Benito Mussolini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 93.143.89.82 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 93.142.147.8 |
→Životopis: Ispravak Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 36:
==Životopis==
===Mladost i rana karijera===
Rođen 29. srpnja [[1883]]. godine u okolici sela Predappio, nedaleko mjesta Forli u sjeveroistočnoj talijanskoj pokrajini [[Romagna]] (jedan od najsiromašnijih krajeva u Italiji). Njegova majka, Rosa (djevojačko prezime Malteni) bila je jedna od najuglednijih učiteljica u okolici. Njegov otac, Allesandro, bio je kovač i predani [[Socijalizam|socijalist]].
Benito se školovao u [[Katolicizam|katoličkoj]] školi gdje je zbog svojeg porijekla iz niže klase često bio omalovažavan od strane učitelja i kolega.
U ljeto [[1902]]., kao devetnaestogodišnjak, emigrirao je u [[Švicarska|Švicarsku]] (puno mladih Talijana u to doba je emigriralo iz gospodarskih razloga). Mussolini je tamo brzo pronašao zaposlenje u socijalističkim novinama ''L'Avvenire del Lavoratore'' (hrv. ''Radnička budućnost'') gdje je u prvom članku žestoko osuđivao postupke [[Turci|Turaka]] prema [[Armenci]]ma.<ref>Richard Bosworth, Mussolini, Hodder Arnold, London 2003., str. 59.</ref> Povremeno bi ostao bez novca pa je prihvaćao razne slabo plaćene poslove.
[[1904]]. napustio je Švicarsku i vratio se kući gdje se prijavio da odsluži vojni rok (već je bio osuđen u odsutnosti zbog izbjegavanja službe, ali tada je dana amnestija svima koji se prijave).
[[1909]]. otišao je u austrijski [[Trento]] gdje je dobio posao u talijanskim socijalističkim novinama; osim toga, davao je i privatne poduke iz francuskog te pisao kratke priče. U problematičnom višeetničkom gradu, Mussolini je bio vrlo kritičan spram [[Nijemci|njemačkih]] socijalista koje je smatrao [[Nacionalizam|nacionalistički]] orijentiranima zbog njihovih nesuglasica s Talijanima. Neki tvrde da je i sam Mussolini tada postao nacionalist, ali unatoč retorici kojom se povremeno koristio, i dalje je ostao vjeran internacionalizmu. U svojim člancima iz tog doba, uz (mladog) [[Karl Marx|Marxa]], hvali Georesa Sorela i [[Charles Darwin|Charlesa Darwina]] kao najznačajnije mislioce.<ref>Richard Bosworth, Mussolini, Hodder Arnold, London 2003., str. 71.</ref> U ljeto [[1909]]. vlasti su ga prognale iz [[Austrija|Austrije]] zbog "subverzivnih djelatnosti"; kao izlika policiji je poslužila lažna optužba za sudjelovanje u krađi. Vratio se očevoj kući i bio nezaposlen; jedno vrijeme je razmišljao o odlasku u Ameriku, no umjesto toga postao je tajnik lokalnog ogranka Socijalističke partije i uređivao njihove novine.
Godine [[1910]]. oženio se s [[Rachele Guidi]] s kojom je ranije te godine počeo živjeti, a koja mu je tada rodila kćer Eddu. Već prije toga imao je brojne ljubavnice (pretpostavlja se i izvanbračne djece). Rachele, koja je u doba udaje imala 19 godina, upoznao je još dok je bila učenica njegove majke; bila je iz siromašne obitelji i slabog obrazovanja, a muža je još dugo oslovljavala s ''Vi''. Iako je on i kasnije imao ljubavnice, vodio je normalan obiteljski život s Rachele koje mu je rodila još četvero djece.
Kada je [[1911]]. [[Italija]] objavila rat [[Turska|Turskoj]] bio je zatvoren zbog [[Pacifizam|pacifističke]] propagande. U to doba hvalio se da je antipatriot. Već u srpnju [[1912]]. izabran je za direktora Socijalističke stranke, a u prosincu preuzima uredničko mjesto partijskog glasila ''Avanti''. Tada postaje jedan od najutjecajnijih vođa talijanskog socijalizma.
Početkom [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]] Mussolini je bio protiv ulaska [[Italija|Italije]] u oružani sukob, ali se protivio i politici Centralnih sila te osudio ultimatume Srbiji i Belgiji. Brzo nakon početka rata mijenja stavove i zalaže se za ulazak u sukob na strani [[Antanta|Antante]]; vjerovao je da bi talijanskim socijalistima također koristila zapadnjačka pobjeda nad reakcionarnim [[Centralne sile|Centralinim silama]]. Iako se pomalo kolebao i oko ideoloških pitanja, tadašnja promjena mišljenja bila je motivirana praktičnim razlozima. Stavove je objavljivao u stranačkim novinama ''Avanti!'' pa je uskoro došao u sukob s drugim socijalističkim vođama. Iako su oni bili spremni izgladiti nesuglasice, Mussolini je dao ostavku i obratio im se riječima: "Shvatio bih našu apsolutnu neutralnost ako biste bi imali hrabrost da idete do kraja i, to znači, izazovete [[Revolucija|ustanak]]. Ali njega apriori ne uzimate u obzir zato što znate da vas očekuje neuspjeh. Onda recite sasvim iskreno da ste protiv rata zato što se plašite bajoneta." Počinje izdavati list ''Popolo d'Italia'', preko kojeg se zalaže za intervenciju Italije. Istodbno jedna manja grupa intervencionistički raspoloženih socijalista i sindikalista osniva grupu ''Fasci d'azione rivoluzionaria internazionalista'' kojoj se priključuje i Mussolini zajedno s nekoliko svojih sljedbenika. Sam se polako udaljava od marksizma i postaje fasciniran ratom i ratobornošću, ali ni tada nije bio nacionalist niti zagovarao ekspanzionističku politiku. Godine 1915. je mobiliziran; u ratu se nije posebno isticao niti napredovao u činovima, a nakon dvije godine je ranjen i demobiliziran.
Line 58 ⟶ 57:
===Razvoj fašizma===
[[Datoteka:Mussolini1.gif|okvir|lijevo|Mussolini drži govor]]
[[Fašizam]] je postao organizirani politički pokret u ožujku [[1919]]. kada je Mussolini s bivšim lijevim intervencionistima i mladim ratnim veteranima osnovao ''Fasci Italiani di Combattimento''. Ciljevi su im bili: proglašenje [[Republika|republike]], ukidanje Senata, reforma [[parlament]]a, konfiskacija [[Crkva|crkvenih]] dobara, djelomična eksproprijacija kapitala i agrarna reforma. Pokret je dobio ime po snopu pruća sa sjekirom u sredini - fasces - starom rimskom simbolu discipline.
Tijekom [[1922]]. fašisti osvajaju vlast u brojnim gradovima i pokrajinama Italije te postaju najbrojnija stranka u zemlji (krajem 1921. ime je promijenjeno u ''Partito Nazionale Fascista''). U listopadu iste godine na stranačkom kongresu održanom u [[Napulj]]u, organiziraju pohod na [[Rim]] u kome je sudjelovalo 60.000 fašista. Iako je vojska lako mogla spriječiti njihov napuhani pokušaj državnog udara, kralj [[Viktor Emanuel III.]] odlučio je povjeriti Mussoliniju mandat (28. listopada 1922.) te je on postao premijer u vladi koja je uključivala nacionaliste, liberale i konzervativce. Uz njihovu početnu pomoć fašisti su uveli strogu cenzuru i izmijenili izborni zakon tako da su u periodu od 1925. - 1926. prisvojili svu moć i likvidirali druge političke stranke pretvarajući Italiju u totalitarnu policijsku državu na čelu s Mussolinijem. Za vrijeme fašističke diktature parlamentarni sistem je praktično ukinut, zakoni su ponovo pisani, svi učitelji u školama i na sveučilištima morali su se zakleti da će braniti režim, urednike novina imenovao je osobno Mussolini, a nitko tko nije imao pismeno odobrenje partije nije se mogao baviti novinarstvom. Gušeni su radnički štrajkovi i sve se više podilazio interesima krupnih kapitalista i zemljoposjednika. Trgovačka društva su lišena bilo kakve neovisnosti i integrirana su u ono što se nazivalo [[Korporativizam|korporativni]] sistem; namjera (nikada nije do kraja dovršena) je bila sve [[Talijani|Talijane]] učlaniti u različite profesionalne organizacije ili korporacije koje nadzire vlada. Principi [[Fašizam|fašističke]] doktrine objavljeni su u jednom članku, koji je navodno napisao Mussolini, a koji se 1932. pojavio u ''Enciclopedia Italiana''.
Line 64 ⟶ 63:
Koristeći aposlutnu kontrolu nad novinstvom, Mussolini je postupno gradio legendu o ''Duceu'' (Vođi), čovjeku koji je uvijek u pravu i koji može riješiti sve političke i ekonomske probleme. U različitim vremenskim razmacima osobno je preuzimao vođenje ministarstva unutarnjih poslova, vanjskih poslova, kolonija, gradskih uprava, vojske i oružanih službi te javnih radova. Ponekad je istovremeno bio na čelu više ministarstava, a ujedno je bio i predsjednik vlade. Istovremeno je bio vođa svemoćne Fašističke stranke i stranačke milicije. Na taj je način uspijevao zadržati moć u vlastitim rukama i spriječiti pojavljivanje suparnika; ipak smatra se da su neki od atentata koji su na njega pokušani bili djelo ekstremističkih nezadovoljnika unutar stranke.<ref>Gaetano Salvemini, Mussolini storico di se stesso - "Il Ponte", sv. V/1949/ str. 707.</ref>
Iako je bio [[Ateizam|ateist]], a u mladosti i [[Antiklerikalizam|antiklerikalac]], iz praktičnih razloga sve više se približavao [[Crkva|Crkvi]]: [[1929]]. potpisao je konkordat s [[Vatikan]]om, kojim je talijanska država napokon priznata od katoličke crkve.
U periodu od 1935. do 1936. Italija je ratovala protiv Abesinije ([[Etiopija]]), što je bilo u suprotnosti s načelima [[Liga naroda|Lige naroda]] te je Mussolini bio prisiljen potražiti saveznika u [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]] koja je [[1933]]. istupila iz Lige. Njegova intervencija (1936.-1939.) u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]] na strani generala [[Francisco Franco|Franca]] zapriječila je bilo kakvu nadu u pomirenje s [[Francuska|Francuskom]] i [[UK|Velikom Britanijom]]. Kao rezultat toga morao je [[1938]]. prihvatiti njemačku aneksiju [[Austrija|Austrije]] i komadanje [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] 1939. godine. Na [[Münchenski sporazum|Münhcenskoj konferenciji]] u rujnu 1938. zauzeo je umjeren stav zalažući se za mir u Europi; taj događaj je smatrao svojim velikim diplomatskim uspjehom. Također je težio priključiti dio [[Hrvatska|hrvatske]] obale Italiji. Njegov savez s Njemačkom je potvrđen kada je sklopio pakt s [[Hitler]]om u svibnju 1939. godine. Iako je u početku svoje karijere Hitler bio fasciniran Mussolinijem i iskazivao mu poštovanje, sada je Mussolini kao potčinjeni partner slijedio naciste u vanjskim poslovima i provedbi rasne politike koja je vodila progonu [[Židovi|Židova]] i stvaranju aparthejda u Talijanskom carstvu.
Line 71 ⟶ 70:
[[Datoteka:Benito Mussolini and Adolf Hitler.jpg|mini|Mussolini i Hitler u okupiranoj Jugoslaviji.]]
[[Datoteka:Mussolini&Hitler1.gif|okvir|lijevo|Hitler i Mussolini]]
Premda je 15 godina bio na vlasti i spremao Italiju za rat njegove oružane snage posve su nepripremljene dočekale Hitlerovu invaziju [[Poljska|Poljske]] koja je vodila ka [[2. svjetski rat|2. svjetskom ratu]]. Tada je odlučio ostati nezaraćena strana dok ne bude siguran u pobjedu. Tek nakon pada [[Francuska|Francuske]] u lipnju [[1940]]., nadajući se da će rat trajati samo još nekoliko tjedana stupio je u oružani sukob. Njegova agresija na [[Grčka|Grčku]] u listopadu iste godine svima je pokazala da nije uspio stvoriti učinkovit vojni stroj. Godine [[1941]]. napao je [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]] i na čelo novostvorene [[NDH]] postavio dugogodišnjeg saveznika [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] s ciljem da podredi Hrvatsku i pripoji obalu Italiji. Nastavkom rata, učestali talijanski porazi na svim frontama i anglo-američko iskrcavanje na [[Sicilija|Siciliju]] 1943. godine (gdje gotovo da i nisu naišli na ozbiljan otpor), okrenuli su većinu Mussolinijevih kolega protiv njega na sastanku Velikog fašističkog vijeća 25. srpnja [[1943]]. godine. To je omogućilo kralju da mu oduzme mandat. Utemeljena je nova vlada pod predsjedanjem maršala Badoglia. Mussolini je na kraljevu zapovijed uhićen i interniran u jedan hotel na planini Gran Sasso d'Italia, odakle su ga 12. rujna 1943. oslobodili njemački padobranci predvođeni [[SS]] pukovnikom [[Otto Skorzeny|Ottom Skorzenyjem]].
Nijemci su ga prebacili u sjevernu Italiju. Tu ga je [[Hitler]] postavio za šefa marionetske države, [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]] (''Republica di Saló''). U toj tvorevini, bez nade za opstanak i potpore talijanskog naroda, Mussolini se vratio svojim ranim fašističkim idejama bliskima socijalizmu: kapitaliste poptuno podređuje sindikatima, nacionalizira sva poduzeća s više od 100 radnika ili milijunskog kapitala, nastoji oslabiti vlastitu stranačku središnjicu stvaranjem vanjskih grupa kojima prenosi moć. Novu državu definirao je riječima: "Ovo će biti '''republika''' talijanskih radnika i već je počela s odlučnim provođenjem svih onih postulata koji su punih '''četrdeset''' godina ispisani na zastavama '''socijalističkih''' pokreta."<ref>Ernst Nolte, Fašizam u svojoj epohi, str. 251.</ref> Također je dao ubiti neke od fašističkih vođa koji su mu otkazali poslušnost, uključujući i svog zeta, grofa [[Galeazzo Ciano|Galeazza Ciana]]. Za prijašnje političke neuspjehe krivio je kralja koji je svojim djelovanjem "iskvario fašizam i zaustavio revoluciju". U travnju [[1945]]., u trenucima kada su se savezničke snage približavale Milanu, a njemačke povlačile iz Italije, Mussolinija su zajedno sa svojom ljubavnicom Clarom Petacci u Dongu na jezeru Como 28. travnja 1945. kod mjesta Giulino di Mezzegra uhvatili talijanski partizani pri pokušaju bijega u Švicarsku. Jedan od partizana mu je prilikom uhićenja doviknuo: "Zašto si izdao socijalizam?".<ref>Ernst Nolte, Fašizam u svojoj epohi, str. 254.</ref> Streljan je po kratkom postupku; narednog dana Mussolinijevo tijelo, zajedno s tijelom njegove ljubavnice [[Clara Pettaci|Clare Pettaci]] i tijelima drugih poznatih fašista, obješeno je naglavačke u [[Milano|Milanu]]. Rat su preživjeli Mussolinijeva supruga Rachele s dvojicom sinova (Vittorio i Romano) i kćerkom (Edda), udovicom grofa Ciana. Treći sin, Bruno, poginuo je u avionskoj nesreći.
| |||