Koloman: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 212.15.180.148 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ceha
Nema sažetka uređivanja
Redak 32:
Nakon što je stekao [[Hrvatska|Hrvatsku]], odlučio je ponovno pripojiti Dalmaciju. No to je zahtjevalo veliku umješnost, jer je upravu nad njom Bizant zbog smutnji u Hrvatskoj predao 1097. [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. Koloman nije raspolagao mornaricom, a bez toga je pothvat bio neostvariv. No 1104. godine je bizantski car [[Aleksije I. Komnen]] vjenčao svog sina i nasljednika [[Ivan II. Komnen|Ivana II.]] za princezu Irenu. Ona je bila kći Ladislava I. Uz to su Bizant i Hrvatsko-Ugarska Kraljevina sklopile savez protiv [[Antiohija|antiohijskog]] i [[Taranto|tarentskog]] [[hercega]] [[Boemund]]a. Boemund je tada prikupljao vojsku za napad na bizantski [[Drač]].
=== Koloman pripaja Dalmaciju ===
U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je [[Boemund]] i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački [[dužd]] odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred [[Zadar]], koji se odlučio oduprijeti. Počela je opsada, a grad se ubrzo ipak posredovanjem trogirskog [[biskup]]a Ivana Orsinija predaodogovorio s Kolomanom da ga za zlato dostano za izgradnju zvonika Sv. KolomanMarije jei uplačanje slavljusvih ušaotroškova boravka u gradZadru ,pusti u Zadar. Samna je3 daodana, nae [[samostan]]ukako SveteKoloman Marijenebi podićibio noviosramoćen. zvonikKoloman jerje seu stari"slavlju" valjdaušao zau opsadegrad srušioZadar. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: "Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski". Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema [[Šibenik]]u i [[Trogir]]u, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.
 
[[Split]] se u početku opirao, ali kada je vidio da se kralj sprema za opsadu priznao je Kolomana za kralja posredovanjem svog [[nadbiskup]]a Krescencija. Kralj se tada vratio u [[Zadar]], a [[ban]] Ugra je s hrvatskom i ugarskom vojskom isplovio prema otocima. Nakon neznatna otpora predao se [[Rab]], a vjerojatno i [[Cres]] i [[Krk]]. Nakon predaje gradova i otoka sazvan je sabor dalmatinskih gradova, gdje su kralj, ugarski svjetovni i duhovni velikodostojnici, te vojska položili prisegu da će poštovati autonomiju dalmatinskih gradova. Tom su prilikom dalmatinski gradovi dobili privilegije, koji su bili gotovo identični, no sačuvao se samo prijepis Trogirske diplome.