Ruđer Bošković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 29:
[[datoteka:Petersdom von Engelsburg gesehen.jpg|mini|300px|desno|[[Bazilika sv. Petra]] u [[Rim]]u.]]
'''Ruđer Bošković''' ili punim imenom '''Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]]. Nobelovac i fizičar Werner Heisenberg ga je nazvao ''hrvatskim Leibnizom''. <ref>{{cite book|title=Ruđer Bošković (Boscovich) und sein Modell der Materie: zur 250. Wiederkehr des Jahres der Erstveröffentlichung der Philosophiae Naturalis Theoria|author=Grössing, H.|date=2009|publisher=Austrian Academy of Sciences Press|isbn=9783700167976|url=https://books.google.hr/books/about/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87_Boscovich_und_sein_Mod.html?id=o6DiSAAACAAJ&redir_esc=y|page=1|accessdate=2017-01-01}}</ref> Školovanje započeo u [[Dubrovnik]]u u ''Collegium Ragusinum'', a nastavio u [[Družba Isusova|isusovačkom]] zavodu ''Collegium Romanum'' u [[Rim]]u. Studirao [[Grčka retorika|retoriku]] (od 1727. – 1729.), [[filozofija|filozofiju]] (od 1729. –1732.) i [[teologija|teologiju]] (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati [[matematika|matematiku]] u ''Collegium Romanum''. Za [[svećenik]]a se zaredio 1744. i preuzeo katedru matematike do 1760.
Godine 1735. počinje proučavati [[Isaac Newton|Newtonova]] djela, a već 1736. objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni [[znanost|znanstveni]] pristup rješavanju [[statika|statičkih]] pitanja u [[graditeljstvo|graditeljstvu]] rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata ([[Bazilika sv. Petra|crkava sv. Petra]] u Rimu i sv. Genoveve u [[Pariz]]u, katedrale u [[Milano|Milanu]] i carske knjižnice u [[Beč]]u). U razdoblju od 1751. do 1782. bavio se i [[Hidraulika|hidrotehničkim]] poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine [[Zemlja|Zemlje]] (''O dokazima starih za kuglasti oblik Zemlje'' – [[Latinski jezik|lat]]. ''De veterum argumentis pro telluris sphaericitate'', 1739.; ''Rasprava o obliku Zemlje'' – lat. ''Dissertatio de telluris figura'', 1739.) te problemima u vezi s [[Newtonov zakon gravitacije|Newtonovom teorijom gravitacije]] (''O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje'' – lat. ''De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis'', 1741.). Da bi riješio te probleme, trebao je, uz teorijska istraživanja, provesti mjerenja [[meridijan]]skih stupnjeva na različnim mjestima Zemlje. Papa [[Benedikt XIV.]] povjerio mu je da, zajedno s isusovcem Christopherom Le Maireom, u [[Papinska Država|Papinskoj državi]] obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i [[Rimini]]ja i da izradi [[Zemljopisne karte|zemljopisnu kartu]] Papinske države. To je bila prva Boškovićeva znanstvena (geodetsko-kartografska) ekspedicija (od 1750. do 1752.). Morao je poboljšati postojeće [[mjerni instrument|mjerne instrumente]] ili konstruirati nove. Rezultate mjerenja i opažanja objavio je pod naslovom ''O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi…'' (lat. ''De litteraria expeditione per Pontificiam…'', 1755). Uz djelo se nalazio zemljovid Papinske države ''Nova zemljopisna karta Crkvene države'' (lat. ''Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico'', 1755.), koji je na temelju zajedničkih podataka izradio Ch. Maire. Zbog novih ideja u [[Geodezija|geoznanostima]] taj je rad utjecao na kasniju [[Kartografija|kartografiju]]. Na Boškovićev poticaj provedena su [[Geodetsko mjerenje|geodetska mjerenja]] u Austriji, Ugarskoj, Pijemontu i Pennsylvaniji (SAD).
Redak 89:
Bošković je kritizirao Newtonovo shvaćanje o apsolutnom prostoru i vremenu i sam je izgradio shvaćanje prostorno-vremenskih odnosa koje je nerazdvojivo povezano s točkastim tvarnim atomima i silama među njima. Protežna tvar nije kontinuirana nego diskretna i predstavlja dinamističku konfiguraciju konačnoga broja središta sila. Prema Boškovićevoj jednostavnoj dinamističkoj atomistici, tvar nije samo nositelj sila (dinamički sustav) nego se sastoji od sila (dinamistički sustav). Iz atoma izviru sile koje ispunjavaju cijeli prostor. Takvo shvaćanje dovelo je do ideje polja, koju je dosta kasnije formulirao [[Michael Faraday]] (1844.), i koja je preko njega i [[James Clerk Maxwell|J. C. Maxwella]] ušla u znanost. Iz Boškovićeva shvaćanja prostornih i vremenskih promjenljivih načina postojanja (lat. ''modi existendi'') proizišle su posljedice koje njegovu teoriju, uza sve razlike, dovode u vezu s Einsteinovom [[Teorija relativnosti|teorijom relativnosti]]. Boškovića se u tri smisla može smatrati pretečom teorije relativnosti. Prvo, prihvaćao je načelo relativnosti (stoljeće i pol prije [[Ernst Mach|E. Macha]] i [[Albert Einstein|A. Einsteina]]), to jest tvrdio je da se iz izravnih opažanja ili pokusa ne može razlikovati apsolutni i relativni prostor, vrijeme i gibanje niti dokazati načelo inercije. Drugo, zastupao je ideju o promjeni dimenzija tijela pri prenošenju s jednoga mjesta na drugo. Bošković ne daje kvantitativnu mjeru te promjene. Treće, govorio je o mogućnosti prostora koji bi imao četiri dimenzije.
=== Boškovićev demon ===
U ''Teoriji prirodne filozofije…'' Bošković govori o nekom sveznajućem ''duhu'', koji bi na temelju [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonovih zakona]] bio u stanju, iz točnog poznavanja svih sila i početnih položaja u nekom trenutku, znati svu prošlost i budućnost. Gotovo je na isti način francuski znanstvenik [[Pierre-Simon Laplace]] pola stoljeća poslije (1814.) formulirao načelo klasičnog determinizma. Taj ''duh'', ''inteligentno biće'', nazvano je ([[Emil du Bois-Reymond]]) ''Laplaceov duh'' ili ''Laplaceov demon'', a trebalo bi ga nazvati ''Boškovićevim duhom'' ([[Stanko Hondl]]).▼
▲[[Stanko Hondl]] je već 1929. govorio o Boškoviću kao preteči teorije determinizma. U ''Teoriji prirodne
Tek je 2015. hrvatski povjesničar i filozof znanosti Boris Kožnjak publicirao, u međunarodnom znanstvenom časopisu, rad u kojem je pokazao da je Bošković uistinu prije Laplacea uveo koncept determinizma. Uz to, Kožnjak je ustvrdio da je Boškovićeva formulacija determinizma preciznija, kompletnija i sveobuhvatnija nego Laplaceova. Za razliku od Laplacea, Bošković koristi fizikalne termine: brzina, položaj i smjer gibanja. Dok Laplace ograničava svoju teoriju na mehaničke sustave, Boškovićeva je sveobuhvatna i bliža današnjem pojmu determinizma koji se koristi u teorijskoj fizici. <ref>{{cite journal | author = Kožnjak Boris | year = 2015 | title = Who let the demon out? Laplace and Boscovich on determinism | url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0039368115000370 | journal = Studies in History and Philosophy of Science | volume = 51 | issue = | pages = 42–52 | doi=10.1016/j.shpsa.2015.03.002}}</ref> <ref> [http://www.tportal.hr/vijesti/znanost/377512/Slavni-Laplaceov-demon-zapravo-je-Boskovicev.html Slavni Laplaceov demon zapravo je Boškovićev]</ref>
Stoga je Laplaceov demon postojao prije samoga Laplacea i to u umu Ruđera Boškovića, koji ga je formulirao fizikalnije i općenitije.
O važnosti i aktualnosti Boškovićevih misli u suvremenoj znanosti svjedoči, među ostalim, izjava [[Werner Heisenberg|W. Heisenberga]] (1958.): "U Boškovićevu djelu nalazi se mnoštvo ideja koje tek u modernoj fizici posljednjih pedeset godina dolaze do potpuna izraza i koje pokazuju kako su bila ispravna filozofska gledišta kojima se Bošković rukovodio u svojoj prirodnoj znanosti".
| |||