Razlika između inačica stranice »Džavaharlal Nehru«

Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Završio je pravo u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]]. Nakon povratka u Indiju, postao je suradnik [[Mahatma Gandhi|Mahatme Ghandija]], a potom jedan od vođa pokreta za nezavisnost [[indija|Indije]]. Osuđen i utamničen od Britanaca više puta između 1921. i 1947. godine. Jedan je od čelnika Kongresne stranke od 1936. do 1937. godine. Postaje predsjednik prijelazne vlade 1946., a potom premijer Indije od 1947. do 1964. i ministar vanjskih poslova. Predsjednik je Kongresne stranke od 1950. godine. Jedan je od sazivača Bandunške konferencije 1955. i suosnivač [[pokret nesvrstanih|pokreta nesvrstanih]] 1961. godine. Uvodio je elemente državnog intervencionizma kroz petogodišnje planove (1952.–1957. i 1957.–1962.), te pridonio modernizaciji Indije. Vodio je miroljubivu politiku aktivne koegzistencije, ali je granični sukob s [[Kina|Kinom]] prerastao u rat 1962. godine.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/38643/ Javaharlal Nehru]</ref>
 
== Životopis ==
 
Rođen je [[14. studenog]] [[1889]]. u mjestu [[Allahabad]] kao sin dobrostojećeg odvjetnika iz [[Kašmir]]a, iz [[kasta|brahmanske kaste]], kaste učitelja i svećenika, najvišeg društvenog razreda u Indiji. To mu je omogućilo najbolje školovanje u engleskim koledžima. U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u [[Cambridge]]u. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od [[1912]]. član je [[Indijski nacionalni kongres|Indijskog nacionalnog kongresa]], a [[1918]]. izabran je u [[Sveindijski nacionalni komitet]] pa za tajnika Indijske lige za upravu. Iako je mogao ostvariti briljantnu odvjetničku karijeru odabrao je teži put. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do [[1919]]. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od [[1929]]. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a [[1929]]., [[1936]]., [[1937]]., [[1946]]., [[1951]]. - [[1954]]. predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.
 
Od stjecanja nezavisnosti, sve do smrti, punih 18 godina, on je kao premijer gradio indijsko društvo na sintezi tradicije i modernih pogleda. Osnovni ciljevi koje je postavio pred prvu vladu 1947. - gospodarski razvoj, umjeren socijalistički program i nesvrstavanje - bile su temeljne odrednice indijske politike. Takvom politikom uspio je [[indija|Indiju]] očuvati od blokovskih opredjeljenja i istodobno odigrati važnu ulogu premijera nezavisne zemlje sve značajniju u svjetskim zbivanjima.
 
Dana [[15. kolovoza]] [[1947]]. godine, kada su vršena zadnja povlačenja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog [[Commonwealth (zajednica država)|Commonwealth]], izabran je za predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Kada je Indija [[1950]]. postala republika, ostao je na mjestu predsjednika vlade sve do svoje smrti. Nehru je podržao rezoluciju [[UN|Ujedinjenih naroda]] iz 1950. godine o [[Koreja|Koreji]], suprotstavio se britanskim i francuskim potezima [[1956]]. u [[Sueski kanal|Sueskom kanalu]], i [[1959]]. godine. Agresivnoj Kini poručio je da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rješavanju unutrašnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u [[Bandung]]u [[1955]]. godine.
 
Osnova Nehruove nesvrstane vanjskopolitičke orijentacije očituje se već na konferenciji o azijskim odnosima 1947. godine. Tu orijentaciju produbljuje na spomenutom Banduškom skupu. U vanjskoj politici nastojao je očuvati neutralnost u [[Hladni rat|hladnom ratu]]. U skladu sa tom političkom opcijom, s [[Josip Broz Tito|Titom]] i [[Gamal Abdel Nasser|Naserom]] je osnovao [[Pokret nesvrstanih]]. Pritom je uvijek naglašavao potrebu prijateljskih odnosa sa svim zemljama bez obzira na ideologiju a iznad svega, vjeru o potrebi demokratskih odnosa u indijskom unutarnjem životu. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti što bolje odnose s [[Kina|Narodnom Republikom Kinom]], koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u [[Delhi (grad)|Delhiju]] [[27. svibnja]] [[1964]]. godine.
 
== Izvori ==
Anonimni suradnik