Inačica od 2. siječnja 2017. u 17:38 vidi izvor Herr Emio (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 400 edits m mala nadopuna teksta Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 17. siječnja 2017. u 23:25 vidi izvor Herr Emio (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 400 edits m manja promjena Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 29: [[Datoteka:Coat of arms of Alojzije Stepinac.svg\|mini\|lijevo\|170px\|Stepinčev kardinalski grb]] Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu~~. [[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] završio je 1916. godine u [[Zagreb]]u~~. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]] sudjelovao je u borbama na talijanskom i solunskom frontu, bio je ranjen i pet mjeseci zarobljenik. Iz rata se vratio kući s činom potporučnika. Nakon studija u [[Rim]]u, zaređen je za [[svećenik]]a [[1930]]. godine. Na njegov prijedlog osnovan je [[Hrvatski Caritas\|Caritas Zagrebačke nadbiskupije]], kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom [[1934]]. godine. Iste godine zaređen je za [[biskup]]a. Postao je zagrebački [[nadbiskup]] [[1937]]. godine. Kao žarki i neumorni propovjednik Božje riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući [[Hrvatski katolički pokret\|Katoličku akciju]], Caritas i [[pobožnost]] prema [[Djevica Marija\|Djevici Mariji]]. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice evangelizacije [[Hrvati\|hrvatskog naroda]]. <ref>Duda, Bonaventura: S. Celina piše o o. Aleksi i kardinalu Stepincu, Informativni bilten Vicepostulature s. Božjeg Alekse Benigara, Zagreb 2008.</ref> Za vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te 6717 bolesne i gladne djece.<ref>Horvat, Vladimir: Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava, Meridijani, Zagreb-Samobor, Krašić 2008.</ref> Prosvjedovao je protiv progona [[Židovi\|Židova]] i provedbe nacističkih zakona. U govoru [[31. listopada]] [[1943]]. ispred [[zagrebačka katedrala\|zagrebačke katedrale]] osudio je svaku [[diskriminacija\|diskriminaciju]], [[rasizam\|rasnu]], nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela. Redak 41: Alojzije Viktor Stepinac rodio se kao peto od osmero [[djeca\|djece]] Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare. Josip je već imao četvero preživjele djece iz svoga prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je član velike [[obitelj]]i koja je do godine [[1878]]. živjela kao zadruga u Brezariću, zapadno od [[Zagreb]]a. Alojzije je završio četiri razreda u mjesnoj osnovnoj [[škola\|školi]], pa je [[1909]]. poslan u [[Zagreb]] u ~~klasičnu~~[[Klasična gimnazija u Zagrebu\|Klasičnu gimnaziju]] kao učenik koji plaća školovanje. Maturirao je [[1916]]., a nekoliko dana nakon toga, upravo uoči 18. rođendana, pozvan je u [[Austro-ugarska vojska\|austrougarsku vojsku]], te je [[29. lipnja]] stupio u 96. Karlovačku pukovniju i otišao na šestomjesečnu obuku u [[Rijeka\|Rijeku]]. U vojsci nije podnosio da se pred njim psuje - to ga je zaokupljalo cijelog života - a nedjeljom poslije [[Euharistija\|mise]], kad su drugi kadeti odlazili u javne kuće ili tražili slične zabave, on se penjao uz 561 stubu do [[Trsat\|svetišta Majke Božje na Trsatu]] kako bi slušao drugu [[misa\|misu]]. U [[Prvi svjetski rat\|Prvom svjetskom ratu]] borio se na talijanskom bojištu; u srpnju [[1918]]. ranjen je u nogu, zarobljen te idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora (u [[Mestre\|Mestri]] kod [[Venecija\|Venecije]], zatim u [[Ferrara\|Ferrari]] i na kraju u [[Nocera\|Noceri]] u [[Umbrija\|Umbriji]])<ref name="Ljubo Boban">Ljubo Boban, ''Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 2'', Školska knjiga-Stvarnost, Zagreb, 1989., ISBN 86-03-99598-2, str. 339.-340.</ref>, gdje se prihvatio učenja [[talijanski jezik\|talijanskog jezika]]. [[Austro-Ugarska\|Austrougarsko carstvo]] se raspadalo, u [[Zagreb]]u se formiralo [[Narodno vijeće SHS\|Narodno vijeće]], rađale su se nove nacionalne države, car [[Karlo IV. Austrijski\|Karlo IV.]] razriješio je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je [[Jugoslavenska legija]], koja je poslana da se bori na [[Solunska fronta\|Solunskoj fronti]]. Stepinac se javio kao dragovoljac u Jugoslavensku legiju u kojoj mu nisu priznali čin poručnika iz austrijske vojske već samo čin potporučnika.<ref name="Ljubo Boban" /> Zaslugom Jugoslavenskog odbora otpušten je iz logora [[6. prosinca]] [[1918.]] godine i poslan u [[Solun]] gdje je proveo [[Božić]] u karanteni.<ref name="Ljubo Boban" /> Solunska fronta je bila probijena u rujnu iste godine i prave borbe bile su već okončane.<ref name="Ljubo Boban" /> Stepinac je nakon premještanja iz Soluna u [[Vranje]], [[Gnjilane]] i [[Priština\|Prištinu]] demobiliziran te se u [[proljeće]] [[1919]]. godine vratio kući u časničkom činu [[Poručnik\|potporučnika]] redovne vojske a [[1920.]] godine promaknut je u čin pričuvnog [[poručnik]]a.<ref name="Ljubo Boban" />

Alojzije Stepinac: razlika između inačica