Ruđer Bošković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
 
[[datoteka:Dubrovnik june 2011..JPG|mini|300px|desno|Cijeloga života Bošković je ostao vezan uz rodni grad za koji je obavljao [[Diplomacija|diplomatske poslove]], a u njemu je za života bio samo jedanput (1747.).]]
 
[[datoteka:Petersdom von Engelsburg gesehen.jpg|mini|300px|desno|[[Bazilika sv. Petra]] u [[Rim]]u.]]
 
'''Ruđer Bošković''' ili punim imenom '''Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]]. Nobelovac i fizičar [[Werner Heisenberg]] ga je nazvao ''hrvatskim Leibnizom''. <ref>{{cite book|title=Ruđer Bošković (Boscovich) und sein Modell der Materie: zur 250. Wiederkehr des Jahres der Erstveröffentlichung der Philosophiae Naturalis Theoria|author=Grössing, H.|date=2009|publisher=Austrian Academy of Sciences Press|isbn=9783700167976|url=https://books.google.hr/books/about/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87_Boscovich_und_sein_Mod.html?id=o6DiSAAACAAJ&redir_esc=y|page=1|accessdate=1. siječnja 2017-01-01.}}</ref> Školovanje započeo u [[Dubrovnik]]u u ''Collegium Ragusinum'', a nastavio u [[Družba Isusova|isusovačkom]] zavodu ''Collegium Romanum'' u [[Rim]]u. Studirao [[Grčka retorika|retoriku]] (od 1727. – 1729–1729.), [[filozofija|filozofiju]] (od 1729. –1732.) i [[teologija|teologiju]] (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati [[matematika|matematiku]] u ''Collegium Romanum''. Za [[svećenik]]a se zaredio 1744. i preuzeo katedru matematike do 1760.
 
Godine 1735. počinje proučavati [[Isaac Newton|Newtonova]] djela, a već 1736. objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni [[znanost|znanstveni]] pristup rješavanju [[statika|statičkih]] pitanja u [[graditeljstvo|graditeljstvu]] rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata ([[Bazilika sv. Petra|crkava sv. Petra]] u Rimu i sv. Genoveve u [[Pariz]]u, katedrale u [[Milano|Milanu]] i carske knjižnice u [[Beč]]u). U razdoblju od 1751. do 1782. bavio se i [[Hidraulika|hidrotehničkim]] poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine [[Zemlja|Zemlje]] (''O dokazima starih za kuglasti oblik Zemlje'' – [[Latinski jezik|lat]]. ''De veterum argumentis pro telluris sphaericitate'', 1739.; ''Rasprava o obliku Zemlje'' – lat. ''Dissertatio de telluris figura'', 1739.) te problemima u vezi s [[Newtonov zakon gravitacije|Newtonovom teorijom gravitacije]] (''O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje'' – lat. ''De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis'', 1741.). Da bi riješio te probleme, trebao je, uz teorijska istraživanja, provesti mjerenja [[meridijan]]skih stupnjeva na različnim mjestima Zemlje. Papa [[Benedikt XIV.]] povjerio mu je da, zajedno s isusovcem Christopherom Le Maireom, u [[Papinska Država|Papinskoj državi]] obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i [[Rimini]]ja i da izradi [[Zemljopisne karte|zemljopisnu kartu]] Papinske države. To je bila prva Boškovićeva znanstvena (geodetsko-kartografska) ekspedicija (od 1750. do 1752.). Morao je poboljšati postojeće [[mjerni instrument|mjerne instrumente]] ili konstruirati nove. Rezultate mjerenja i opažanja objavio je pod naslovom ''O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi…'' (lat. ''De litteraria expeditione per Pontificiam…'', 1755). Uz djelo se nalazio zemljovid Papinske države ''Nova zemljopisna karta Crkvene države'' (lat. ''Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico'', 1755.), koji je na temelju zajedničkih podataka izradio Ch. Maire. Zbog novih ideja u [[Geodezija|geoznanostima]] taj je rad utjecao na kasniju [[Kartografija|kartografiju]]. Na Boškovićev poticaj provedena su [[Geodetsko mjerenje|geodetska mjerenja]] u Austriji, Ugarskoj, Pijemontu i Pennsylvaniji (SAD).
Line 35 ⟶ 34:
Zbog uspješnosti u rješavanju spora oko pograničnih voda između grada-republike Lucce i [[Toskana|Toskanskoga]] vojvodstva, [[Lucca]] je Boškovića proglasila [[plemić]]em (1757.). Za boravka u Beču završio je i tiskao svoje glasovito djelo ''Teorija prirodne filozofije'' svedena na jedan jedini zakon [[sila]] koje postoje u prirodi (lat. ''Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium'', 1758; hrvatski prijevod 1974.). Zbog kritike njegovih znanstvenih nazora, putovao je po europskim znanstvenim središtima od [[Pariz]]a i [[London]]a preko Carigrada i Varšave do Rima i Pavije (od 1759. do 1763.). [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskom društvu]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') posvetio je spjev u latinskim stihovima ''O pomrčinama Sunca i Mjeseca'' (lat. ''De Solis ac Lunae defectibus'', 1760.; francuski prijevod 1779.) u kojem iznosi teoriju [[pomrčina|pomrčine]]. Godine 1761. izabran je za člana Kraljevskog društva. Na poticaj tog društva otišao je u [[Carigrad]] motriti prolazak Venere ispred Sunca ([[Venerin prijelaz]]). Kako nije stigao motriti prolazak [[Venera|Venere]], vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina [[Troja|Troje]]. Poricao je tada prihvaćenu tezu da se ruševine Troje nalaze na [[Mala Azija|maloazijskoj]] obali nasuprot otoku Tenedu tvrdeći da su one dublje u unutrašnjosti, a to su poslije potvrdila iskapanja [[Heinrich Schliemann|H. Schliemanna]]. O tome je napisao djelo ''Izvješće o ruševinama Troje…'' ([[Talijanski jezik|tal]]. ''Relazione delle rovine di Troja…'', 1784.). Putovanje od Carigrada do Poljske opisao je u dnevniku ''Dnevnik putovanja iz Carigrada…'' (tal. ''Giornale di un viaggio da Constantinopoli…'', 1784.).
 
Nakon povratka u Italiju izabran je za [[profesor]]a matematike na Sveučilištu u Paviji (1763.). Povjerene su mu i pripreme za osnutak [[zvjezdarnica|zvjezdarnice]] u [[Brera|Breri]] kraj Milana. Usporedno s tim poslovima preuzeo je katedru za [[optika|optiku]] i [[astronomija|astronomiju]] u Milanu. Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773.), Bošković se, na poziv prijatelja, 1774. preselio u Pariz, primio francusko državljanstvo i bio imenovan upraviteljem optike za mornaricu (trebao je usavršiti teoriju [[Akromatske boje|akromatskih]] [[dalekozor]]a i olakšati njihovu primjenu). U Parizu je dovršio radove iz optike i astronomije, a zbog lošeg zdravlja 1782. dobio je dvogodišnji dopust (produžavan do 1787.) kako bi tekstove pripremio za tisak. U Bassanu su mu izašla djela u pet svezaka pod nazivom ''Djela koja se odnose na optiku i astronomiju'' (lat. ''Opera pertinentia ad opticam et astronomiam'', 1785.). Zbog naporna rada na redigiranju tekstova zdravlje mu se jako pogoršalo. Umro je od upale pluća u Milanu, gdje je pokopan u crkvi Santa Maria Podone. Cijeloga života Bošković je ostao vezan uz rodni grad za koji je obavljao [[Diplomacija|diplomatske poslove]], a u njemu je za života bio samo jedanput (1747.). Poznat je i kao pisac prigodnih latinskih stihova i bio je članom rimskog literarnog društva ''Arcadije''. <ref> '''Bošković, Ruđer Josip''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8948], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Po njemu je nazvan i Mjesečev krater Boscovich.
 
== Životopis ==
[[datoteka:Boscovich - Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium, 1758 - 4699554.tif|mini|desno|300px|''Philosophiae naturalis theoria'', 1758.]]
 
[[datoteka:Sun projection with spotting-scope.jpg|mini|300px|desno|Prvi Boškovićev znanstveni rad bio iz [[astronomija|astronomije]] je ''O [[Sunčeve pjege|Sunčevim pjegama]]…'' (lat. ''De maculis solaribus…'', 1736.).]]
 
[[datoteka:Bosco-image-1-14.jpg|mini|300px|desno|Stranica iz Boškovićeve knjige ''Teorija prirodne filozofije'' s crtežima [[krivulja]] koje se danas nazivaju ''Boškovićeve krivulje sile''.]]
 
[[datoteka:Geoida.svg|mini|desno|300px|Bošković je odredio nepravilan oblik Zemlje, poslije nazvan geoid 1. [[Ocean]], 2. Referentni [[elipsoid]], 3. 3. Lokalni [[visak]], 4. [[Kontinent]],5. [[Geoid]].]]
 
[[datoteka:Brera - cupole.jpg|mini|desno|300px|[[Astronomski opservatorij Brera]].]]
 
[[datoteka:Bohr-atom-PAR.svg|mini|desno|300px|[[Bohrov model atoma]] je izravna posljedica Boškovićeva modela atoma.]]
 
Bošković je rođen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali [[Nikola Bošković]] (preselio iz sela [[Orahov Do|Orahova Dola]] u Dubrovnik oko 1688. – Dubrovnik, 1721.) i Paola Bettera (Dubrovnik, 1674. – Dubrovnik, 1776.).<ref>[[Ivica Martinović]], [http://www.google.de/url?sa=t&source=web&cd=10&ved=0CFYQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fwww.ifzg.hr/djelatnici/martinovicIvica/osobnaStranica/Ljetopis%2Fdjelatnici120zivota%2Fmartinovic20i%2FLjetopis20djela%2520zivota20Rudera%2520i%2520djela%2520Rudera%2520Boskovica20Boskovica.PDF&rct=j&q=%22orahov%20dol%22&ei=bMhxTof_MKTY4QTasYG1CQ&usg=AFQjCNHg9sG23xB265MfrP2jVaxUz4TpEw&cad=rja [[Ivica Martinović]], Ljetopis života i djela Ruđera Boškovića], ''Dubrovački horizonti'', 35 (1995), ppstr. 41-48. Posebni otisak (pristupljeno 1521. rujnasiječnja 20112017.)]</ref> Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u [[Rim]], gdje stupa u isusovačko [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište Gregorianu]] i [[1732]]. godine završava filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen za [[svećenik]]a i stupio je u [[Isusovci|isusovački red]]. Godine [[1740]]. postaje profesor matematike.<br> Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: [[Petar Bošković|Petra]], [[Baro Bošković|Bara]] i [[Anica Bošković|Anicu]]. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika [[Baro Bettera|Bara Bettere]].
Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: [[Petar Bošković|Petra]], [[Baro Bošković|Bara]] i [[Anica Bošković|Anicu]]. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika [[Baro Bettera|Bara Bettere]].
 
=== Matematika ===
Line 93 ⟶ 86:
[[Stanko Hondl]] je već 1929. govorio o Boškoviću kao preteči teorije determinizma. U ''Teoriji prirodne filozofij'' Bošković govori o sveznajućem ''duhu'', koji bi na temelju [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonovih zakona]] bio u stanju, iz točnog poznavanja svih sila i početnih položaja u nekom trenutku, znati svu prošlost i budućnost. Gotovo je na isti način francuski znanstvenik [[Pierre-Simon Laplace]] pola stoljeća poslije (1814.) formulirao načelo klasičnog determinizma - koje je poznato i kao Laplaceov demon. Taj ''duh'', ''inteligentno biće'', nazvano je ([[Emil du Bois-Reymond]]) ''Laplaceov duh'' ili ''Laplaceov demon'', a trebalo bi ga nazvati ''Boškovićevim duhom''.
 
Tek je 2015. godine hrvatski povjesničar i filozof znanosti Boris Kožnjak publicirao, u međunarodnom znanstvenom časopisu, rad u kojem je pokazao da je Bošković uistinu prije Laplacea uveo koncept determinizma. Uz to, Kožnjak je ustvrdio da je Boškovićeva formulacija determinizma preciznija, kompletnija i sveobuhvatnija nego Laplaceova. Za razliku od Laplacea, Bošković koristi fizikalne termine: brzina, položaj i smjer gibanja. Dok Laplace ograničava svoju teoriju na mehaničke sustave, Boškovićeva je sveobuhvatna i bliža današnjem pojmu determinizma koji se koristi u teorijskoj fizici. <ref>{{cite journal | author = Kožnjak Boris | year = 2015. | title = Who let the demon out? Laplace and Boscovich on determinism | url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0039368115000370 | journal = Studies in History and Philosophy of Science | volume = 51 | issue = | pages = 42–52 | doi=10.1016/j.shpsa.2015.03.002}} {{eng oznaka}}</ref> <ref>Nenad Jarić Dauenhauer, [http://www.tportal.hr/vijesti/znanost/377512/Slavni-Laplaceov-demon-zapravo-je-Boskovicev.html Slavni Laplaceov demon zapravo je Boškovićev], tportal.hr, 15. travnja 2015., pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref>
 
Stoga je Laplaceov demon postojao prije samoga Laplacea i to u umu Ruđera Boškovića, koji ga je formulirao fizikalnije i općenitije.
Line 124 ⟶ 117:
 
== Svojatanja ==
 
Boškovićev uspjeh slave tri države: [[Hrvatska]], [[Italija]] i [[Srbija]].
 
Većina izvora govori o njegovu hrvatstvu.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref> U pismima sestri Anici (Anna), govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref>
Bošković nikada nije osporavao svoju povezanost s rodnim gradom, pokrajinom i narodom. Kad ga je d`Alembert u jednoj svojoj publikaciji nazvao »talijanskim matematičarem velikoga ugleda«, Bošković je u djelu Voyage astronomique et geographique to ispravio napisavši da je Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan.<ref name="Letica">Marito Mihovil Letica: Bošković je samo Hrvat, ''[[Hrvatsko slovo]]'', 27. siječnja 2012., str. 16.-17. </ref> Većina njegovih pisama rodbini i prijateljima u Dubrovniku napisana je na hrvatskom (ilirskom) jeziku.<ref name="Hans Ullmaier">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac386.nsf/AllWebDocs/Rugjer_Boskovic_je_nas_suvremenik_ Hans Ullmaier, Rugjer Bošković je naš suvremenik Rugjer Boskovic je naš suvremenik, Hans Ullmaier], ''Vijenac'', Broj 386 – 387, 18. prosinca 2008., ISSN 1330-2787 (pristupljeno 15. rujna 2011.)</ref>
Kad je bio u [[Beč]]u [[1757]]., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im 'Božju pomoć' po starom hrvatskom običaju.<ref name="Harris">Harris, Robin. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref> U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757., opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojbi. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »''Eviva Haddick e i nostri Croati!''«<ref name="Hans Ullmaier"/><ref name="Letica"/><ref>Letica napućuje na [[Vladimir Varićak]]: Ulomak Boškovićeve korespondencije, Zagreb, 1911., str. 344.-346.</ref> Dok je živio u [[Pariz]]u, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, te kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "''Evo ih, moji hrabri Hrvati!''".<ref name="HarrisHarris1"> Harris, Robin. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref>.
 
Talijani tvrde da je Boscovich (talijanski) upamćen kao [[Talijani|Talijan]]. Prema tomu, rođen je u gradu križanih kultura - hrvatske i talijanske, a viši sloj građanstva Dubrovnika (tako i Boškovići) bili su pod jakim utjecajem talijanske kulture (rimsko-dalmatinska kultura). Obitelj njegove majke došla je iz Italije, porijeklom Talijani, te je bio pod utjecajem talijanskoga i u životu i u karijeri; Preselio se u Italiju u 14. godini života gdje provodi većinu svoga života. U nekoliko je enciklopedija opisan kao talijanski znanstvenik. Talijanski je koristio i u privatne svrhe, a [[Voltaire]] je Boškoviću pisao na talijanskom kao "znak poštovanja". Bošković je uvijek govorio o Italiji kao "pravoj i slatkoj majci".<ref>[http://web.archive.org/web/20070305091746/http://www.arcipelagoadriatico.it/biografie/bio_dal/boscovich_ruggero_giuseppe.htm BoškovićevaRuggero biografijaGiuseppe Boscovich] Boškovićev životopis], (nau talijanskompismohrani archive.org 5. ožujka 2007.)], {{ita oznaka}}</ref>
Međutim, Bošković osobno poriče da je Talijan.<ref> Jean Le Rond d' Alembert, [https://books.google.it/books?id=dGYVAAAAQAAJ ''Opuscules mathématiques ou Mémoires sur différens sujets de géométrie, de méchanique''], ''[[Google knjige]]'', prvi put objavljeno 1761., Sveučilište u Lausanni, reizdanje digitalizirano 24. listopada 2008., pristupljeno 1. prosinca 2015. {{fra oznaka}} </ref> Naime kada je predložen kao talijanski matematičar, odgovara u svojoj bilješci iz ''Voyage astronomique et geographique'' da je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''."<ref>Ruđer Bošković, Christopher Maire, [https://books.google.it/books?id=ZxAOAAAAQAAJ&hl=en ''Voyage astronomique et geographique, dans l'État de l'Eglise''], ''[[Google knjige]]'', na str. 449 navodi kako je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''", objavljeno 1770., pristupljeno 1. prosinca 2015. {{eng oznaka}} {{fra oznaka}} </ref><ref> [[Darko ZubrinićŽubrinić]], [http://www.croatianhistory.net/etf/et111.html#rudder "Dubrovnik, Konavle, Boka"], ''croatianhistory.net'', pristupljeno 1. prosinca 2015. {{eng oznaka}} </ref>
 
Srbi tvrde kako je podrijetlo njegove obitelji iz [[Crna Gora|Crne Gore]] (što ga zapravo čini [[Crnogorci|Crnogorcem]], a ne [[Srbi]]nom).<ref name=Scepanovic>Slobodan Šćepanović, О поријеклу породице и коријенима предака Руђера Бошковића, Историјски записи 3/1995, Podgorica, 1995.</ref>.
Velikosrpski posezači za hrvatskom kulturnom baštinom su ignorirali mnoštvo činjenica kad su Ruđera Boškovića prisvajali sebi. Korijeni ovih posizanja su u neuspjelim teritorijalnim osvajanjima hrvatskih zemalja, posebice Dubrovnika i dubrovačkog kraja, bogate srednjovjekovne i novovjekovne kulturne baštine, zbog čega je velikosrbima Dubrovnik objektom trajnih zemljopisnih i kulturoloških frustracija; iste su vrste velikosrpska posezanja za starim piscima i znanstvenicima inih krajeva neupitna hrvatskog i katoličkog identiteta: Hvara, Splita, Šibenika, Zadra i dr. Metodološki ta posezanja traže podlogu u nezdravom nagnuću Vuka Stefanovića Karadžića za posrbljivanjem svih štokavaca; ista posezanja na kraju završavaju preko krajnosti te proglašavaju čakavske krajeve srpskim.<!-- to je ono kad prisvajaju splitske, hvarske, zadarske, šibenske i ine pisce i znanstvenike --> Slučaj Ruđera Boškovića, kojeg je iznjedrila kultura grada Dubrovnika i stare Dubrovačke Republike, zapravo je samo jedan vid velikosrpskog svojatanja Dubrovnika. <ref name="Letica"/>
Temeljni i odlučujući razlog koji velikosrpski posizači zanemaruju jest Boškovićeva pripadnost zapadnom kulturnom krugu odnosno zapadnom okcidentalnom katoličkom svijetu, u koji srpska kultura ne spada. <ref name="Letica"/>
Line 142 ⟶ 134:
 
== Izabrane teze ==
* ''Sama narav stvari ostaje skrivena i da najnutarnjije supstancije stvari neposredno ne spoznajemo.''<ref name="Marijan Steiner">[[Marijan Steiner]]: [http://gkonline.info/test/feljton_2011_28-31.pdf Sfera apsolutnosti pripada samo transcendentnom svijetu], ''[[Glas Koncila]]'', 24. srpnja 2011., str. 21 .</ref>
* ''Čestica znanja do koje smo došli stoji prema cjelokupnoj samoj prirodi u omjeru bezgranično nanjem od zrna sitnog pijeska prema našem svemiru što ga vidimo.''<ref>[[ name="Marijan Steiner]]: [http:"//gkonline.info/test/feljton_2011_28-31.pdf>
* ''Sfera apsolutnosti pripada samo transcendentnom svijetu], Glassve Koncila, 24.je srpnjadrugo 2011relativno.,''<ref str.name="Marijan 21 <Steiner"/ref>
* ''Sfera apsolutnosti pripada samo transcendentnom svijetu, sve je drugo relativno.'' <ref>[[Marijan Steiner]]: [http://gkonline.info/test/feljton_2011_28-31.pdf Sfera apsolutnosti pripada samo transcendentnom svijetu], Glas Koncila, 24. srpnja 2011., str. 21 </ref>
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
* djelomično ''Vojna enciklopedija 1959.''
Line 155 ⟶ 146:
* [http://www.banknotes.com/hr.htm Bošković na novčanicama]
* [http://www.irb.hr/ Institut Ruđer Bošković]
* [http://www.matica.hr/media/uploads/hr/2012/hr-2012-3.pdf Djelo Ruđera Josipa Boškovića], str. 4. - 25., ''[[Hrvatska revija]], br. 3, 2012.
* [http://www.luc.edu/libraries/science/jesuits71720.html#rb Jesuits and the Sciences] {{eng oznaka}}
 
* Ivica Martinović, [http://www.ifzg.hr/djelatnici/martinovicIvica/osobnaStranica/Boscovich%20catalogue%20of%20the%20exibition.PDF Boscovich catalogue of the Exibition Ruder Bošković (1711 1787)], 59th World P. E. N. Congress, Dubrovnik, Croatia. Sponza Palace Dubrovnik, 1993. {{eng oznaka}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Bošković, Ruđer}}