Razlika između inačica stranice »Hirohito«

Dodana 133 bajta ,  prije 5 godina
Manja dopuna.
(Manja dopuna.)
 
==Rani život==
 
Hirohito je bio sin cara Yoshihita i carice [[Teimei]]. Službeno je postao princ nasljednik [[2. listopada]] [[1916]]. Hirohito je pohađao dječačku (mušku) školu Gakushin ([[1908]]. - [[1914.]]) koju su uglavnom pohađali arisokrati, zatim odlazi u posebni institut za princa nasljednika (Tōgū-gogakumonsho) i pohađa taj institut od [[1914]]. - [[1921]]. Godine [[1921]]. Hirohito je prošao šestomjesečnu europsku turneju, uključujući i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Francuska|Francusku]], [[Italija|Italiju]], [[Nizozemska|Nizozemsku]] i [[Belgija|Belgiju]], time je postao prvi princ koji je privremeno otputovao iz [[Japan|Japana]]. Nakon povratka u Japan preuzeo je dužnost [[Regent|regenta]] [[29. listopada]] [[1921]]. godine, nasljeđujući bolesnog oca kojem se pogoršalo mentalno stanje. Za vrijeme njegove dužnosti regenta pravo glasa na izborima dobili su svi muškarci stariji od 25 godina.
 
==Brak==
 
Hirohito je oženio princezu Nagako Kuni, buduću caricu. Ona je bila najstarija kćer princa Kunija Kuniyoshija. Imali su dva sina i pet kćeri:
 
 
==Rana vladavina==
 
Prva obilježja njegove vladavine bila su sukobljavanje s financijskom krizom i snažnim jačanjem vojske. Japanska kopnena vojska i Japanska ratna mornarica uvijek su imali pravo na veto od 1900. godine i između [[1921]]. i [[1944]]. godine.
 
 
Za vrijeme drugog svjetskog rata Japan je sklopio savez sa nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom nazvan [[Sile Osovine]]. U srpnju 1939. Car je nekoliko puta raspravljao sa jednim od svoje braće Yasuhitoom (Princ Chichibu), koji ga je tri puta tjedno posjećivao i zalagao se za savez, često je u posjetu bio zajedno sa ministrom vojske [[Seishiro Itagaki]] .<ref>Terasaki Hidenari, ''Shōwa tennō dokuhakuroku'', Bungei Shūnjusha, 1991, p.106–108, Wetzler, ''Hirohito and War'', pp.25, 231.</ref> Tek nakon uspjeha njemačke vojske u Europi Car je pristao na savez.
 
Kada je Japan [[1941.]] usao u rat [[Napad na Pearl Harbor|napadom na Perl Harbor]], Hirohito je u potpunosti podrzavao rat.
 
Pred kraj rata, na početku 1945. godine unatoč sve lošijoj situaciji za Japan, Car nije pristao na završavanje rata pregovorima i predajom prema savjetu premijera Fumimaro Konoe, nego se još nadao velikoj pobjedi. Nakon predajom Njemačke u svibnju 1945. i odluke Sovjetskog Saveza o tome da neće produžiti sporazum o nenapadanju, japanski kabinet se sastao u lipnju 1945. kako bi potvrdio odluku o borbi do zadnjeg čovjeka. Ovu odluku je potvrdio Car na kratkom sastanku sa svojim savjetnicima.
Dana 26. srpnja 1945. saveznici su donijeli Postdamsku Deklaraciju u kojoj su zahtjeva bezuvjetna predaja Japan, što su japanska vlada i Car prvotno odbili. Nakon napada atomskom bombom na [[Hiroshima|Hiroshimu]] i [[Nagasaki]] i objave rata Sovjetskog Saveza, Car je odlučio završiti rat. O svojoj odluci obavijestio je svoju obitelj, a dana 15. kolovoza je preko radija emitirana snimka u kojoj Car objavljuje bezuvjetnu predaju svih japanski vojnih snaga (Gyokuon-hōsō), te je to ujedno i prvi puta da su japanci čuli glas svoga Cara preko radija.
 
== Poslijeratna vladavina i smrt ==
Godine [[1946.]] odrekao se »božanskoga podrijetla«. Nakon rata mnogi su optuživali Hirohita za ratne zločine. [[Amerikanci]] su nakon rata odlučili poštedjeti Hirohita i njegovu obitelj od optužbi za ratne zločine. No, nije mu se sudilo jer se pokazalo da su agresivnu vanjsku politiku vodili osamostaljeni vojni i politički vrhovi, čak i protiv careve volje. Amerikancima je to odgovaralo radi mira u okupiranom Japanu. Poslije rata uspostavljena je ustavna monarhija, a Hirohito je ostao carem bez stvarnog udjela u vlasti. Ranija apsolutistička vlast ukinuta mu je uvođenjem novog ustava 1947. godine. Optužba za ratne zločine oslobodio ga je Međunarodni sud [[1948.]] godine. Uspio je funkciju cara prilagoditi novim prilikama. Prije nedostupnu carsku obitelj učinio je bliskom narodu čestim javnim pojavljivanjem.
Japan je sljedećih desetljeća doživio gospodarsku renesansu, postavši jednom od najbogatijih zemalja svijeta. Istodobno je Hirohito postao simbolom napretka i demokratizacije svoga naroda.
 
Anonimni suradnik