Otvori glavni izbornik

Promjene

m
manja promjena
[[Datoteka:Coat of arms of Alojzije Stepinac.svg|mini|lijevo|170px|Stepinčev kardinalski grb]]
 
Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] završio je 1916. godine u [[Zagreb]]u. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sudjelovao je u borbama na talijanskom i solunskom frontu, bio je ranjen i pet mjeseci zarobljenik. Iz rata se vratio kući s činom potporučnika. Nakon studija u [[Rim]]u, zaređen je za [[svećenik]]a [[1930]]. godine. Na njegov prijedlog osnovan je [[Hrvatski Caritas|Caritas Zagrebačke nadbiskupije]], kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom [[1934]]. godine. Iste godine zaređen je za [[biskup]]a.
 
Postao je zagrebački [[nadbiskup]] [[1937]]. godine. Kao žarki i neumorni propovjednik Božje riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući [[Hrvatski katolički pokret|Katoličku akciju]], Caritas i [[pobožnost]] prema [[Djevica Marija|Djevici Mariji]]. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice evangelizacije [[Hrvati|hrvatskog naroda]]. <ref>Duda, Bonaventura: S. Celina piše o o. Aleksi i kardinalu Stepincu, Informativni bilten Vicepostulature s. Božjeg Alekse Benigara, Zagreb 2008.</ref> Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te 6717 bolesne i gladne djece.<ref>Horvat, Vladimir: Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava, Meridijani, Zagreb-Samobor, Krašić 2008.</ref> Prosvjedovao je protiv progona [[Židovi|Židova]] i provedbe nacističkih zakona. U govoru [[31. listopada]] [[1943]]. ispred [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] osudio je svaku [[diskriminacija|diskriminaciju]], [[rasizam|rasnu]], nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela.
Alojzije Viktor Stepinac rodio se kao peto od osmero [[djeca|djece]] Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare. Josip je već imao četvero preživjele djece iz svoga prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je član velike [[obitelj]]i koja je do godine [[1878]]. živjela kao zadruga u Brezariću, zapadno od [[Zagreb]]a.
 
Alojzije je završio četiri razreda u mjesnoj osnovnoj [[škola|školi]], pa je [[1909]]. poslan u [[Zagreb]] u klasičnu[[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] kao učenik koji plaća školovanje. Maturirao je [[1916]]., a nekoliko dana nakon toga, upravo uoči 18. rođendana, pozvan je u [[Austro-ugarska vojska|austrougarsku vojsku]], te je [[29. lipnja]] stupio u 96. Karlovačku pukovniju i otišao na šestomjesečnu obuku u [[Rijeka|Rijeku]]. U vojsci nije podnosio da se pred njim psuje - to ga je zaokupljalo cijelog života - a nedjeljom poslije [[Euharistija|mise]], kad su drugi kadeti odlazili u javne kuće ili tražili slične zabave, on se penjao uz 561 stubu do [[Trsat|svetišta Majke Božje na Trsatu]] kako bi slušao drugu [[misa|misu]].
 
U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] borio se na talijanskom bojištu; u srpnju [[1918]]. ranjen je u nogu, zarobljen te idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora (u [[Mestre|Mestri]] kod [[Venecija|Venecije]], zatim u [[Ferrara|Ferrari]] i na kraju u [[Nocera|Noceri]] u [[Umbrija|Umbriji]])<ref name="Ljubo Boban">Ljubo Boban, ''Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 2'', Školska knjiga-Stvarnost, Zagreb, 1989., ISBN 86-03-99598-2, str. 339.-340.</ref>, gdje se prihvatio učenja [[talijanski jezik|talijanskog jezika]]. [[Austro-Ugarska|Austrougarsko carstvo]] se raspadalo, u [[Zagreb]]u se formiralo [[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]], rađale su se nove nacionalne države, car [[Karlo IV. Austrijski|Karlo IV.]] razriješio je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je [[Jugoslavenska legija]], koja je poslana da se bori na [[Solunska fronta|Solunskoj fronti]]. Stepinac se javio kao dragovoljac u Jugoslavensku legiju u kojoj mu nisu priznali čin poručnika iz austrijske vojske već samo čin potporučnika.<ref name="Ljubo Boban" /> Zaslugom Jugoslavenskog odbora otpušten je iz logora [[6. prosinca]] [[1918.]] godine i poslan u [[Solun]] gdje je proveo [[Božić]] u karanteni.<ref name="Ljubo Boban" /> Solunska fronta je bila probijena u rujnu iste godine i prave borbe bile su već okončane.<ref name="Ljubo Boban" /> Stepinac je nakon premještanja iz Soluna u [[Vranje]], [[Gnjilane]] i [[Priština|Prištinu]] demobiliziran te se u [[proljeće]] [[1919]]. godine vratio kući u časničkom činu [[Poručnik|potporučnika]] redovne vojske a [[1920.]] godine promaknut je u čin pričuvnog [[poručnik]]a.<ref name="Ljubo Boban" />