Europska svemirska agencija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 68:
[[Datoteka:Cassini assembly.jpg|mini|desno|250px|Sklapanje svemirske letjelice [[Cassini-Huygens]].]]
Razvoj [[Europa|europskog]] lansirnog vozila ima dugu i mukotrpnu povijest. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], jedine zemlje u Europi sposobne za pokretanje programa balističkih projektila bile su [[Velika Britanija]] i [[Francuska]]. Kada je lansiran "[[Sputnjik]]", ove su zemlje odmah pokrenule svoje nacionalne programe, nadajući se da će postepeno postići pristup u [[svemir]]. Financijski razlozi odveli su glavne
Britanci su, koristeći suborbitalnu atmosfersku (sounding) raketu "Skylark" (kao prvi stupanj na kruto gorivo) i svoj projektil "Black Knight" (kao dva gornja stupnja na tekuće gorivo), razvili lagano lansirno vozilo "Black Arrow" i pomoću njega, iz [[Australija|australske]] baze u Woomeri početkom 1970-tih, lansirali dva [[satelit]]a. Francuzi su proizveli seriju eksperimentalnih projektila (Rubis, Topaze, Emeraude) koji su doveli do razvoja trostupanjskog lansirnog vozila "Diamant". Prvi stupanj koristio je tekuće gorivo, dok ostala dva gornja stupnja kruto. U razdoblju od 1962. do 1975. obavljeno je 12 lansiranja, prvo iz baze u Hammaguiru ([[Alžir]]), a potom iz baze u Kourou ([[Francuska Gvajana]]).
Do 1960., važnost [[svemir]]a shvaćena je od strane širokog spektra ljudi, posebno onih znanstvenika uključenih u
* Europske organizacije za svemirska istraživanja (ESRO), namijenjene znanstvenim istraživanjima i konstrukciji satelita
* Europske organizacije za razvoj lansirnih vozila (ELDO)
|