Ljiljana Filipović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: '''Ljiljana Filipović''' (Zagreb, 21. I. 1951.) književnica i filozofkinja. == Životopis == Diplomirala je filozofiju i engleski te magistrirala, doktorirala i habilitirala na...
 
m tifpfeleri
Redak 2:
 
== Životopis ==
Diplomirala je filozofiju i engleski te magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]]. Školovala se u Engleskoj, Italiji i Njemačkoj. U književnosti se javlja 1973. pišući radio igre za [[Radio Zagreb|Dramski program Radio Zagreba]]. Na anonimnim natječajima Radio Zagreba za radio igru 1981. godine za tekst ''A s druge strane ulice'' dobiva prvu nagradu, 1986. drugu nagradu za ''Sva su djeca moja'', te 1988,/89., treću nagradu za radio dramu ''Sokol u šusteraju''. Potom za III. program piše oglede, prevodi i postaje urednica, uređujuÊiuređujući emisije s područja filozofije. Za inovaciju u uredničkom radu 2002. dobiva nagradu [[Hrvatski radio|Hrvatskog radija]]. Istodobno od 1998. do 2013. predaje na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu]] Filozofsko psihoanalitičku kritiku dramskog teksta gdje stječe i zvanje izvanredne profesorice.
Predavala je na konferencijama u Dublinu, Moskvi, Londonu, Firenzi, Parizu, Beču, Lundu, Moskvi, Pekingu, Magdeburgu, Marrakechu, Barceloni i dr., te na sveučilištima u Buenos Airesu, Tokiju i dr.
Autorica je studija ''Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga'', ''Nesvjesno u filozofiji'', ''Javne samoće'', ''Prazne tvornice'', ''Scenariji kože'' te romana ''Nevidljivi pas'', ''Sokol u šusteraju'', ''Nestali ljudi'', kao i desetak radio drama.
 
Roman ''Sokol u šusteraju'' (2001. bio je u užem izboru za nagradu Jutarnjeg lista za najbolji roman 2001., te u užem izboru za nagradu Meša Selimović 2002. u Tuzli za najbolji roman na hrvatskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku) istićeističe se specifičnim stilom obilježenim spojem realističihrealističnih prizora s fantazmagoričnim elementima, sinkopskim rečeničnim sklopovima koji su prožeti produhovljenim humorom. Identitet likova je zamršen, neodređen, otuda „nevidljiv“ i „nestao“ na fonu svakidašnjih realija...(Hrvatska književna enciklopedija) Karakteristike su to i romana ''Nestali ljudi''.
 
U hrvatskim i inozemnim časopisima i zbornicima objavljuje radove koji se bave objašnjenjem kulturoloških fenomena na sjecištu filozofije, umjetnosti i psihoanalize (npr. „Film as an abreaction of totalitarianism“ u The Couch and the Silver Screen (Hove & New York: Brunner-Routledge 2003). Ti je interesi vode i prijevodima djela Thomasa S. Szasa, D. Coopera, M. Eliadea, R. D. Lainga i dr.