Karimov, Islam}}